U nedjelju, 21. listopada požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u crkvi sv. Dimitrija u Trenkovu i blagoslovio to sakralno zdanje nakon njegove temeljite obnove. Na početku slavlja velički župnik Mario Sanić zahvalio je Bogu i nebeskom zaštitniku sv. Dimitriju što je posao obnove crkve u Trenkovu uspješno priveden kraju. Zahvalio je svim darovateljima, kao i izvođačima radova. Izrazio je dobrodošlicu biskupu Antunu, a mladi su mu uručili cvijeće. Biskup je potom rekao nazočnima da se zajedno s njima raduje ljepoti 
njihove obnovljene crkve, ustvrdivši kako su posvjedočili da se slogom i uz malo materijalnih sredstava može učiniti veliko djelo. Podsjetio ih je da se nalaze u pripravi za blagdan sv. Dimitrija, zaštitnika crkve i mjesta, koji im svjedoči da je Bog u njemu izgradio svoj nerazorivi hram i u njegovoj vjernosti sve do mučeništva ostvario svoje veličanstveno djelo. Kazao je nazočnima da su svi oni živa građevina Božja koju treba trajno obnavljati, na što ih potiče njihova obnovljena crkvena zgrada. Još
im je rekao da se danas diljem svijeta slavi Svjetski misijski dan, te ih je pozvao na molitvu da svaki krštenik bude misionar i javno svjedoči svoju vjernost Bogu. Jednako tako pozvao ih je da mole za misionare koji su pošli naviještati Evanđelje ljudima koji ga još ne poznaju, a osobito za misionara iz Požeške biskupije Karla Prpića, koji djeluje u afričkoj zemlji Kamerunu.
Na temelju evanđeoskog izvještaja o učenicima Ivanu i Jakovu koji traže prva mjesta u 
Isusovu kraljevstvu, biskup je upozorio na suprotnost između našega ljudskog i Isusova evanđeoskog mentaliteta. Naime, svjedoci smo kako se kod nas po tzv. «rodijačkom sustavu«, svojima namještaju radna mjesta i utjecajne pozicije u društvu. Isus odbija praviti razlike među ljudima, svjedočeći da je Bogu svaki čovjek jednako važan i da svojom mukom i smrću svakoga želi uvesti u puninu života. Ustvrdio je da nam naviještena Božja riječ 
predstavlja trpljenje i žrtvu za drugoga kao put kojim Bog ostvaruje svoj spasenjski naum. Tako nam u ulomku prvog čitanja iz Knjige proroka Izaije sveti pisac, nakon iskustva patnje svoga naroda u babilonskom sužanjstvu, u liku trpećeg Sluge Božjega, objavljuje istinu da su najveći dobrotvori svoga naroda oni ljudi koji su spremni žrtvovati sebe i podnositi patnju iz ljubavi prema drugima. Tu istinu Božje riječi, ustvrdio je biskup, potkrjepljuje naše životno
iskustvo koje nam svjedoči da se ništa u životu vrijednoga ne može postići laganim, lagodnim i površnim životom. Sebičan čovjek nanosi patnje drugima, a najbolje i najljepše se živi s onim tko se žrtvuje za druge, i koji poput Isusa za sebe može reći da nije došao da mu drugi služe, nego da on služi njima, kako je zabilježeno u današnjem evanđeoskom ulomku.
U Isusovom trpljenju i smrti, ustvrdio je biskup, dogodio se najveći obrat u ljudskoj 
povijesti, jer se u njegovoj ljudskoj nemoći, očitovala moć božanske ljubavi koja je pobijedila zlo i smrt. Naglasio je da je sv. Dimitrije, kao i svi drugi sveci, dobro razumio kako je ljubav uvijek povezana s trpljenjem, i da trpljenje iz ljubavi nije besmisleno, jer ondje gdje se živi za drugoga i za njega žrtvuje, ostvaruje se najveći smisao. Pozvao je nazočne da preispitaju svoj osobni stav prema trpljenju, i promisle jesu li ljudi koji ga pod svaku cijenu žele izbjeći, ili su ga spremni prihvatiti i položiti sebe za dobro drugih. Potaknuo ih je da se u tom preispitivanju odazovu pozivu pisca Poslanice Hebrejima
iz današnjeg drugog čitanja, da čvrstom vjerom prionu uz Isusa Krista, koji ih je iz njihove ukopanosti u zlo i smrt uzdigao u stanje pobjede nad smrću. Također ih je potaknuo da im slavlje blagoslova obnovljene crkve bude povod da se pročiste u svojim sumnjama, nemoćima i slabostima, te da ne dopuste da ih bilo tko ili bilo što udalji od Isusa Krista i njegove žrtve ljubavi koja jedina pobjeđuje. Supružnicima je poručio da svoje bračno zajedništvo sačuvaju i u trpljenjima, te da u krizama ne posežu olako za rastavom, nego budu spremni žrtvovati se jedno za drugo i za svoju djecu. Zamolio je da po zagovoru sv. Dimitrija u njima ne pobjeđuje njihova nemoć i sebičnost, nego Božja moć, i da se u svojim konkretnim životnim situacijama čvrstom
vjerom drže uz Isusa Krista.
Na svršetku misnog slavlja biskup je zahvalio svima onima koji su novčano pomogli obnovu crkve, kao i onima koji su molitvom pratili to djelo i ugradili u nj svoju ljubav. Zahvalio je župniku Mariu Saniću za pokretanje i vođenje obnove crkve, kao i za sve ono što redovito čini u svojoj župničkoj službi. Zahvalio je nazočnima što vole Isusa Krista i što s njime računaju u njegovoj Crkvi, te što mu dolaskom na nedjeljnu svetu misu svjedoče vjernost. Osobitu zahvalnost iskazao je gospodinu Stjepanu Zvekiću za njegovo tridesettrogodišnje savjesno i požrtvovno služenje u crkvi sv. Dimitrija u Trenkovu, te mu je uručio Biskupijsku medalju s Poveljom zahvalnosti. Svima je poželio da s ovog slavlja otiđu ispunjeni Božjom blizinom i ljubavlju, te je na njih zazvao Božji blagoslov.
