U homiliji biskup je kazao kako je rođenje novoga čovjeka jedan od najvećih razloga radosti, jer je to i Božja pobjeda među nama. Zato je dobro preispitati se kakva je naša ljestvica vrednota, koje su to vrednote u našem osobnom, obiteljskom i nacionalnom životu kojima se radujemo i oko kojih se trudimo? Osvrnuvši se na riječi evanđelja, biskup je istaknuo kako je Isus zabrinut za ljude koji su gladni i da on s obzirom na to pitanje nešto i poduzima: Zahvaljuje Bogu za pet ječmenih kruhova i dvije ribice, dijeli ih ljudima, nahranivši tako pet tisuća ljudi, a još je preostalo dvanaest punih košara. Budući da im je dao kruha za badava, narod ga želi učiniti kraljem, ali Isus bježi u osamu jer ne želi biti vladar po njihovu modelu. Isus 
time jasno tumači da je čovjek biće gladno trbuhom želucem, i da si mora priskrbiti jelo da se nasiti. Bog je stvorio i zemlju te dao mogućnost da ova zemlja prehrani milijarde ljudi. Međutim, postoji činjenica ljudske sebičnosti te unatoč obilju proizvedena kruha, danas u svijetu ima jako puno gladnih ljudi, jer oni koji ga imaju ne znaju dijeliti. Isus nas ne uči kako proizvesti kruh, nego kako ga dijeliti s drugima, živjeti s naslova ljubavi. Jer gdje god je ljubav a djelu, tamo je obilje života. To nam svjedoči i ova obitelj čija je ljubav umnožila više od kruha, život sedmoga djeteta, 
ustvrdio je biskup.
Govoreći o gladnom želucu koji se može napuniti kruhom, Isus nas upozorava na dublju čovjekovu glad: Ako je pun želudac, a srce prazno, nema sreće. Ako je puno srce, a prazan želudac, bit će sreće unatoč tome, jer ondje gdje postoji ljubav sigurno će se naći mogućnost napuniti i želudac. Tamo gdje vlada sebičnost, na djelu je duhovno umiranje, umnaža se besmisao, zaključio je biskup. Pozvao je nazočne da promisle jesu li možda žrtve vlastite sebičnosti te da se čvršće odluče biti moćni ljubavlju, po kojoj će prepoznati istinu o sebi i ostvariti ljepotu postojanja. Biskup je zaključio: Želio bih da svatko od nas bude biće smisla, jer smo u konačnici njega gladni! Postižemo ga kad smo srca ispunjena ljubavlju i kad tu puninu dijelimo s drugima. Ovi roditelji sa sedmim djetetom podijelili su međusobnu ljubav, povjerovala da se isplati žrtvovati za novi život i tako postali ljudi nutarnje punine, smisla. To je hrvatska šansa, zaključio je biskup.
