Na prvu korizmenu nedjelju, 10. ožujka požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u župnoj crkvi sv. Barbare u Jakšiću i krstio Gabrijela, šesto dijete Ivice i Snježane Grozdek, i Lovru, peto dijete Marinka i Marijane Obradović. Pozdravljajući nazočne vjernike biskup je izrazio radost što na prvu korizmenu nedjelju može biti s njima, i to u sasvim posebnim prigodama: Na dan godišnjeg klanjanja pred Presvetim i krštenja djece iz
dviju obitelji, koje su se opredijelile za peto i šesto dijete i posvjedočile koliko s Bogom vole život, te koliko su ljubavi i žrtve spremne ulagati u potomstvo. Biskup im je zahvalio za to svjedočanstvo. Pozdravio je i njihove kumove, posebno gospođu Gabrijelu Žalac, ministricu regionalnog razvoja i fondova EU. Podsjetio je nazočne da danas, na prvu korizmenu nedjelju u župama Požeške biskupije započinje neposredna priprava prvopričesnika i krizmanika za primanje svetih sakramenata, i za Sveto Trodnevlje,
u kojem će na vazmenom bdijenju zajedno s cijelom župnom zajednicom obnoviti svoja krsna obećanja, pripadnost Isusu Kristu.
U homiliji biskup je ustvrdio da naviještena misna čitanja nisu daleko od naše hrvatske stvarnosti i da je u njima sadržana Božja mudrost po kojoj bismo i danas trebali oblikovati naš osobni i zajednički život. Govoreći o ulomku prvog čitanja iz knjige Ponovljenog zakona, u kojem Mojsije podsjeća svoje sunarodnjake kako im je Bog u svim događajima, od izlaska 
iz egipatskog ropstva i dugogodišnjeg lutanja pustinjom, pa sve do ulaska u obećanu zemlju, bio blizu svojom pomoći i zaštitom, biskup je ustvrdio da je Bog trajno s nama ljudima na putu, stvara povijest slobode i liječi naše rane, osobito nutarnje. Kazao je da to smijemo reći i za našu trinaeststoljetnu povijest, tijekom koje je hrvatski čovjek po služenju Crkve živio svijest da na povijesnom putu nije prepušten samome sebi, nego da je s njime Bog, i da je za njega uvijek bilo najbolje kad je surađivao s njime.
Govoreći o ulomku drugog čitanja iz poslanice Rimljanima, u kojem nas apostol Pavao uvjerava da nam je Bog blizu po svojoj Riječi, Drugoj Božanskoj Osobi, utjelovljenom Božjem Sinu Isusu Kristu po kome je sve stvoreno, biskup je rekao da je on trajno među nama po sakramentima kršćanske inicijacije – krštenju, potvrdi i euharistiji – ulazi u naše sudbine kao žrtvovana ljubav na križu koja pobjeđuje smrt. Premda te sakramente primamo s vremenskim razmakom – krštenje podjeljujemo djeci 
neposredno nakon rođenja, a pričest i potvrdu kad uzrastu do određene dobi – sva ta tri sakramenta tvore jedinstvo. Pozvao je vjernike da se danas, kad se u njihovoj župi održava dan klanjanja, podsjete kako je presveta euharistija veličanstveni Isusov dar po kojem nas on nikada ne napušta, nego u svojoj ljubavi ostaje trajno prisutan među nama kao naša hrana, snaga, jakost i dostojanstvo. Potaknuo ih je da taj dragocjeni Božji dar primaju sa svom zadivljenošću, zahvalnošću i žarom svoga vjerničkog 
srca. Potaknuo ih je da ovogodišnje prvopričesnike i krizmanike tijekom ove korizme prate na njihovim koracima priprave za prvu svetu pričest i potvrdu, koje će činiti na misnim slavljima u korizmene nedjelje, kako se to u Crkvi ostvarivalo od davnine, i kako to do danas čine katekumeni, odrasli kandidati za sveto krštenje.
Osvrćući se na evanđeoski ulomak koji prikazuje trostruko đavolsko napastovanje Isusa u pustinji, biskup je rekao da postoji Božji koncept o
čovjeku po kojem on svojom ljubavlju čovjeka nosi i prati na njegovu životnom putu, ali i da postoji Zli koji na lukav način želi prevariti čovjeka i nagovoriti ga da odbaci Božju zamisao o njemu, da se odvoji od Boga i povjeruje kako će se usrećiti kroz opredjeljenje za zlo, te na taj način završi kao razoreno biće. Nameće se pitanje otkud zlo i zašto je ono tako agresivno, ustvrdio je biskup, naglasivši da nikad nećemo dokraja dokučiti misterij zla – sa sigurnošću možemo samo reći da Bog nije stvorio zlo – i da je stoga daleko važnije znati kako izići na kraj sa zlom, odnosno kako pobijediti zlo. 
Odgovor nam je dao Gospodin Isus, koji je pobijedio Zloga najprije u pustinji, a konačno svojom smrću na križu i svojim slavnim uskrsnućem, ustvrdio je biskup. Pozvao je nazočne da se ove korizme zapitaju kakvog čovjeka ostvaruju i po čemu misle doseći smisao svoga postojanja, te koje mjesto pripada Bogu u njihovu životu. Potaknuo ih je da se po primjeru Gospodina Isusa Krista vježbaju u opiranju đavlovim zavođenjima i napasti da svoju sreću traže isključivo u posjedovanju materijalnih dobara, vlasti i časti ovoga prolaznog svijeta. Izrazio je radost što će Gabrijel i Lovro po 
svetom krštenju biti uronjeni u Isusovu ljubav s križa koja je pobijedila smrt, i u njemu dobiti svoj puni, konačni identitet. Zamolio je Gospodina Isusa da ih u svetom krštenju zagrli svojom ljubavlju, i pomogne da na koncu svog života dospiju u vječni Očev zagrljaj.
Na svršetku misnog slavlja biskup je čestitao roditeljima malog Gabrijela i Lovre što nisu podlegli najvećoj napasti Zloga te se svrstali 
među neprijatelje života, nego su šestim i petim djetetom posvjedočili da su na Božjoj strani. Čestitao im je krsno preporođenje njihove djece, i zahvalio kumovima, napose Gabrijeli Žalac koja se kao ministrica trudi oko dobra prema Slavoniji. Zahvalio je župniku Tihomiru Bilešiću i nazočnim župljanima za njihova nastojanja da budu Božji u svojoj jakšićkoj župi, ne dopuštajući nikome da stvara podjele među njima, koje su djelo Zloga. Pozvao ih je da odlazeći s ovog slavlja obećaju Isusu Kristu kako će mu ove korizme posvjedočiti koliko im
je on važan i koliko mu žele biti vjerni. Na životni put novokrštene djece i njihove obitelji, na sve vjernike jakšićke župe i na njihov korizmeni hod, zazvao je Božji blagoslov.
Nakon svete mise biskup se zajedno sa sudionicima slavlja zadržao u molitvi pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom a potom se u župnom dvoru susreo sa članovima obitelji Grozdek i Obradović, djeci podijelio darove a roditeljima uručio prilog.
