Biskup Antun Škvorčević pohodio je 20. kolovoza Župu Rođenja Blažene Djevice Marije u Podravskoj Moslavini te u župnoj crkvi predvodio euharistijsko slavlje prigodom godišnjeg klanjanja i četrdesete obljetnice posvete crkve. Koncelebrirao je Vladimir Škrinjarić, domaći župnik i arhiđakon Slavonsko-podravskog arhiđakonata, Ivan Popić, domaći sin, kancelar Biskupskog ordinarijata u Požegi te svećenici Slatinskog dekanata na čelu s dekanom Draganom Hrgićem. Na početku misnog slavlja župnik Škrinjarić je biskupu Antunu zaželio dobrodošlicu, a mladi su mu uručili darove.
Pozdravljajući vjernike, biskup je rekao da je ovo važan dan, jer vjernici Župe Podravska Moslavina u ime svih vjernika Požeške biskupije iskazuju poklon i zahvalnost Isusu Kristu prisutnom među nama u Presvetom Otajstvu. Podsjetio je da je danas klečanje i u Župi Stražeman, gdje će se predvečer okupiti hodočasnici pješaci i odande sutra nastaviti hod u
Voćin, u kojem će se naći i vjernici iz Podravske Moslavine. Rekao je da se na taj način ostvaruje određeni duhovni krug, molitveno zajedništvo naše mjesne Crkve u koje se i on želi uključiti svojim današnjim dolaskom u Podravsku Moslavinu a sutra u Voćin. Dodao je da nam trajna čudesna Isusova euharistijska prisutnost među nama doziva u svijest da Crkva nije tek neka ljudska organizacija prepuštena samoj sebi, nego djelo zajedništvo koje izgrađuje životvorni Duh uprisutnjujući na oltaru Isusovo djelo ljubavi. Kazao je da se želi pridružiti njihovoj pobožnosti i njihovu poklonu, zajedno s njima moliti da im Isus Krist uistinu bude snaga u osobnom, obiteljskom i zajedničkom životu.
U homiliji biskup Antun je poseban pozdrav i zahvalnost za sudjelovanje u ovom slavlju 
uputio svećenicima Slatinskog dekanata, napose onima koji su preuzeli nove službe: novoimenovanom dekanu Draganu Hrgiću, novoimenovanom voćinskom župniku Ivanu Ereizu i župniku Škrinjariću koji je potvrđen za službu arhiđakona Slavonsko-podravskog arhiđakonata. Podsjetio je kako čovjek koji je usredotočen na sama sebe i živi sebičnost umire na razini duha, te protumačio kako naša hrvatska riječ „pokloniti se“ znači sebe u ljubavi darovati drugome i tako istinski pronaći sama sebe te rasti u dimenzijama duha. Istaknuo je da se tim putem ostvaruje najljepše u međuljudskim odnosima, a najviše kad sebe poklonimo Bogu koji nas jedini može obdariti puninom za kojom čeznemo, i da je u tom smisao i euharistijskom Isusu Kristu.
Govoreći o naviještenom evanđeoskom ulomku u kojem Isus proglašava da je on kruh života, biskup je ustvrdio kako je on kruh života po tome što je na križu za nas položio svoje tijelo i krv svoju prolio, i na taj način Božjom ljubavlju pobijedio našu smrt. Isus je želio da nam njegova moćna ljubav, bude blizu, na dohvat ruke, u komadiću kruha i malo vina te je zato na Posljednjoj večeri ustanovio Svetu Euharistiju. U svetoj misi Isus Krist je 
snagom svoga Duha među nama, obnavlja svoju žrtvu s križa za nas, da bi nas po svetoj pričesti učinio dionicima svoje pobjede. Dan godišnjeg klanjanja u župi prigoda je da se vjernici podsjete na važnost naše ljudske krhke i ograničene žrtve ljubavi u braku i obitelji, prema siromasima i bolesnima te na drugim razinama, te se obnove u svijesti kako sjedinjujući ih s Isusovom žrtvom ljubavi na križu, postaju dionicima veličanstvene Božje pobjede nad smrću. Pored toga, nastavio je biskup, godišnje klanjanje u župi prigoda je da se vjernici obnove u svijesti kako se poklonom Isusu Kristu cijelim svojim bićem daruju njemu u vjeri, nadi i ljubavi. Vjera je prvi korak kojim se otiskujemo od samih sebe i darujemo onome kome vjerujemo. Nada je čin kojim se oslanjamo na drugoga, a ljubav je punina naše darovanosti Bogu i ljudima, ustvrdio je biskup. Vjera, nada i ljubav su duhovne stvarnosti koje nas iz naše prikovanosti na gubitništvo u sebičnosti smještaju u svijet Božje ljubavi, milosrđa i dobrote.
