U homiliji biskup je protumačio kako je čovjek biće zajedništva, ne pojavljuje se na svijetu vlastitom voljom ili odlukom, nego darom drugih, te da se on istim putem budi i na neponovljivost svoje osobe koja je duhovni podatak, te nas to iskustvo na neki način povezuje s otajstvom Presvetog Trojstva. Na temelju svetih čitanja progovorio je o povijesnom iskustvu Boga koji se objavljuje svome narodu te se u Sinu čovjekom postalom očituje kao Otac koji šalje Sina u Duhu ljubavi, da bi čovjeka oslobodio ranjenosti zlom i smrću. Kazao je krizmanicima da po sakramentu svete potvrde ulaze u dinamizam Isusove pobjede nad smrću, te ih je potaknuo da se ne daju zavesti projektima o čovjeku utemeljenima na ideologijama ili sebičnosti koja ih ostavlja na površini života i praznima u dubini njihova bića. Pozvao ih je da ne podlegnu ravnodušnosti s obzirom na same sebe, nego budu trajno iznutra žarki za ono što je Božje i u tom pronađu najviše ostvarenje svoga postojanja i smisao života.
