Obljetnica smrti biskupa Josipa Salača u Daruvaru

Na godišnjicu smrti pomoćnog zagrebačkog biskupa Josipa Salača, 19. prosinca požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je njegov rodni grad Daruvar. Najprije je u pratnji Ante Ivića, župnika daruvarske župe Presvetog Trojstva pohodio daruvarsko groblje i na grob biskupa Salača položio vijenac, upalio lampione i pomolio se za njegovu dušu. Potom je u župnoj crkvi Presvetog Trojstva predvodio euharistijsko slavlje u zajedništvu sa svećenicima Pakračkog dekanata na čelu s dekanom Jozom Zorićem. Uvodeći u misno slavlje i pozdravljajući nazočne, biskup Antun je izrazio radost što u ovo adventsko vrijeme neposredno pred Božić može zajedno s njima biti oko oltara i spomenuti se njihova Daruvarčanina, biskupa Josipa Salača, koji je preminuo na današnji dan 1975. godine. Rekao je da je taj duhovni velikan zavrijedio da ga pamtimo i u molitvi spominjemo, ali i da Bogu zahvalimo za dragocjeni dar njegova služenja u Crkvi u vremenima kada to nimalo nije bilo jednostavno.
U homiliji biskup je u kratkim crtama prikazao životni put biskupa Salača – od rođenja i djetinjstva u Daruvaru, preko školovanja u Zagrebu, poštanske službe, a kasnije kao svećenik, koji je nekoliko desetljeća kao vicerektor, duhovnik, a onda i kao rektor u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu pomagao mladim ljudima u ostvarivanju njihova duhovnog zvanja, i kojeg su komunističke vlasti zbog vjernog vršenja svećeničke službe osudile na višegodišnju kaznu zatvora, sve do njegove službe zagrebačkoga pomoćnog biskupa. Naglasio je da je prijelomni trenutak u njegovu životu bio onda kad se je u svom mladenačkom umu i srcu koje je bilo daleko od Boga, prepoznao Božji poziv i na njega se odazvao odlučivši postati svećenik. Ustvrdio je kako nam izvanjski biografski podaci iz života biskupa Salača na koje je podsjetio, u određenoj mjeri pomažu upoznati njegov lik i djelo, ali da oni nisu dovoljni da dođemo do nutarnje istine njegova života, do nauma koji je Bog imao s njime kad ga je pozvao u život i u svećeničko zvanje. Na temelju naviještene Božje rijeli ustvrdio je kako se u prvom čitanju iz Knjige o sucima, tako i u Lukinom evanđeoskom ulomku susrećemo s čudesnim rođenjima. Naglasio je kako je Bog u čudesnim rođenjima Samsona i Ivana Krstitelja izabrao ljudsku nemoć, očitovanu kroz neplodnost i starost njihovih roditelja, te je kroz ono što je ljudski izgledalo nemoguće podario život ljudima kojima je namijenio važne uloge u svom naumu spasenja izabranog naroda. Istaknuo je da ova Božja Riječ o čudesnim rođenjima ima značenje i za nas danas, jer nam poručuje da rođenje svakoga od nas nije plod slijepog slučaja, nego djelo Božjeg nauma ljubavi. Podsjetivši da je biskup Josip Salač o sebi i o svom životu razmišljao ne polazeći od onoga što su ljudi s njime naumili, već od onoga što je s njim naumio Bog, biskup je pozvao nazočne da se po njegovu primjeru i oni u ovo predbožićno vrijeme obnove u istini kako su rođeni kao Božje djelo, i da su u svetom krštenju opečaćeni Isusovom ljubavlju na križu, te da živeći vjernost Bogu u svom osobnom, obiteljskom i javnom životu zavrijede biti dionicima Kristove konačne pobjede nad ljudskom prolaznošću i smrću.
Na svršetku svete mise biskup je zahvalio nazočnima što su sudjelovanjem na ovom slavlju u spomen Isusove žrtve uključili i spomen svoga duhovnog velikana biskupa Josipa Salača te ne dopuštaju da on bude izbrisan iz njihove memorije. Poručio im je da potaknuti Salačovom vjernošću i oni budu što vjerniji Bogu u svom svakodnevnom životu. Poželjevši im da Božić proslave u svijesti kako nisu rođeni da jednom nestanu, nego da s Isusom Kristom postignu konačnu puninu života u kojoj on kao pobjednik nad smrću vječno živi i kraljuje, biskup je zahvalio župniku, svećenicima, časnim sestrama, ministrantima, pjevačima i svim nazočnima za doprinos koji daju u životu njihove župe.