Na svetkovinu sv. Terezije Avilske, zaštitnice požeške Katedrale, grada Požege i Katoličke gimnazije u Požegi, 15. listopada, svečano misno slavlje u Katedrali predvodio je hvarski biskup Petar Palić, u zajedništvu s mjesnim biskupom Antunom Škvorčevićem, đakovačko-osječkim nadbiskupom i metropolitom Đurom Hranićem, đakovačko-osječkim nadbiskupom u miru Marinom Srakićem, srijemskim biskupom Đurom Gašparovićem, članovima požeškog Stolnog kaptola Sv. Petra te svećenicima Katedralnog arhiđakonata. Slavlje je započelo procesijom s
moćnikom sv. Terezije Avilske iz crkve sv. Lovre U procesiji su uz nadbiskupe i biskupe, svećenike, đakone, časne sestre i vjeroučitelje sudjelovala djeca i djelatnici Katoličke osnovne škole u Požegi i Katoličke gimnazije u Požegi s djecom i mladima.
Pozdravljajući nazočne nadbiskupe i biskupe, na čelu s predsjedateljem slavlja biskupom Petrom, 
svećenike, sestre redovnice, vjeroučitelje, bogoslove, svećeničke aspirante i sve one koji su se iz Župe Sv. Terezije Avilske i iz drugih gradskih župa okupili na ovo slavlje, biskup Antun je rekao: »U uzburkanim vremenima 16. stoljeća naša sv. Terezija Avilska nije se izgubila, s najjačom vjerom odrekla se površnosti i ravnodušnosti te živjela duboko povezana s Bogom, uvjerena da je samo on njezinom srcu dostatan. Iskusila je njegovu blizinu i pronašla u njoj svoj smisao i puninu. Papa Pavao VI., 
jučer uzdignut na oltar svetosti, proglasio je 1970. godine sv. Tereziju Avilsku prvom ženom naučiteljicom Crkve. Neka ona bude učiteljicom i našim katoličkim školama te moli za sve vas, dragi učenici, da se nitko od vas ne izgubi u suvremenim lutanjima, ne povjeruje zlu, koje na različite načine želi pomračiti Vašu plemenitost i dobrotu, čistoću i svetost«. Potom je pozdravio predstavnike grada Požege, Požeško-slavonske županije, predstavnike Hrvatske vojske i policije, te sve druge predstavnike gradskih ustanova. Predsjedatelja slavlja biskupa Petra je 
zamolio da moli s nazočnim vjernicima i povjeri ih sv. Tereziji, da Bog njezinim zagovorom odvrati od njih zlo koje ih želi poniziti. Nakon pozdravnih riječi biskupa Antuna, djeca odjevena u narodne nošnje nadbiskupima i biskupima u znak dobrodošlice uručila su cvijeće.
Uvodeći u misno slavlje biskup Petar je zahvalio biskupu Antunu na pozivu da predvodi misno slavlje, kao i na njegovim pozdravnim 
riječima. Rekao je da slavimo Gospodina koji je divan u svojim svetima, a osobito u sv. Tereziji Avilskoj, ženi koja je bila otvorena poticajima Božjega Duha, i koja je nastojala drugima svjedočiti dubinu otajstva Božje prisutnosti. Pozvao je nazočne da otajstva se i njima otvaraju u svakoj svetoj misi prihvate svojim razumom i vjerom, te posvjedoče svojim životom.
U homiliji je biskup Petar izrazio radost što može biti dionikom ovog slavlja zahvaljujući 
pozivu biskupa Antuna, pastira požeške mjesne Crkve, i svoga negdašnjeg profesora, koji je svojom stručnošću i oduševljenošću svojim studentima ne samo prenosio znanje, nego je u njih ulijevao ljubav prema Bogu, Crkvi i teologiji. Rekao je da iz povijesnog bogatstva devetstoljetne biskupije, kojoj je postao biskupom minuloga travnja, a koja se prostire srednjodalmatinskim otocima Hvarom, Bračom i Visom, promatra mladu dvadesetgodišnju Požešku biskupiju, te je izrazio radost što ona na 
ovim prostorima „zlatne doline“ odvažno svjedoči pripadnost Isusu Kristu i radost njegove poruke spasenja. Citirao je riječi koje je prigodom proglašenja sv. Terezije Avilske prvom ženom naučiteljicom Crkve, 1970. godine izrekao sveti papa Pavao VI.: „Književni genij nevjerojatne plodnosti, učiteljica duhovnog života, kontemplativna kao nitko drugi i neumorno aktivna. Velika osobnost, jedinstvena, a ipak toliko ljudska i privlačna“. Naglasio je da je sv. Terezija Avilska, unatoč svojim ljudskim slabostima i životnim poteškoćama, uspjela u nastojanju da živi istinskim i dubokim 
duhovnim životom, kojega je nazivala „svojim vrtom“, jer je u Isusu Kristu pronašla zaručnika i prijatelja koji je najviše ljubi, i koji njezin vrt najbolje može natopiti kišom Božje milosti.
