Požeški biskup Antun Škvorčević u nedjelju, 14. listopada pohodio je župu Sv. Luke Evanđelista u Novskoj i u župnoj crkvi predvodio euharistijsko slavlje tijekom kojeg je krstio djevojčicu Katarinu, šesto dijete Vlade i Sanje Grgić, te dječaka Lovru, drugo dijete Daria i Mateje Herceg. S njim su koncelebrirali župnik Milan Vidaković, župni vikar Josip Prpić i biskupov tajnik Ivan Rončević. U pozdravu biskup Antun
je rekao da je rođenje dvoje novih ljudi događaj kojem se treba radovati. Supružnicima Grgić i Herceg čestitao je za dar novog života te im je zahalio što su primanjem toga dara postali najbolji graditelji hrvatske budućnosti i Božje vječnosti, jer čovjek snagom Isusove ljubavi koja je pobijedila smrt nastavlja živjeti i preko groba. Rekao je da će u svetom krštenju sudbina ove djece biti stavljena u moćne ruke Isusa Krista, pobjednika nad smrću.
U homiliji biskup je kazao kako u svijetu i u Hrvatskoj, gdje sve određuje gospodarstvo i posjedovanje materijalnih dobara, Isusov poziv u današnjem evanđelju upućen bogatom mladiću da 
ostavi sve i pođe za njim, može stvoriti određenu pomutnju. Isusov je poziva da treba ostaviti sve kako bismo dobili sve. Biskup je protumačio kako sam dolazak bogatog mladića Isusu s pitanjem kako postići život vječni svjedoči da je on unatoč svome bogatstvu bio prazan i izgubljen. Naglasio je kako Isus ne tvrdi da je nastojanje oko posjedovanja materijalnih dobara nešto nevaljalo, jer ona su potrebna 
čovjeku za dostojan život, nego nas upozorava na opasnost da postanemo slugama bogatstva, umjesto da ono nama služi. Isusov poziv da ostavimo sve utemeljen je u logici ljubavi kao jedinom putu u život. Naime, zgrtanje materijalnog bogatstva povezano je sa sebičnošću koja nas zatvara u nas same i utvrđuje u samodostatnosti. Međutim, naše postojanje uronjeno je u paradoksalnost ljubavi koja je napuštanje sebe, umiranje sebi, življenje za drugoga da bismo istinski pronašli sebe, živjeli smisao i puninu. To je put kojim je pošao 
sam Sin Očev kad se utjelovljenjem lišio svoje božanske slave, i u smrti predao sebe dokraja za nas, te nam tako otvorio puninu života.
Biskup je ustvrdio da obitelji s brojnom djecom, poput obitelji Grgić, ostvaruju zakonitost ljubavi živeći potpuno sebedarje. Rekao je da ima onih koji se takvim supružnicima podsmjehuju i koji ih – ravnajući se po pravilu sebičnosti – smatraju ludima što usred općeg hedonističkog mentaliteta koji porod smatra teretom, one primaju brojnu djecu. Za razliku od brakova, u kojima nema sebedarne ljubav, nego je 
zavladala sebičnost te nerijetko završavaju u rastavi, supružnici koji žive nesebično jedno za drugo, ne samo da mogu biti vjerni u braku, nego svoju bračnu ljubav i žrtvu stavljaju u službu života te u svojoj djeci vide najveće blago i radost, svjedoče mudrost o kojoj govori ulomak današnjeg prvog čitanja iz Knjige mudrosti. Pozvao je sudionike slavlja na molitvu da u našoj domovini bude što više obitelji poput obitelji Grgić, koje ne dopuštaju da ih razori sebičnost i koje se ne boje života, već snagom Božje 
ljubavi mudro grade međusobno zajedništvo. Podsjetivši nazočne na predstojeće blagdane sv. Terezije Avilske, zaštitinice požeške Katedrale i sv. Luke evanđelista, zaštitnika njihove Župe, biskup im je poručio da u svecima pronađu primjer kako valja slijediti Isusa u položenosti jednih za druge te postići život vječni.
Na svršetku misnog slavlja biskup je čestitao supružnicima Grgić i Herceg što sada na rukama drže svoju u krštenju preporođenu djecu, 
te im je poželio puno radosti i blagoslova u njihovu odgoju. Zahvalio je nazočnim majkama i očevima, bakama i djedovima koji su na misno slavlje poveli svoju djecu i unučad, i na taj način ih poučili kako pripadaju Bogu. Također je zahvalio vjernicima za njihovu molitvu za duhovna zvanja, spomenuvši da su i dvojica nazočnih bogoslova njezin plod.
Nakon misnog slavlja biskup Antun se u župnom stanu susreo sa članovima obitelji Grgić, zanimao se za njihov obiteljski život, djeci je podijelio darove, a roditeljima novčani prilog.
