U homiliji biskup je podsjetio hodočasnike kako je razlog i smisao njihova dolaska na ovo hodočašće prisutnost ljubavi kojom ih Isusova Majka prima ovdje u Voćinu, a koju oni uvijek iznova žele iskusiti i za nju zahvaliti. Tijekom više stoljeća duša našeg čovjeka zagovorom Isusove Majke ovdje je duboko disala duhovnim dahom Božje blizine, ustvrdio je biskup. Naglasio je kako je za zdravlje tijela važno disati svježi zrak a za zdravlje duše biti u Božjoj blizini. Pored toga izrazio je uvjerenje da su na ovo hodočašće starije osobe došle otvorena i raspoložena srca kako bi čule i usvojile istinu o njima zapisanu u Božjoj riječi koja im je naviještena. Poručio im je da je važno ono što o njima misle njihova djeca, rodbina, ravnatelji domova u kojem borave, kao i liječnici koji se brinu za njihovo zdravlje, ali da je najvažnije ono što o njima u njihovim konkretnim životnim situacijama, koje su počesto teške i mučne, misli Bog, a to su čuli u Riječi koja im je naviještena.
U prvom čitanju iz Djela apostolskih evanđelist Luka pripovijeda kako uskrsnuli Isus uvjerava apostole, razočarane nakon njegove smrti, da je Bog u snazi Duha Svetoga po uskrsnuću Sina zahvatio u njihovu prolaznost i ranjenost smrću, i da oni više nisu žrtve smrti, nego obdareni ljubavlju moćnijom od groba. Na temelju činjenice da evanđelist Luka spominje kako su apostoli u Dvorani posljednje večere bili okupljeni na molitvu, te da je zajedno s njima i s drugim ženama molila i Isusova Majka, biskup je ustvrdio da je molitva pravo i dragocjeno sredstvo kojim ljudi omogućuju Bogu da bude prisutan u njihovoj prolaznosti i nemoći, u njihovim nedoumicama i životnim nejasnoćama. Rekao je kako mu je poznato da je u mnogim domovima starijih osoba molitva stavljena u središte svakoga dana, i da brojne osobe u molitvi pronalaze snagu, svjetlo i istinu Božju da nisu prepuštene samima sebi u svojim životnim poteškoćama i umiranjima, nego je u njima prisutan Isus Krist, snaga u nemoći, život u umiranju, nada u beznađima. Podsjetio ih je da su se ovdje u Voćinu okupili s Isusovom Majkom na svetu misu, najbolju molitvu u kojoj Isus Krist za njih obnavlja svoju žrtvu ljubavi na križu. Zahvalio je svima onima koji im kroz molitvu i svetu misu omogućuju u njihovim domovima da u blizini Isusove pobjedničke ljubavi pronađu ohrabrenje i utjehu.
Osvrćući se na naviješteni evanđeoski ulomak, biskup je kazao da je Marija pohitila susresti se sa svojom rođakinjom Elizabetom kako bi se osobno uvjerila da je Bog moćan pokrenuti život u neplodnoj utrobi jedne starice. Ustvrdio je da je Bog po Elizabeti posvjedočio Mariji i svima nama, kako on može ostvarivati život i u našim stanjima bolesti i starosti po svome Sinu Isusa Krista koji je njegov odgovor na našu ljudsku nemoć. Naglasivši kako Marija i Elizabeta jedna drugu hvale, promatrajući život po onome što Bog u njima ostvaruje, biskup je rekao nazočnima da ih Marija u Voćinu potiče neka u svojim nemoćima same sebi i jedni druge gledaju u svjetlu Božje pobjede nad smrću, ostvarene u Isusovu uskrsnuću. Pozivam vas i potičem da se po zagovoru Blažene Djevice Marije potpuno povjerite Isusu Kristu, njegovoj ljubavi s križa, i da gledajući njega patnika, vidite sebe i svoje patnje, te u njegovim patnjama pronađete smisao svom trpljenju, nemoćima i bolesti, kazao je biskup.
Podsjetio je hodočasnike da je sv. Ivan Pavao II. postao dionik velike patnje kad je 1981. godine bio upucan na Trgu Sv. Petra u Rimu, i kad je kroz cijelo vrijeme svog pontifikata, sve do smrti 2005. godine, osjećao posljedice tog atentata. Međutim, naglasio je biskup, on je s velikom pozitivnom energijom i vjernošću Bogu, u radosti i nadi bio povezan s Isusovim trpljenjem, i na taj nam je način ostavio primjer za koji smo Bogu zahvalni. Pozvao je nazočne da po povratku u svoje domove uzmu u ruke Pismo pape Ivana Pavla II. starijim osobama iz 1999. godine u kojem je sveti Papa protumačio neke crte svoga života obilježenog patnjom. Na koncu homilije pozvao je hodočasnike da svatko za sebe usvoji molitvu koju je Papa zabilježio na kraju Pisma: „Dopusti, o Gospodine života, da budemo toga potpuno svjesni, da je želja našega srca doći k tebi, i daj da uživamo u svim razdobljima našeg života kao u daru prepunom budućih obećanja. Dopusti nam, Gospodine, da s ljubavlju prihvatimo tvoju volju, predajući se svakoga dana u tvoje milosrdne ruke. I kad dođe čas posljednjeg prijelaza, dopusti nam da ga dočekamo vedre duše, bez ikakva žaljenja za onim što ćemo ostaviti; jer susresti tebe, Gospodine, nakon što smo te dugo na zemlji tražili znači ponovno naći svaku pravu vrijednost što smo je ovdje na zemlji iskusili zajedno sa svima onima koji su nam prethodili u znaku vjere i nadanja. A ti, Marijo, majko čovječanstva koje putuje, moli za nas, sada i na času smrti naše. Pomozi nam da budemo uvijek čvrsto sjedinjeni s Isusom, voljenim tvojim sinom a našim bratom, Gospodinom života i slave. Amen“.
