U okviru trodnevnoga posjeta Republici Hrvatskoj tajnik Svete Stolice za odnose s državama nadbiskup Paul Richard Gallagher u popodnevnim satima 10. listopada u Apostolskoj nuncijaturi u Zagrebu u prisutnosti aposotlskog nuncija mons. Guseppea Pinta i tajnika mons. Janusza Błachowiaka susreo se s predstavnicima kršćanskih Crkava i religijskih zajednica u Republici Hrvatskoj, među kojima su bili: Episkop slavonsko-pakrački Jovan Ćulibrk u pratnji o. Slobodana Lalića, ravnatelja Pravoslavne gimnazije u Zagrebu, predstavnica Makedonske Pravoslavne Crkve, biskup Evangeličke Crkve Branko Berić, glavni tajnik Saveza baptističkih Crkava u RH Željko Mraz te Melvudi Arslani, zamjenik muftije Islamske zajednice u Hrvatskoj. Visokom gostu iz Rima riječ dobrodošlice uputio je mons. Antun Škvorčević, požeški biskup i predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog, čiji govor prenosimo u cijelosti, kao i odgovor mons. Paula Richarda Gallaghera.
Pozdravni govor biskupa Škvorčevića
“Preuzvišeni gospodine Nadbiskupe,
Eccellenza Reverendissima!
Čast mi je u svojstvu predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog predstaviti Vam nazočne uzvanike s kojima Katolička Crkva u Republici Hrvatskoj nastoji u duhu II. vatikanskog sabora biti ekumenski i dijaloški povezana te Vam uputiti naše pozdrave i izraze osobitog poštovanja. Prema popisu pučanstva iz 2011. godine u Republici Hrvatskoj 86.28% stanovništva izjasnilo se katolicima, 4.44% da su pripadnici Srpske pravoslavne Crkve, 0.34% protestantima, 1.47%, muslimanima, te 0.01 % Židovima.
Općenito uzevši u Hrvatskoj – kako s katoličke strane, tako sa strane drugih kršćanskih i religijskih zajednica – postoji međusobno poštovanje i uvažavanje te otvorenost i raspoloživost za međusobnu suradnju. Premda su odnosi između Katoličke Crkve u Hrvatskoj i Srpske pravoslavne Crkve opterećeni povijesno-nacionalnim prijeporima, vezanima najvećim dijelom za II. svjetski rat i rat iz 1991.-1995., ne manjkaju česti susreti na različitim razinama te svjedočanstva kršćanskog zajedništva i crkvene suradnje. Spomenuo bih kako smo u radu Komisije Hrvatske biskupske konferencije i Srpske pravoslavne Crkve o bl. Alojziju Stepincu, koji je inicirao papa Franjo 2016. godine, unatoč neslaganjima u interpretaciji određenih povijesnih činjenica, sačuvali poštovanje i bratski odnos. U tom duhu mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije, član Svetog sinoda Srpske pravoslavne Crkve i profesor na Pravoslavnom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, zajedno sa svojim đakonom Draganom Radićem djeluje kao predavač na poslijediplomskom studiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Posebno bih spomenuo otvorenost i bratski odnos ovdje nazočnog pakračko-slavonskog episkopa Jovana g. Ćulibrka, koji sam na različite načine osobno iskusio. Pored toga postoji povezanost poštovanja i dobre suradnje između predstavnika Makedonske pravoslavne Crkve i Bugarske pravoslavne Crkve u Hrvatskoj.
Crkve i zajednice reformacijske tradicije – Evangelička, Reformirana kršćanske kalvinske Crkva, Baptistička, Pentekostalna i druge – dobrohotno i rado surađuju s Katoličkom Crkvom u zajedničkim programima. Vijeće HBK za ekumenizam i dijalog potiče, promiče i koordinira određene ekumenske i međureligijske aktivnosti na nacionalnoj razini, počevši od molitvenih susreta, napose prigodom Svjetske molitvene osmine za jedinstvo kršćana, do znanstvenih skupova i susreta najviših predstavnika pojedinih Crkava.
Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, još od 1984. godine postoji Katedra ekumenske teologije a potom je ustanovljen i Institut za ekumensku teologiju i dijalog „Juraj Križanić“ te trogodišnji poslijediplomski studij iz ekumenske teologije na kojima se odvija ekumenska i međureligijsko-dijaloška formacija bogoslova i studenata laika. Slično je i na drugim visokim teološkim učilištima u Hrvatskoj.
Odnosi katolika u Hrvatskoj sa Židovima su, općenito uzevši, dobri. U Hrvatskoj djeluju dvije zasebne židovske zajednice s dvojicom rabina: „Koordinacija židovskih općina u Hrvatskoj“ u kojoj je glavni rabin Luciano Moše Prelević i „Židovska vjerska zajednica Beth Israel“ čiji je glavni rabin dr. Kotel Da-Don. Spomenute zajednice po svojim rabinima ili njihovim predstavnicima rado se odazivaju na međureligijske susrete koje najčešće inicira i organizira Vijeće HBK za ekumenizam i dijalog.
