U uskrsnom tjednu, od 3. do 8. travnja tristotinjak vjernika iz svih dijelova Požeške biskupije, među kojima je bilo dvadesetak svećenika, predvođeni biskupom Antunom Škvorčevićem bili su na Trećem biskupijskom hodočašće u Lurd prigodom 160. obljetnice Gospinih ukazanja u tom francuskom mjestu. Prvoga dana putovanja, 3. travnja hodočasnici su se zaustavili u Padovi i ondje najprije pohodili svetište hrvatskog sveca Leopolda Bogdana Mandića, a potom su u bazilici sv. Antuna Padovanskog slavili svetu misu, koju je 
predvodio Ivica Žuljević, biskupijski povjerenik za hodočasnički pastoral i župnik katedralne Župe Sv. Terezije Avilske u Požegi. Poslijepodne su nastavili putovanje preko Verone, Cremone i Genove do Nice, gdje su prenoćili. Sutradan, 4. travnja zaustavili su se u francuskom gradu Avignonu. Ondje su razgledati nekadašnju papinsku palaču i katedralu, gdje su slavili svetu misu, koju je predvodio Mario Sanić, župnik Župe sv. Augustina Biskupa u Velikoj. U večernjim satima stigli su u Lurd.
U četvrtak, 5. travnja hodočasnici su se u jutarnjim satima okupili u bazilici Bezgrješnog Začeća na misno slavlje koje je predvodio biskup Antun Škvorčević. Biskup je pozdravio hodočasnike i izrazio radost što su stigli do cilja svog hodočašća u Lurd. Podsjetio ih je da je ovdje prije 160 godine inicijativom Isusove Majke započeo snažni duhovni pokret, i da otada milijuni ljudi dolaze u Lurd te njezinim zagovorom ovdje pronalaze Božju blizinu. Ustvrdio je, kad je Bog blizu našem ljudskom srcu, ono je ispunjeno, skladno, mirno i radosno. 
Izrazio je uvjerenje kako su krenuli na ovo hodočašće da omoguće svom srcu progovoriti u dimenzijama koje u njima može ostvariti samo Bog. Podsjetio ih je da Crkva svetkovinu Isusova uskrsnuća liturgijski slavi osam dana kao jedan dan te im je stoga i ovom prigodom čestitao Uskrs, pozvavši ih da se u pokajničkom činu otvore Isusovoj pobjedi nad zlom.
U homiliji se biskup prisjetio da je njegova majka u svojim starijim godinama, kad više nije toliko izlazila iz kuće, običavala reći kako bi željela nekamo otići a da ni sama ne zna kamo.
Upitao je nazočne jesu li i oni možda na ovo hodočašće u Lurd pošli iz jednostavne želje da nekamo otiđu iz svoje sive i monotone svakodnevice. Izrazio je uvjerenje da se u želji od nekamo otiđu od kuće krije jedna mnogo dublja čežnja njihova srca da nekamo pođu i nekamo stignu gdje je drugačije, više i bolje od naše svakodnevice, i da je to djelo Božje u nama, poziv na puninu koju nam on može darovati. Naglasio je da se ta čežnja na neki način ispunja na onim mjestima gdje je prisutna posebna duhovna snaga po prisutnosti i zagovoru Isusove Majke, kao što je Lurd i 
druga hodočasnička mjesta, gdje se susrećemo s inicijativom neba. „Ovdje u Lurdu nije nešto započela mala Bernardica – ona to ne bi ni znala ni mogla – nego je ovdje s njome nešto započela Isusa Majka. Mi redovito ne pokušavamo s djecom ostvariti neke ozbiljnije inicijative i planove. No, Bog i Marija računaju upravo s nejakim djetetom i svoje inicijative nastoje ostvariti putem malih i jednostavnih ljudi koji mu vjeruju“, rekao je biskup.