Nadovezujući se na naviješteno drugo čitanje iz Poslanice sv. Pavla Korinćanima, u kojem apostol Pavao kaže da blagovanjem jednog kruha i pijenjem iz jedne čaše postajemo jedno 
u Isusu Kristu, biskup je ustvrdio da se to jedinstvo, koje u nama po svetoj pričesti ostvaruje snaga Isusove ljubavi, zove Crkva u koju smo ugrađeni po svojoj Požeškoj biskupiji. Podsjetio je kako smo proslavom Trećega biskupijskog euharistijskog kongresa prošle godine obnovili svijest da Euharistija izgrađuje Crkvu, te im je zahvalio što su svojim sudjelovanjem na tom događaju kao župa posvjedočili biskupijsko zajedništvo kojem pripadaju.
Istaknuo je i žrtveni karakter Presvete Euharistije te je na temelju prvog naviještenog čitanja iz Knjige Izlaska protumačio kako sva naša ljudska trpljenja nisu bogonapuštena stanja, nego kako sveti pisac na Mojsijeva usta tumači da je Bog pripuštao nevolje u pustinjskom hodu dok su išli putem slobode kako bi im ukazao na to da e čovjek biće koje ne živi samo od kruha nego od Božje riječi, od prisutnosti Božje. Pozvao je nazočne da svoje poteškoće i nevolje prihvate kao kušnju kojom Bog provjerava koliko su mu vjerni. Potaknuo ih je da ih današnje slavlje ohrabri na putu trpljenja, i da svoje patnje i trpljenja u svetoj misi sjedinjuju s Isusovim spasonosnim patnjama.
Na svršetku misnog slavlja biskup je kazao nazočnima kako nedjeljnim a neki i svakodnevnim dolaskom na svetu misu potvrđuju da znaju kome pripadaju te koji život žele da bude ostvaren u njima. Također im je poručio da su, hraneći se kruhom za vječni život, ovu zemaljsku dolinu već sada najčvršće povezali s vječnošću. Zahvalio je župniku Škrinjariću za sve što nastoji činiti u Župi, a osobito za slavlja svete mise s Božjim 
narodom, središtem njihova župnog zajedništva. Biskup se sa zahvalnošću spomenuo i prethodnih župnika, napose preminulih, vlč. Đurtana i vlč. Kresića. Izrazio je radost što je na ovom slavlju sudjelovao Ivan Popić, rodom iz ove Župe, koji je za svećenika zaređen prije četiri godine. Pozvao je na molitvu za nova duhovna zvanja, kako bi bilo dovoljno služitelja Svete Euharistije među nama. Vjernicima je zahvalio za sve što u suradnji sa svojim župnikom nastoje činiti u izgrađivanju župnog zajedništva. Poželio je da njihovo popodnevno klanjanje bude očitovanje kome su sebe poklonili. Zamolivši ih da mole i za njega, zazvao je na sve Božji blagoslov. Potom je izložen Presveti Oltarski Sakrament pred kojim su biskup, svećenici i vjernici ostali neko vrijeme u zajedničkom poklonu, a župljani su organizirano nastavili klanjati se sve do večernjih sati.