Rekao je da Božja riječ naviještena u ovom misnom slavlju pomaže razumjeti što se to događalo u prebogatom duhovnom životu sv. Terezije, a što onda svakom vjerniku može biti od koristi za njegov duhovni život. Ivan u Evanđelju izvješćuje da je Isus upravo na blagdan sjenica – a to je blagdan koji se slavi u vrijeme kad se suha pustinja natopljena obilnim jesenjim kišama sva zezeleni – o sebi 
govorio kao o izvoru iz kojeg će poteći rijeke žive vode kojom se jedino može utažiti žeđ ljudskog srca za Božjom ljubavlju. „Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek, pokazuje pravu Božju čežnju za čovjekom, ali i čovjekovu čežnju za Bogom. Ako želimo u svom vjerskom životu ponovno probuditi čežnju, onda moramo učiti na temelju iskustva Izraelaca o duhovnosti pustinje. Pustinja je mjesto smrti, ali i mjesto života. Pustinja je mjesto pobune protiv Boga, ali i mjesto novih odluka. Pustinja je mjesto 
prianjanja uz božanstva, ali i mjesto sjećanja na prvu ljubav“, ustvrdio je biskup Petar. Poručio je nazočnima da ih Bog često vodi upravo kroz pustinju, da bi našli vremena za molitvu, te osjetili i prepoznali kako po molitvi u njima počinje rasti novi život. Biskup Petar je naglasio kako je Sv. Terezija Avilska, osim slikom vrta, ljudsku dušu zorno opisala i slikom dvorca. Tako u djelu „Zamak duše“ dušu opisuje kao 
dvorac s mnogo soba, u čijem središtu je glavna soba, u kojoj boravi sâm kralj, to jest Bog. Duša ide dvorcem od vrata do vrata, dok konačno ne dođe do glavne sobe u njegovu središtu, u kojoj biva ispunjena puninom Božje blizine u konačnom sjedinjenju s Kristom. Rekao je da nas sv. Terezija uči da su molitva i meditacija ulazna vrata u zamak duše, to jest u vječno Božje kraljevstvo. Završavajući homiliju biskup Petar pozvao je nazočne da i oni zajedno sa sv. Terezijom svoj pogled po molitvi i 
meditaciji usmjerene na Boga, jer će jedino na taj način moći pravo vidjeti potreba braće ljudi i svijeta u kojem žive. »Sveta Terezija je pronašla ‘put savršenstva’ u svom životu i nastojala ga je prenijeti i drugima. Svako vrijeme i svaki svetac imaju svoje vlastite putove, ali uvijek vrijedi poticaj da tim putovima treba hrabro koračati i svjedočiti Božju prisutnost. I ovi putovi, naši, kojima mi danas hodamo u ovom našem vremenu trebali bi biti za nas svjedočanstvo nade za Crkvu u svijetu i u našoj Domovini; 
svjedočanstvo nade za sve one koji pate, koji su pritisnuti nevoljama; svjedočanstvo nade u bolje sutra, u pravednije sutra, u poštenije sutra. Tu nadu koju mi kršćani nosimo u sebi snagom Duha, pozvani smo pružiti ovom svijetu. Neka nam u tom nastojanju pomogne i sv. Terezija Avilska, čiji zagovor u vjeri molimo«, zaključio je biskup Petar.
Na svršetku misnog slavlja nazočni vjernici, predvođeni biskupom Antunom, izmolili su 
molitvu sv. Tereziji Avilskoj. Potom je jedan učenik Katoličke gimnazije u Požegi uputio riječ pozdrava biskupu Petru, a biskupu Antunu je zahvalio što je osnivanjem Katoličke gimnazije u Požegi mladima ovog kraja omogućio da se intelektualno, kulturno i duhovno izrađuju u cjelovite osobe, a jedna učenica spomenute škole mu je uručila cvijeće. Biskup Antun je ocima nadbiskupima i biskupima zahvalio za sudjelovanje, a biskupu Petru i za predvođenje misnog slavlja. Rekao je da se je po 
njihovoj nazočnosti očitovalo zajedništvo Požeške biskupije u općoj Crkvi, i da je to zajedništvo minulih dana na osobit način potvrdila Kongregacija za kler kad je proglasila sv. Ćirila i sv. Metoda zaštitnicima Đakovačko-osječke crkvene pokrajine. Tim su činom, ustvrdio je biskup, na nov način oživjeli likovi sv. Ćirila i sv. Metoda, koje su na freskama stubova požeške Katedrale oslikali Celestin Medović i Oton Iveković. Zahvalio je đakovačko-osječkom nadbiskupu i metropolitu Đuri Hraniću za 
njegovo zauzimanje da sv. Ćiril i sv. Metod budu proglašeni zaštitnicima Osječko-slavonske crkvene pokrajine, koja se ove godine spominje desetu obljetnicu svoga utemeljenja. Zahvalio je učenicima Katoličke osnovne škole u Požegi za njihovo pobožno, strpljivo i radosno sudjelovanje na ovom slavlju, a njihovom zboru za pjevanje. Zahvalio je ravnatelju požeške Katoličke gimnazije prof. Ivici Bedeničiću i svim djelatnicima škole za sve što čine u služenju mladim ljudima. Za sve nazočne je zamolio zagovor sv. Terezije Avilske, a predsjedatelja slavlja biskupa Petra zamolio je da im udijeli završni misni blagoslov.
Katedralni mješoviti zbor predvodio je pjevanje pod vodstvom Marija Večerića, i prvi puta otpjevao misu koju je on skladao.