Na temelju naviještenih misnih čitanjima, razložio je nazočnima kako je Bog u Isusu Kristu krenuo ostvarivati svoju najveću inicijativu: Zahvat u čovjekovo umiranje i u smrt, da čovjek ne ostane žrtva svoga smrtnog stanja i završi u ništavilu. Božje najveće čudo i ostvarenje njegova nauma o čovjeku jest njegovo izvođenje iz smrti u život. U prvom današnjem liturgijskom čitanju iz Djela apostolskih Petar tumači svojim sunarodnjacima što se s 
Isusom Kristom dogodilo u uskrsnuću, i uvjerava ih da je on hromoga prosjaka izliječio u Isusovo ime, a ne nekom svojom snagom i sposobnošću. Fizička hromost hramskog prosjaka znak je one dublje hromosti koja čovjeku bez vjere ne dopušta pravo hoditi nutarnjim putovima duha, srca i savjesti te stići do cilja i smisla vlastitog života. Naprotiv, čovjeka njegova vjera otvara za beskraj, za neizmjerno, za puninu i za život vječni. Vjera je sposobnost čovjekova duha kojom se on može obratiti sa svoga zlog puta, i u sakramentu krštenja, izliječen od svojih grijeha, može pobijediti vlastitu ranjenost zlom i 
smrću te već ovdje na zemlji postati dionikom onoga života kojeg nam je Bog namijenio u vječnosti. Upozorio je nazočne da će bez takve vjere stalno živjeti u uvjerenju kako nam u Hrvatskoj ne ide i da hramamo na svim životnim razinama: Od osobne preko obiteljske do političke i gospodarske. Posvjedočio je kako se i na ovom hodočašću raduje činjenici što se Marija u Lurdu ukazala maloj Bernardici koja je – premda nemoćna kao dijete – posjedovala moć vjere te joj je Marija objavljuje duboku istinu o njoj samoj ostvarenoj u Isusu Kristu: „Ja sam Bezgrješno Začeće“. Ona je biće koje je zaslugom Isusove pobjede nad zlom i smrću unaprijed oslobođeno smrtne ranjenosti, te 
nas trajno podsjeća na tu Isusovu pobjedu nad zlom i smrću, i uvijek iznova poziva da po vjeri u njezina Sina i mi postanemo dionicima te njegove pobjede. Izrazio je uvjerenje da su hodočasnici srcem koje vjeruje poput Bernardičina srca ovdje u Lurdu još dublje se približili Isusu Kristu, u kojem čeznu pronaći svoju puninu i konačnost.
Govoreći o evanđeoskom ulomku, podsjetio je kako se Isus nakon svoga uskrsnuća vlastitom inicijativu očituje svojim učenicima i uvjerava da je živ te da je u uskrsnuću 
pobijedio smrt, biskup je naglasio kako Kristovo u uskrsnuću preobraženo tijelo više nije podložno zemaljskim zakonima, i da je on time i našu tjelesnost izbavio od njezine smrtnosti i unio je u Božje zajedništvo života. Zamolio je Bezgrješnu Bogorodicu Mariju, Gospu Lurdsku da sve nazočne hodočasnike ražari u vjeri u uskrsnu pobjedu njezina Sina Isusa Krista, a njih je potaknuo da se odazovu Marijinu pozivu na obraćenje, i dopuste njezinu Sinu Isusu Kristu da ih svojom milosrdnom ljubavlju očisti od njihovih grijeha. Poželio je da bude blagoslovljeno sve ono što će Isusova Majka ostvariti u
njihovu srcu, približavajući ih uskrslom Kristu, pobjedniku nad smrću i jedinom spasitelju svijeta, da i oni budu pobjednici u svojim životnim mukama, a osobito u onoj smrtnoj.
Na svršetku misnog slavlja biskup je pozvao nazočne da otvore oči za ljepotu prirode i građevina oko njih, ali još više da otvore svoja srca za prisutnost Marijinu i Isusovu, dopuste da ona u njih uđe kao najveće bogatstvo i da je ponesu ovog hodočašća svojim kućama kao poseban dar. Poželio je da nitko ne ode prazan s ovog mjesta. Rekao je da je uz Marijinu 
prisutnost ovdje prisutna i vjera male Bernardice, ali i vjera milijuna ljudi koji su tijekom 160 godina dolazili u ovo svetište, i kad se njihova vjera sjedini s tom vjerom, to postaje snaga kojom se putuje do u vječnost, u onu proslavu za koju ih je Bog stvorio.
Nakon svete mise hodočasnici su imali mogućnost kupanja u Piscinama, pohodili su špilju ukazanja te su proveli vrijeme u razgledavanju svetišta i u osobnoj molitvi. U 17.00 sati zajedno s biskupom Antunom sudjelovali su u euharistijskoj procesiji i primili 
euharistijski blagoslov u podzemnoj bazilici sv. Pia X. Navečer u 21.00 sat bili su na molitvi krunice i u procesiji sa svijećama te na hrvatskom jeziku sudjelovali u jednom njezinom otajstvu.
U petak, 6. travnja rano ujutro hodočasnici su se okupili u špilji ukazanja na euharistijsko slavlje koje je predvodio biskup Antun zajedno sa svećenicima iz Požeške biskupije kojima su se pridružili i svećenici s hodočasnicima iz Šibenske biskupije. Biskup ih u pozdravu podsjetio da se nalaze na mjestu gdje je Blažena
Djevica Marija maloj Bernardici očitovala svoju prisutnost, pokrenula na snažniji život iz vjere, da tu prisutnost posvjedoči drugima. Pozvao je hodočasnike da se sjedine s malom Bernardicom, kao i sa svima onima koji su tijekom 160 godina dolazili iz Hrvatske, da bi dozvali Božju blizinu u svoj život te se ovdje obnovili u srcu i duši kako bi od te blizine nastojali živjeti.
