Promocija knjige »Križni put« Mate Nosića u Požegi

U predvečerje obljetnice utemeljenja Požeške biskupije i imenovanja njezina prvog biskupa, 4. srpnja u Dvorani Bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi održana je promocija knjige »Križni put«, koju je autor prof. Mato Nosić posvetio prvom požeškom biskupu msgr. dr. Antunu Škvorčeviću. Na promociji je, uz brojne uzvanike iz kulturnog, vjerskog i političkog života, bio nazočan i biskup Antun. Na početku je prof. Pavao Bucić, voditelj promocije, pozdravio sve nazočne, a osobito biskupa Antuna. Zatim je Matko Trnačić, bivši učenik Katoličke Gimnazije s pravom javnosti u Požegi, u kratkim crtama prikazao autorov život i djelovanje. Profesor Bucić je potom spomenuo kako je prvu ocjenu knjige dao biskup Antun Škvorčević u svojoj uskrsnoj čestitci prof. Nosiću u kojoj je među ostalim napisao: „Vaš mi osebujni izričaj u svojoj asocijativnoj poetičnosti pomaže približiti se nekim izazovnim dubinama postojanja, nadspoznajnim, neuhvatljivim a stvarnim dimenzijama života, u kojima se zrcali smisao i same patnje i umiranja. Zahvaljujem Vam za susret s Onostranim po Vašem Križnom putu! Tekst sam čitao prvenstveno u teološkom diskursu. U njem odjekuje Vaša vjera, čija je vjerodostojnost i uvjerljivost u njezinoj prokušanosti po mnogim Vašim osobnim patnjama, te – dok razmatrate Isusov križ – zborite o vlastitim trpljenjima čiji smisao pronalazite u snazi njegove ljubavi, pobjednice nad smrću. Hvala za to svjedočanstvo!“
O knjizi je tada progovorio prof. Tomislav Radonić, koji je pružio osnovne informacije o njoj, njezinim urednicima i nakladnicima te je ukratko prikazao njezinih šest poglavlja. Potom je riječ ponovo uzeo prof. Bucić, rekavši nazočnima da je pred njima knjiga u kojoj su predstavljeni oblici književnog stvaranja po kojima prepoznajemo Matu Nosića kao slavonskog, točnije požeško-slavonskog književnika: esej, putopis, skazanje i poezija. Naglasio je da su svi ti oblici i njihovi sadržaji zapisani rondo u kojem se neprekidno vraća tema ljubavi prema križu u Križnom putu, ljubavi prema Gospi Voćinskoj i njezinim hodočasnicima iz požeškog i posavskog kraja te ljubavi prema kršćanskim vrijednostima u životu bl. Ivana Merza. Zaključno je ustvrdio da je ova knjiga presjek iz kojeg lako čitamo kakav je i koliko dobar književnik i pjesnik Mato Nosić: suvremen u magičnom realizmu, blizak u impresionističkom doživljaju čovjeka i prirode, poučan u povijesnosti, poticajan u refleksivnosti i dinamičan u stilu i jeziku punom neobičnih kovanica i izvedenica koje je autor objasnio u posebnom pojmovniku. Na koncu, o knjizi je progovorio sâm autor. Ne skrivajući emocije i dirnut pažnjom koju su mu nazočni iskazali svojim dolaskom, autor je rekao da je glavni i jedini motiv njegova pisanja bila želja zapisati ono što duboko nosi u svom srcu kao vjeru, nadu i ljubav prema Bogu, svom zavičaju i svom narodu. Prisjetivši se recitala »Pod stijegom Gospodnjim Biskupiji u susret«, kojeg je napisao za slavlje uspostave Požeške biskupije i ređenja njezina prvog biskupa 27. rujna 1997. godine, kao i svojih drugih tekstova za razna druga biskupijska slavlja i obljetnice, autor je između ostalog obrazložio zašto je ovu svoju najnoviju knjigu posvetio prvom požeškom biskupu msgr. Antunu Škvorčeviću.
Zahvalivši autoru na iskazanoj pažnji i poštovanju, biskup Antun je rekao da nije suvišno što je brojnim do sada napisanim hrvatskim križnim putevima pridodan i »Križni put« Mate Nosića, zato što u križnom putu i u patnji postoji dubina koja se ne može iscrpiti, i ljepota koja se ne može dohvatiti. Govoreći o dubini patnje, biskup je naglasio da se ona očituje u činjenici da nas patnja, premda uvijek mučna i bolna, želi iščupati iz prolaznosti našeg postojanja i trajno nas posdjećati na onostranost. Ustvrdio je da nas patnja, i u konačnici smrt, oslobađaju od naše malenosti i prolaznosti, te nas privode k punini i konačnosti postojanja. Govoreći o ljepoti patnje, prisjetio se da je ruski književnik Dostojevski u jednom svome djelu zapisao da će ljepota spasiti svijet, a da je papa Benedikt XVI. kako se ona u punini očitovala u Isusovoj patnji. Na tom tragu ustvrdio je da je ljepota na križu izranjenog Isusova lica zablistala u njegovoj ljubavi za nas, i da nema veće ljepote od ljubavi koja izlazi iz srca koje voli. Tvrdnju je potkrijepio primjerom majčinske ljubavi, rekavši da je majka uvijek lijepa, pa i onda kad joj je lice iznakaženo bolešću, patnjom i starošću. Križni put je ljepota Božja koja nam svjedoči koliko smo Bogu vrijedni i koliko nas on voli. Zavalio je autoru za plemenitost kojom je u svojoj knjizi zapisao i na taj način budućim naraštajima predao ono što je u svom srcu dohvatio od neiscrpive Božje ljepote u križnom putu. Također mu je zahvalio što je odabrao da predstavljanje njegove knjige bude u prostorima Biskupskog doma u predvečerje 21. godišnjice utemeljenja Požeške biskupije.
Tijekom promocije skupina pjevača Katedralnog zbora pod ravnanjem katedralnog orguljaša i zborovođe Maria Večerića izvela je skladbe: »Evo, Bog mi pomaže« Lj. Galetića; »Ave crux« M. Večerića i »Svetom križu« L. Pichlera. Izabrane dijelove iz knjige čitao je spomenuti Matko Trnačić. U znak zahvalnosti autor je svakom sudioniku poklonio potpisani primjerak ove svoje najnovije knjige.