Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je 27. travnja Župu Gospe Fatimske u našičkom naselju Velimirovac i tijekom misnog slavlja u župnoj crkvi Gospe Fatimske krstio dječaka Antonia, deveto dijete u obitelji Igora i Slađane Iličić. Pozdravljajući nazočne vjernike, biskup je rekao kako se raduje što nas u ovo uskrsno vrijeme Gospodin Isus Krist, pobjednik nad smrću, trajno poziva da se ne bojimo. Naglasio je da se osobito raduje što se roditelji malog Antonija nisu bojali primiti i deveto dijete, opredijeliti se za bogatstvo života. Čestitao im je i zahvalio za taj dar, poručivši neka zbog toga budu ponosni, i neka se ne osvrću na mišljenja onih kojima nije stalo do života. Rekao je kako je krštenje u kojem će njihov 
Antonio biti povjeren Isusovoj pobjedničkoj ljubavi s križa, događaj koji ima značenje za vječnost.
U homiliji biskup je rekao da nas Riječ Božja uvijek želi smjestiti na Božju razinu života. Osvrnuvši se na naviješteni ulomak iz Djela apostolskih, rekao je kako je Pavao kao mrzitelj i progonitelj Crkve u jednom trenutku Božjim zahvatom spoznao da je Isus Krist najbolja ljudska sudbina, te počeo živjeti po njemu i drugima ga naviještati. U današnjem ulomku Pavao svjedoči svojim sunarodnjacima da se s Isusom Kristom nije dogodilo ono što su oni
odlučili kad su ga osudili i ubili, nego ono što je Bog htio, da uskrsne od mrtvih, bude pobjednik života. Ako je u Isusu Kristu pobijedio život, ustvrdio je biskup, tada se svi trebamo požuriti što čvršće i što dublje biti povezani s njime, da se to dogodi i s nama. Krštenje je događaj, dodao je, u kojem malog Antonija stavljamo u odnos s Isusom Kristom i uključujemo u njegovu pobjedu nad smrću.
Osvrnuvši se na evanđeoski ulomak, u kojem Isus učenicima upućuje posljednje riječi prije svoje muke i smrti, biskup je podsjetio kako su se oni uznemirili u svojim srcima kad im je Učitelj nagovijestio da će ga Juda izdati i Petar zatajiti, a da će on na koncu biti ubijen. Biti 
čovjek uznemirena srca, ustvrdio je biskup, znači u dubini svoga bića biti izgubljen. Nije dobro kad se čovjek fizički izgubi, ali kad se izgubi u dubini svoga bića te više ne zna ni tko je ni kome pripada, to je stanje najdublje uznemirenosti. Isus poziva na vjeru kao lijek toga stanja i uvjerava kako je on za nas kod Oca pripravio dom u kojem ćemo na kraju svi biti okupljeni kao njegova velika obitelj, zagrljena za svu vječnost onom ljubavlju koja je progovorila u Isusovu križu i njegovoj pobjedi nad smrću.
Biskup je utvrdio kako nam to konačno stanje na neki način označuje i obitelj Iličić po svojoj brojnoj djeci. Ovdje na zemlji otac i majka u suradnji s Bogom rađaju djecu, 
odgajaju ih i okupljaju u obitelj, malu Crkvu, svojevrsni predokus vječnog zajedništva koje se zove kraljevstvo nebesko. Poručio je nazočnima da se ne daju zarobiti strahom pred budućnošću, nego da se poput obitelji Iličić opredjeljuju za ono što je Božje i tako svjedoče koliko vjeruju njegovoj budućnosti koja počinje već ovdje na zemlji. Pozvao je sve članove obitelji Iličić da se već sada na zemlji raduju ljepoti onog života na nebu koji im je pripremila Božja ljubav.
Na svršetku misnog slavlja biskup je rekao da je maleni Antonio u krštenju postao dionikom preporođenog života, te je čestitao njegovim roditeljima na tom događaju. Zahvalio im je za ljubav i žrtvu koju ulažu u svoju djecu, rekavši da je u tome njihovo 
dostojanstvo. Zahvalio je svima nazočnima koji su sudjelovanjem na svetoj misi i posvjedočili da žele pripadati životu. Pjevačima je zahvalio za predvođenje pjevanja, ministrantima za služenje kod oltara, a župnika Patriku Alatiću za sve ono što čini u ovoj Župi u suradnji sa svojim župljanima.
Nakon svete mise biskup Antun u župnom domu primio obitelj Iličić, te je u razgovoru posebno očitovao radost što se može susresti i s četvero djece koje je ranijih godina krstio a sada već idu u školu. Uručio je djeci darove, a roditeljima novčani prilog.