U homiliji biskup je hodočasnicima čestitao Uskrs, podsjetivši ih i ovom prigodom da Crkva liturgijski slavi svetkovinu Uskrsa osam dana kao jedan dan. „Mala Bernardica u čudu sva 
je, Bezgrješna vijesti joj nebeske daje“. Ovim stihovima jedne hrvatske pjesme biskup je upozorio na bit lurdskog događaja u kojem je Isusova Majka svojom inicijativom maloj Bernardici povjerila nebeske vijesti. Ustvrdio je kako je najveća nebeska vijest da je Bog svojom ljubavlju u Isusu Kristu tako duboko zahvatio u naše zlo, prolaznost i smrt da ju je pobijedio, i da je naše poslanje obratiti se, toj vijesti vjerovati, naviještati je i svjedočiti. Pozvao je nazočne da na ovom svetom mjestu provjere jesu li ih ljudske vijesti iz Hrvatske i svijeta tako obuzele, da im je srce ponešto otupjelo za 
Božju radosnu vijest te su možda ravnodušni na ono što im se svake nedjelje naviješta u njihovim župnim crkvama. Naglasio je da je Bernardica s velikom osjetljivošću za Boga čula, vidjela, osjetila i živjela od onoga Božjega na što ju je Isusova Majka u ukazanju potaknula. Ustvrdio je da je Marija svojim ukazanjima u Lurdu zapravo snažno usmjerilo ljude na Isusovu objavu u njezinoj punini. Podsjetio je da sve druge objave nazivamo privatnima, i da su one prihvatljive u onoj mjeri u kojoj potiču i promiču javnu objavu ostvarenu u Isusu Kristu, završenu s apostolskim svjedočanstvom. Naglasio je da su u tom smislu lurdska ukazanja u službi javne objave, te
da su ona tijekom 160 godina po primjeru male Bernardice pokrenula mnoge, među njima i nazočne hrvatske hodočasnike, da se njihovo srce oslobodi neosjetljivosti i ravnodušnosti za Boga, nego da se na ovim svetim mjestima probudi u vjeri, pokrene na život iz vjere i da se na taj način Božja novost živi i u našoj hrvatskoj zemlji.
Poručio je nazočnima da ih upravo na to potiču i sveta čitanja koja su naviještena. Kazao je da nas ona podsjećaju kako uskrsli Gospodin više izravno ne čini čuda, nego da to sada 
ostvaruje po apostolima i drugim svojim učenicima, koje je osposobio za to u njegovo Ime. To Petar i Ivan svjedoče pred židovskim Velikim vijećem nakon što su uhićeni jer su u ime Isusovo na hramskim vratima ozdravili hromog prosjaka. Braneći sebe i Ivana od besmislene optužbe da su krivi zbog dobrog djela koje su učinili hromome, apostol Petar pun Duh Svetoga članovima Velikog vijeća naviješta Isusa Krista kao jedinog spasitelja čovjeka. Biskup je naglasio da je u nekoć u plašljivom Petru progovorila čudesna snaga uskrslog Krista, nosila kroz život njega, ostale apostole i tolike druge ljude tijekom povijesti do danas i da želi ponijeti i nas lurdske hodočasnike.
Ustvrdio je kako nam naviješteni evanđeoski ulomak svjedoči da uskrsli Gospodin ostvaruje čudo u redovitim ljudskim situacijama. On pristupa učenicima u njihovu ribarskom poslu, 
potiče ih da se ne obeshrabre trenutnim neuspjehom, već da se nastave truditi. Učenici pak, prevladavši početnu sumnju u njegovu riječ, baciše mreže i na čudesan način uloviše velik ulov. Na temelju toga biskup je ustvrdio da se čuda događaju kad ljudi počnu živjeti iz vjere u Isusa Krista. Naglasio je kako je silno važno dopustiti Isusu Kristu da on kroz nas i u nama djeluje te ostvaruje svoju pobjedničku moć nad zlom i smrću. Isus Krist je djelovao u svojoj Majci od njezina začeća do njezina slavnog uznesenja, proslavio je onom istom snagom Duha kojom je on podignut iz groba, te ona 
ovdje u Lurdu i u drugim marijanskim svetištima diljem svijeta posreduje vjernicima tu istu Kristovu snagu, ustvrdio je biskup. Još je poručio hodočasnicima da čuda fizičkih ozdravljenja u Lurdu i drugdje zagovorom Isusove Majke imaju neko značenje za naš zemaljski hod, ali da moralna čuda imaju značenje za vječnost. Kazao je da nas Isus Krist zagovorom svoje Majke želi prvenstveno za njih osposobiti. Kad netko prestane mrziti i počne ljubiti, ili kad netko u braku smogne snage živjeti vjerno i služiti životu, ili kad se oslobodi nemoralnih opredjeljenja na drugim 
razinama, ili zavedenosti općim permisivnim mentalitetom te se obrati i počne biti moralan, dogodilo se čudo od kojeg se dalekosežnije živi nego kad mu ozdravi neki dio tijela, istaknuo je biskup. Upozorio je da će Hrvatska moralno tonuti ako njezini ljudi budu olako vjerovali nekim ljudskim sebičnim strategijama i protuprirodnim ideologijama te po njima živjeli. Po onima koji se osjetljivom savješću i vjernošću Bogu ne daju zavesti niti prevariti, u Hrvatskoj se svakodnevno događaju moralna čuda, u obiteljima i na široj društvenoj razini. Pozvao je hrvatske hodočasnike da mole Isusovu Majku kako bi se po njezinu zagovoru događala upravo takva čuda u njihovim osobnim životima, u našim obiteljima i u našem narodu.