Od pripadnika drugih religija u Hrvatskoj najbrojniji su muslimani. Odnosi s njima su vrlo dobri. Vodstvo muslimana često javno ističe da model pravnog statusa muslimana u Hrvatskoj može biti uzor za druge zemlje u Europi i svijetu. Muslimani su uključeni u sve oblike međureligijskog dijaloga i suradnje. Oni pak muslimani koji kao izbjeglice ili migranti dolaze u Hrvatsku, u najvećem broju slučajeva nemaju za cilj ostati ovdje, ali im Katolička crkva po Isusovačkoj službi za migrante pruža značajnu pomoć
Preuzvišeni gospodine Nadbiskupe! S ovo nekoliko informacija o ekumensko-dijaloškom stanju u Republici Hrvatskoj, u ime svoje i svih nazočnih uzvanika izričem Vam srdačnu i iskrenu dobrodošlicu sa željom da se među nama dobro osjećate.
+ Antun Škvorčević
požeški biskup, predsjednik Vijeća HBK
za ekumenizam i dijalog”
Govor nadbiskupa Gallaghera
“Dragi prijatelji, osobito mi je drago što mi je prilikom mog posjeta Hrvatskoj pružena ova prigoda da se susretnem s vama i izrazim svoju zahvalnost na vašoj nazočnosti. U znak iskrene zahvalnosti Njegovoj Ekselenciji mons. Antunu Škvorčeviću, požeškom biskupu i predsjedniku Vijeća HBK za ekumenizam i međureligijski dijalog, na riječima dobrodošlice koje mi je uputio, čast mi je i zadovoljstvo prenijeti svima vama srdačne pozdrave pape Franje.
Vjerujem da nam ovaj trenutak susreta može također dati kratku prigodu usporediti žurnost potrebe koju svi mi osjećamo, danas više nego ikad: da se međusobno upoznamo i prihvatimo jedni druge, bez obzira na razlike, u dubokom duhu međusobnog poštovanja i razumijevanja, da iskreno razgovaramo o zajedničkom radu na zajedničkim ciljevima koji za svrhu imaju dobrobit čovječanstva, promicanje moralnih vrijednosti, priznavanje dostojanstva čovjeka – što je preduvjet za poštovanje ljudskih prava – stoga, na prvom mjestu, odbacivanje bilo kojeg oblika nasilja nad čovjekom; promicanje vrijednosti života, mira i slobode, društvene pravde, pomirenja.
Riječ je o zajedničkom radu na uklanjanju zala koji danas pogađaju čovječanstvo te se možemo nadati da ćemo uspjeti olakšati rad ljudima dobre volje, koji su potaknuti dubokim religioznim duhom.
U tom je smislu dijalog među religijama bitan i neophodan, u službi općeg dobra. Riječ je, stoga, da ga, u redovnu, svakodnevnu realnost unesemo u odnose među religijama i vjeroispovijestima. U neumornom učenju pape Franje, ekumenski i međureligijski dijalog obično se uvrštava u kategoriju susreta, kao poticaj za izgradnju mostova a ne zidova.
Nekoliko dana nakon početka Njegova pontifikata želio je u Rimu upoznati predstavnike kršćanskih Crkava, crkvenih zajednica i ostalih religija kojima je rekao: ,,Katolička Crkva svjesna je značaja promicanja prijateljstva i poštovanja muškaraca i žena različitih vjerskih tradicija – to želim ponoviti: promicanje prijateljstva i poštovanja muškaraca i žena različitih vjerskih tradicija” (v. Susret s predstavnicima kršćanskih Crkava, crkvenih zajednica i s predstavnicima ostalih religija, Sala Clementina, srijeda, 20. ožujka 2013. godine).
Za Papu ,,dijalog prijateljstva” ne podrazumijeva ništa površno niti je stvar puke pristojnosti. Riječ je o ,,nužnom uvjetu za mir u svijetu i zato je to obveza za kršćane kao i za ostale vjerske zajednice” (Evangelii gaudium 250). Međureligijski kulturološki kontekst koji izdvaja Hrvatsku je tlo pogodno za produbljivanje ,,dijaloga prijateljstva” kojeg različite vjerske zajednice mogu koristiti u stvaranju međusobnih odnosa temeljenih na uzajamnom povjerenju, dijeljenju i solidarnosti.
U mjeri u kojoj je dubok dijalog – tamo gdje se uspostavlja odnos prijateljstva, zahvaljujući ne samo načelu da dijalog pomaže da se međusobno upoznamo, već i da ukoliko se poznajemo, bolje razgovaramo – znat će se prihvatiti ne samo usklađenost, koja je glavni izvor uvažavanja dobrog, prisutnog u različitim vjerskim zajednicama, već i isto tako, potpuno pošteno i iskreno, uvažavanja i razlika. Upravo nam one dopuštaju ne samo pojasniti i rasvijetliti uvjerenja vlastitih vjera svakog religijskog vjerovanja, već i bolje razumjeti stav drugog, koji je često iskrivljen predrasudama i nesporazumima, na način da ga poštujemo kao izraz njegove slobode savjesti. Želja mi je da se dijalog medu vjerskim zajednicama u Hrvatskoj nastavi na istoj valnoj duljini kako bi među vama mogao ojačati mrežu odnosa, izgrađenu na humano-kulturološkim pretpostavkama i na međusobnoj namjeri obogaćivanja odnosa, koja sve više potiče međusobno poštivanje i poznavanje i otvara put suradnje u promicanju ljudskog dobra.“
