Trećeg dana pohoda Ad limina apostolorum u srijedu 14. studenoga hrvatski biskupi članovi Hrvatske biskupske konferencije slavili su misu u Bazilici sv. Ivana Lateranskog (San Giovanni in Laterano).
S biskupima su koncelebrirao rektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima vlč. Bože Radoš te hrvatski svećenici koji se nalaze na studiju ili službi u Rimu. Misa je slavljena u kapelici sv. Venancija gdje se čuvaju kosti solinskih i istarskih mučenika koje je u Rim donio opat Martin po nalogu pape Ivana IV. iz 641. godine.
Ovo je „sveto mjesto koje je pritjelovljeno glavi i majci svih crkava u Rimu i u svijetu“, rekao je na početku mise splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, predsjedatelj toga svečanog euharistijskog slavlja. „Ovo je nešto jedinstveno: da su kršćani s naših terena na kojima mi danas rastemo već u ono vrijeme bili povezani s Petrom, recimo to tako, ad limina apostolorum. Ovo ovdje je za nas sveto mjesto. Papa Ivan IV. je ovaj prostor, najbliži majci svih crkava, pretvorio u oratorij, u crkvu posvećenu solinskim i istarskim mučenicima“, rekao je nadbiskup Barišić na početku misnoga slavlja.
Izvor poziva je jedan a to je Isus Krist, rekao je u homiliji splitsko-makarski nadbiskup. Različiti su putevi i ciljevi navještaja Radosne vijesti. Isus je u Evanđelju dao neke koordinate, neke kriterije kako naviještati Radosnu vijest. Gospodin šalje nas, svoje, kao janjce među vukove. Da stvar bude jasnija, on je pastir koji je postao janje. Ono što on želi da njegovi nose i navješćuju jest taj mir. Ovaj mir je toliko važan i potrebit čovjeku i svijetu da je prva stvar koju Uskrsli Krist donosi i najavljuje svojima. To je mir kojim nas želi pomiriti i uspostaviti pravi odnos stvorenja i Stvoritelja, pomiriti nas s Ocem, pomiriti nas među sobom, pomiriti nas same sa sobom i pomiriti nas i prirodu. To nije nasilje i zato sredstva nisu nasilna i zato 
uporište ni je ni u kesi, ni u novcu, ni u torbi ni u obući, nije u sredstvima snaga Kristove poruke, već u nečemu drugom: ona je snaga sama po sebi i ona se nosi srcem, nosi se životom, ne nosi se nasilno. Mir Kristov ne poznaje nasilje. I to je prva stvar koju će učenici reći kad dođu ad limina, na prag svake kuće, najprije mir i taj se mir nosi posvuda, rekao je nadbiskup Barišić u homiliji. Kuća, obitelj, nastavio je, je mjesto gdje se taj mir doživljava, za koji se osposobljavamo da ga onda nosimo u šire odnose, na trgove i u gradove. Važno je imati uvijek pred očima taj cilj i zadatak za koji smo izmoljeni i za koji smo poslani.
Isus je slao učenike dvojicu po dvojicu jer vjera jednoga ohrabrenje za drugoga i mir se zajednički nosi. Moja vjera, moje svjedočenje je ohrabrenje za drugoga. Pojedinac ne može nositi mir, zajednički se to nosi. Inače, ako ne nosimo ga zajedno, nemamo što dati, onda mi nismo janjci među vukovima, već smo vukovi međusobno, nismo janjci već janjičari a janjičari su nastali od kršćana, od djece kršćanskih roditelja, upozorio je nadbiskup Barišić.
Preko svoje Crkve Gospodin stalno šalje i stalno određuje. Šalje i nas s ovih terena gdje su ova braća dala život za Krista, gdje su nosili mir. I krv svu svoju dali tamo gdje mi danas živimo, gdje smo se pritjelovili a krv mučenika sjeme je novih kršćana. Zapravo mi dolazimo ovdje ad limina i kod naših prvih svjedoka Radosne vijesti na našim prostorima, rekao je nadbiskup Barišić u homiliji.
