U homiliji biskup je spomenuo kako nam je prošle godine u istoj prigodi obilna i ustrajna kiša okrenula pogled k zemlji da ništa ne vidimo na mjestu ljudskih stradanja, da danas oni koji su okrenuti prema jakom suncu ostaju njime zaslijepljeni, ne mogu ponovno ništa vidjeti, i da tek ako se odkrenu od njega mogu u njegovoj svjetlosti točno promatrati stvarnost oko sebe. Pozvao je nazočne da ono što se dogodilo u Slatinskom Drenovcu ne gledaju kroz mrak počinjenog zla i zločina, nego u svjetlu Božje riječi koja im je naviještena. Kazao je kako nam ulomak iz Knjige postanka svjedoči da je Zli na prapočecima postojanja napastovao ljudsku slobodu te se ona opredijelila za zlo, uzrokovala čovjekovo stanje trajne ranjenosti u kojoj se svi rađamo. Ustvrdio je kako Zli neprestano uvjerava čovjeka da je korisno činiti zlodjela, da je on i onima koji su ovdje počinili zločin šapnuo kako se isplati ubiti osobe koji ne misle kao oni i koje nisu njihove političke orijentacije. Naglasio je kako je čovjek biće stvoreno za dobro i stoga ne može biti sretan kad čini zlo. Na to nas upućuje i pitanje „Čovječe, gdje si?“, koje je Bog postavio Adamu nakon počinjenog zla u današnjem prvom čitanju, podsjećajući ga da je opredijelivši se za zlo izgubio svoj izvorni identitet i potonuo u smrt. Biskup je rekao nazočnima da to isto pitanje „Čovječe, gdje si?“ s pravom mogu danas uputiti onima koji su ovdje ubijali: tko si postao i do kuda si stigao ubojstvom drugih ljudi? Kako si mogao drugima dodijeliti smrt, dok si sam želio ostvarivati bolji život? Dodao je da pitanje „Čovječe, gdje si?“ trebamo uputiti danas i onima koji su žrtve zla i potražiti odgovor u Isusovoj žrtvi ljubavi za nas.
Biskup je podsjetio na našu nemoć pred zlom, istaknuvši da s obzirom na njega nema odgovora ni znanost, jer ono nije neki materijalni podatak koji se može dokučiti znanstvenim mjerilima, nego duhovna činjenica, stanje nemoći i mraka ljudskoga duha iz kojega njegova sloboda djeluje ubojito i razorno. Jedini koji ima odgovor na pitanje zla i pomaže u borbi protiv njega jest Gospodin naš Isus Krist koji se, kako svjedoči naviješteni evanđeoski ulomak, sučelio sa zlom i Zlim i koji je iz ljudi izgonio zloduha. Što je Bog u Isusu Kristu učinio s obzirom na njegovu porobljenost zlom i smrću, protumačio je apostol Pavao u drugom čitanju iz Druge poslanice Korinćanima, kad je ustvrdio da je Isus Krist na neki način prevario Zloga, koji je mislio da će i njega uništiti kad bude osuđen, ubijen i položen u grob. Međutim, on je ljubavlju jačom od smrti pobijedio zlo i Zloga, i darom svoga Duha omogućio svima da postanu dionicima njegove pobjede nad smrću i uđu u puninu života. U tom smislu, ustvrdio je biskup, oni koji su ubijeni ovdje u Slatinskom Drenovcu bili su samo tjelesno u rukama svojih ubojica, a u jedinstvenosti i neponovljivosti svoje osobe, ostali su u Božjem zagrljaju, u koji su bili položeni sakramentom krštenja i potvrde, kad je u njih utisnut pečat Isusova Duha, u čijoj je snazi on pobijedio smrt, i kad u slavlju sakramenta euharistije primaju zalog njegove pobjedničke ljubavi. Biskup je podsjetio da su među ubijenima u Slatinskom Drenovcu ili u njegovoj blizini ubijena i trojica svećenika: Ivan Đanić, župnik u Orahovici, Josip Martinac, župnik u Voćinu i Julije Bürger, župnik u Slatini. Kazao je da su se u kosturnici, izgrađenoj prošle godine smirile kosti svih ubijenih na ovom području, ali da vjeruje kako su se njihove duše smirile u Bogu, u onoj punini života koju im je Isus Krist omogućio za svu vječnost. Dodao je kako je zbog toga onima čije kosti ovdje počivaju zacijelo drago što su ih sudionici ovog spomena promatrali očima vjere, što se nisu bavili zlom i zločincima, nego ih promatrali u svjetlu Božje ljubavi.
