U predvečerje svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije, 14. kolovoza u marijanskom svetištu Kloštar kod Slavonskog Kobaša, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je svečano euharistijsko slavlje s brojnim hodočasnicima iz posavskog dijela Požeške biskupije i slavonsko-brodskog kraja.
Pozdravljajući nazočne vjernike biskup je rekao da su se na duhovnom tragu svojih djedova i baka, očeva i majki večeras ponovno okupili
na ovom mjestu gdje se stoljećima donosilo ono najljepše što slavonski čovjek ima za Isusovu Majku: srce puno odanosti i zahvalnosti. Izrazio je uvjerenje da su upravo s takvim raspoloženjem stigli na ovo hodočašće, istaknuvši da Isusova Majka, vjerna službenica Gospodnja, uznesena na nebo i danas djeluje među njima svojom majčinskom prisutnošću i prati svojom ljubavlju svakoga pojedinog od njih. Pozvao je hodočasnike da joj zahvale za to njezino služenje i u molitvi joj povjere 
svoje osobne, obiteljske i narodne nakane. Također ih je pozvao da Isusovoj Majci otkriju sve svoje nemoći, te ih ona povjeri svome Sinu, pobjedniku nad smrću, da i oni s njime budu pobjednici.
U homiliji biskup je upitao nazočne raduju li se još uvijek zbog pobjedâ hrvatske nogometne reprezentacije na minulom svjetskom nogometnom prvenstvu, ili je njihova radost već pomalo splasnula. Ustvrdio je kako je 
lijepo što se znamo radovati hrvatskim pobjedama na različitim razinama osobnog i društvenog života, ali da je još ljepše i važnije radovati se pobjedi nad raspadljivošću i prolaznošću koju je Bog po Isusu Kristu podario jednostavnoj i skromnoj nazaretskoj djevojci Mariji, koju danas slavimo, i obećao je svima nama, kako tumači sv. Pavao u ulomku iz Prve poslanice Korinćanima, naviještenom u drugom današnjem čitanju. Biskup je pozvao nazočne da zahvale Bogu za veliko djelo njegove 
pobjede. Naglasio je kako je sasvim razumljivo da je Isusa u pobjedi nad smrću prva slijedila njegova Majka, jer joj je anđeo već u naviještenju obznanio da je milosti puna, i da je Gospodin s njome. Biskup je ustvrdio da se ondje gdje je prisutan Gospodin ostvaruje njegova pobjeda. Marija je od početka života sve prostore svoga bića otvorila Božjoj prisutnosti. U naviještenom evanđeoskom ulomku nazvana je blaženom što je u svom tijelu rodila Sina Božjega, ali po Isusovoj tvrdnji ona je još blaženija što je slušala Božju riječ, usvajala je u 
svom srcu i po njoj živjela, te tako omogućila Boga da po njoj ostvaruje svoj naum, bude u njoj prisutan svojom pobjedničkom moći od njezina začeća do nebeske proslave.
Kazao je nazočnima kako ga je veoma obradovalo kad je vidio kako je u pobjedničkoj povorci hrvatskih nogometaša od zagrebačkog uzletišta do Trga bana Jelačića u Zagrebu, dok su mnogi nosili hrvatske zastave i druga nacionalna obilježja, reprezentativac Mateo 
Kovačić nosio zastavu svoje župe sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima, te na taj način svjedočio svoj vjernički identitet. Dobro je da se radujemo kao Hrvati, ali naše nacionalno je slabo ako nije prožeto Božjom prisutnošću i snagom. Rekao je da je spomenuti nogometaš u jednim francuskim novinama prikazan kao Hrvat koji se ne srami Boga, i koji je u najvećim trenucima pobjedničke radosti posvjedočio da kao nogometaš živi od Božje blizine, koju je naučio u svojoj župi u kojoj je kao dječak ministrirao, a kao mladić upoznao svoju suprugu 
i ondje se s njom vjenčao. Na novinskoj slici Mateo je prikazan u dubokoj molitvenoj sabranosti, uvjerljiv u vjeri koju se ne srami javno očitovati, i uspješan u svom nogometnom umijeću. Biskup je ukazao na posebnu ljepotu hrvatskog čovjeka, kad on u svakom trenutku svoga života računa s Bogom i želi s njime biti pobjednik, te je poželio sreću Mateu Kovačiću i drugima koji poput njega nastoje živjeti.
