U homiliji biskup je istaknuo da današnja sveta čitanja govore o čovjeku kao biću uzajamnosti, koje od svog rođenja ovisi o drugim ljudima, s kojima može napraviti prve životne korake i s kojima može i u školi nešto naučiti. Prvo čitanje iz Knjige postanka svjedoči da je već od prapočetaka čovječanstva postojala uzajamnost među ljudima i s obzirom na zlo, pokvarenost i sebičnost, uzajamnost optuživanja, povezana sa stanjem nutarnje razorenosti. Stoga pitanje koje je Bog uputio Adamu „Čovječe, gdje si?“ ne odnosi se na njegovu fizičku smještenost, nego na to da se svojim opredjeljenjem protiv Boga udaljio od samoga sebe. Biskup je kazao da je to pitanje upućeno i maturantima, jesu li se kao jedinstvene i neponovljive osobe svojim slobodnim opredjeljenjem smjestili onamo gdje postoji pravi život ili na gubitničku stranu. Na temelju iskustva prvih ljudi u raju zemaljskom, biskup je ustvrdio da je naša sloboda napastovana, postoji zavođenje na zlo, na stranu gdje nije život. Napomenuo je da zlo nije tek neka snaga u čovjeku koja ga vuče na stranu gubitništva, nego je ono inteligentno, osoba koju Sveto pismo naziva Zli, Đavao. Riječ „Đavao“, protumačio je, dolazi od grčke riječi „dia-ballein“, latinski „diabolus“ što znači „razbiti, raspršiti“. Napasnik je u naviještenom ulomku iz Knjige postanka oličen u zmiji koja zavodi ženu te ona pristankom na njezinu sugestiju postaje razorena u sebi samoj, razbijeno biće. Biskup je naglasio da je Bog u raju zemaljskom ljudima obećao da Đavao neće uspjeti u svom nastojanju da razbije i uništi čovjeka kao Božji projekt, jer će njegov Sin, rođen od Žene, satrti glavu Zlome. Spomenuo je kako je to u crkvi sv. Lovre ikonografski lijepo prikazano na pokrajnjem oltaru, gdje se nalazi kip Majke Božje iz 18. stoljeća s Isusom u naručju koji križem ubija zmiju. Isus Krist, rođen od Djevice Marije, uspostavio je među ljudima Božju uzajamnost dobra i pobjede nad zlom, uzajamnost ljubavi, ustvrdio je biskup. To svjedoči i današnji ulomak iz Evanđelja po Ivanu gdje Isus umirući na križu daje svoju Majku učeniku Ivanu za majku, a učenika Majci za sina. Povjerio ih je jedno drugom po onoj ljubavi na križu koja pobjeđuje smrt.
Biskup je poručio nazočnim maturantima da su i oni po krštenju ušli u stvarnost Isusove uzajamnosti ljubavi, te ih je potaknuo da zahvale za taj dar. Istaknuo je da su tijekom svoje četiri gimnazijske godine po svojim roditeljima, učiteljima i prijateljima iskusili uzajamnost ljudske dobrote, plemenitosti i ljubavi te ih je pozvao da se sada kao „maturi“ – „zreli“ i oni snažno opredijele živjeti uzajamnost dobra, te u našem društvu svjedoče plemenitost i ljubav, i pridonesu da u Hrvatskoj pobjeđuje ljudsko dostojanstvo. Zaželio je da im u raspoloženju uzajamnosti dobra i maturalni ispiti budu uspješni i radosni.