Na svršetku misnog slavlja biskup je poželio nazočnima da snaga Duha, koju uskrsli Gospodin zagovorom svoje Majke želi obnoviti u njima, bude njihova pobjeda u svim životnim nevoljama, te je na sve njih zazvao Božji blagoslov.
Potom su hodočasnici, nakon zajedničkog fotografiranja pred lurdskom bazilikom, posjetili Bernardičinu rodnu kuću, zatvor, stari grad te župnu crkvu sv. Petra. Poslijepodne su na lurdskoj Kalvariji sudjelovali u pobožnosti Križnog puta, koju je predvodio biskup Antun, a hodočasnici se smjenjivali na svakoj 
postaji svojim molitvama. Na svršetku pobožnosti biskup je progovorio hodočasnicima o najvećim izazovima našeg postojanja – patnji, trpljenju i smrti – te kazao da im je Isus Krist dao smisao tako što ih je dragovoljno prihvatio i u njih unio ljubav kojom ih je pobijedio i preobrazio u život. Pozvao ih je da na takav način pristupaju vlastitim križevima te ih snagom Isusove muke preobražavaju u pobjedu. Hodočasnici su potom u procesiji ponijeli zavjetnu svijeću prema špilji ukazanja, postavili je na njezino mjesto a biskup Antun je prevodio molitvu povjere Isusovoj Majci.
Tijekom toga istoga dana biskup Antun se u Hotelu Alba susreo s četrdesetak djece s poteškoćama u razvoju iz udruge DUH koji su došli iz Hrvatske na hodočašće. „Kad smo čuli 
da ste i vi ovdje, obradovali smo se zato što vaše hodočašće u Lurd ima posebnu težinu, jer vam ono svjedoči da ste vi važni najprije Bogu, a onda svojim roditeljima i najbližima, osobito onima iz vaše udruge koji vas prate na ovom hodočašću“. Izrazio im je svoje poštovanje i molitvenu potporu. U veselom razgovoru s djecom biskup je odgovarao na njihova pitanja, zanimao se iz kojih ih sve mjesta ima, te im je na svršetku svima udijelio Božji blagoslov. Navečer u 21 sati ponovno su sudjelovali na molitvi krunice i u procesiji sa svijećama u kojoj su imali čast nositi i Gospin kip.
U ranojutarnjim satima u subotu, 7. travnja slavili su svetu misu u bazilici sv. krunice, koju je predvodio Marijan Đukić, župnik Župe Rođenja BDM iz Kutjeva, i time završili svoj boravak u Lurdu. Na povratku su pohodili Carcassonne i zadržali se nekoliko sati u 
razgledavanju toga jedinstvenog grada pod zaštitom UNESCO-a, koji je sačuvao srednjovjekovni izgled građa tvrđave. U večernjim satima stigli su u okolicu Nice, gdje su prenoćili. Posljednjeg dana hodočašća u nedjelju, 8. travnja hodočasnici su nakon doručka panoramski razgledali gradove na Azurnoj obali: Nicu, Monaco i Monte Carlo te nastavili vožnju preko sjeverne Italije do Verone, i u njezinoj blizini pohodili drevno svetište Madonna della Corona, koje se nalazi na stijeni planine Baldo s koje se pruža prekrasan pogled na dolinu rijeke Adige. Ondje su slavili svetu misu koju je predvodio fra Tonio Vučemilović, župnik Župe Sv. Josipa u Đurđenovcu. Potom su nastavili put prema Hrvatskoj, a u Požegu i druga odredišta stigli su u kasnim noćnim satima.