Biskup je izrazio uvjerenje da su hodočasnici došli u marijansko svetište u Kloštar da se na tragu brojnih ljudi prije njih obnove u svijesti da usred životnih nevolja, tuga, žalosti i na koncu u smrti mogu biti jaki onom snagom kojom je Isusova Majka pobijedila smrt i bila uznesena na nebo. Pozvao ih je da se ne bave onim što je loše, mračno, negativno, nemoćno u njihovu osobnom i društvenom životu, nego da svu svoju pozornost usmjere na Božje djelo, ugrađeno u trinaest hrvatskih stoljeća vjere, koja 
svjedoči da je moguće živjeti od Božje prisutnosti u braku, obitelji, na radnom mjestu, u sportu i u javnom životu. Blagoslovljeni poučak ovog svetog hodočasničkog mjesta jest da se ne bojimo života i njegovih poteškoća, da ne proklinjemo život nego poput Marije istražujemo Božji naum o nama te ga prihvaćamo i onda kad on sa sobom nosi patnju i trpljenje, s pouzdanjem u Božju riječ koja nam jamči da ne možemo biti izgubljeni ni u smrti, kad je Bog prisutan u našem životu. 
Ustvrdio je da je trpljenje Isusov put, kojim je on našu smrtnu sudbinu preokrenuo u život.
Govoreći o Marijinu uznesenju na nebo, biskup je pojasnio da nije riječ o njezinu odlasku u neki prostor, nego da je snagom muke i smrti svog Sina ušla u puno zajedništvo Božjeg života, i da se tako ostvarila u onoj punini ljudskosti koju je Bog u Isusu Kristu namijenio njoj i svima nama. Stoga, kako tvrdi Drugi vatikanski sabor, Marija je veliki znak nade i utjehe na našem 
životnom putu. Uputio je molitvu Isusovoj Majci da bude zagovornica našim mladima, napose onima koji su u braku, te vjeruju životu, i ljubavlju spremnom na žrtvu služe životu. Poželio je sudionicima slavlja da se s ovog hodočašća vrate svojim kućama radosni u uvjerenju da na životnom put nisu prepušteni samima sebi, nego da je s njima Marija i njezin Sin Isus Krist, pobjednik nad smrću.
Nakon popričesne molitve uslijedila je zavjetna procesija sa slikom Gospe Kloštarske iz 18. st., koju su hodočasnici s upaljenim svijećama u rukama pratili pjesmom i poklicima. Na svršetku procesije biskup je predvodio čin predanja Blaženoj Djevici Mariji. Na svršetku misnog slavlja zavalio je Isusovoj Majci što je njezinim zagovorom u srca hodočasnika ušlo puno Božje prisutnosti, milosrđa, praštanja i ljubavi duhovnog dobra od kojeg se istinski živi. Rekao je kako je ovim hodočašćem započeo naš 
ljetni biskupijski hod u marijanska svetišta, koji se nastavlja 15. kolovoza hodočašćem obitelji s brojnom djecom u Voćin, 21. kolovoza hodočašćem vjernika Posavskoga Požeškog i Zapadno-slavonskog arhiđakonata u Voćin, 31. kolovoza hodočašćem Gospi od suza u Pleternicu, na kojem ćemo se spomenuti 10. obljetnice utemeljenja Đakovačko-osječke crkvene pokrajine za Požešku biskupiju uz sudjelovanje svih metropolijskih biskupa, a 7. rujna hodočašćem na Gospino Polje kod Bilog Briga, te 8. rujna na Malu Gospu, prijepodne hodočašćem u Kutjevo, a navečer u Voćin vjernika Slavonsko-podravskog arhiđakonata. Nakon što je biskup udijelio završni misni blagoslov, u svetištu je izložen Presveti oltarski sakrament pred kojim su hodočasnici ostali u pobožnom klanjanju do duboko u noć.
