Svetkovina sv. Josipa u Slatini

Župa sv. Josipa u Slatini svečano je 19. ožujka proslavila svetkovinu svoga nebeskog zaštitnika. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je u župnoj crkvi biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima Slatinskog dekanata, na čelu s arhiđakonom slavonsko-podravskim Vladimirom Škrinjarićem. Među brojnim vjernicima bile su i časne sestre Družbe Presvetog Srca Isusova predvođene svojom vrhovnom poglavaricom s. Dobroslavom Mlakić, sestre Služavke Malog Isusa iz Voćina, župan Virovitičko-podravski Igor Andrović te slatinski gradonačelnik Denis Ostrošić. Na početku misnog slavlja biskupa i druge sudionike slavlja pozdravio je župnik i dekan Dragan Hrgić, koji je rekao da ovom svetkovinom započinje proslava stote obljetnice Župe Sv. Josipa u Slatina, te je najavio središnje slavlje u mjesecu listopadu. Istaknuo je da su ovom prigodom u njegovim mislima svi oni ljudi koji su tijekom minulih stotinu godinu u život ove Župe ugradili svoju ljubav i žrtvu, a osobito župnici Julije Bürger, Stjepan Mičević, Franjo Udovičić i Vladimir Škrinjarić, kao i časne sestre Presvetog Srca Isusova koje su osam desetljeća prisutne u Župi. Zahvalio je dragom Bogu i sv. Josipu za sve primljene milosti. U ime svih župljana i u svoje ime izrazio je biskupu Antunu odanost, ljubav i zahvalnost za njegov današnji dolazak kao i za sve ono što čini za slatinsku Župu, a djeca u narodnim nošnjama uručila su mu cvijeće.
Biskup je zahvalio župniku na riječima dobrodošlice, te je svim župljanima čestitao svetkovinu njihova nebeskog zaštitnika. Istaknuo je kako nam likovi prikazani na glavnom oltaru – sv. Josip s djetetom Isusom u naručju, i sveti slavenski apostoli Ćiril i Metod – svjedoče da mi pripadamo Isusu Kristu, kojeg je sv. Josip volio i za kojeg je živio, da pripadamo njegovoj majci Mariji, zajedništvu svetih u Katoličkoj Crkvi po svojoj Požeškoj biskupiji. Podsjetio ih je da se danas nismo sabrali u slatinskoj crkvi kao neka udruga građana, nego kao živo Isusovo tijelo, kojemu je sv. Josip jedan od najizvrsnijih članova. Pozvao ih je da zagledani u njega obnove svoju vjernost Isusu Kristu i njegovoj Crkvi. Potaknuo ih je da povjere sv. Josipu neka moli s njima, napose za naše obitelji i Domovinu, kojoj je on zaštitnik od 1687. godine, kao i za nositelje javnih dužnosti.
U homiliji biskup se osvrnuo na aktualno stanje u Hrvatskoj i ustvrdio kako se među javnim dužnosnicima trajno očituju neka nerazumijevanja, međusobna predbacivanja, svađe i sukobi te se stječe dojam da su ljudi u Hrvatskoj toliko međusobno posvađani da više ni ne znaju lijepo razgovarati. Kazao je da su u takvom ozračju naviještena misna čitanja veoma izazovna. Na temelju prvog čitanja, ulomka iz Knjige o Samuelu, u kojem se pripovijeda da je u ono davno doba bilo ljudi koji su znali lijepo razgovarati, ne samo međusobno, nego i s Bogom, biskup je poručio nazočnima da je uvjeren kako su oni onaj dio hrvatskog naroda koji također znade lijepo razgovarati međusobno i s Gospodinom. Istaknuo je kako prorok Natan u navedenom ulomku najavljuje Davidova potomka po kojem će Bog ostvariti svoj naum o kraljevstvu koje će trajati zauvijek a čovjek biti uzdignut na najveću razinu svoga dostojanstva.
Na temelju evanđeoskog navještaja, biskup je istaknuo kako je sv. Matej u nekoliko redaka posvjedočio da je Isus upravo po sv. Josipu rođenom od Jakova Davidov potomak po tijelu u kojem se ostvarilo Natanovo proroštvo. Spomenuvši da mi ljudi planirane projekte možemo ostvariti do neke mjere – posljednjih godina i uz pomoć sredstava iz europskih fondova – biskup je naglasio da Hrvatska neće postati bolja onda kad se oko nas bude što više i što bolje izgrađivalo, nego kad bude izgrađen hrvatski čovjek, kad se u nama dogodi ono za čim čeznemo, a što zbog naše ranjenosti zlom, sebičnošću, pokvarenošću i, u konačnici smrću, ne možemo sami ostvariti nego samo uz Božju pomoć. Stoga nam je potreban netko tko nas može osloboditi od tog stanja ranjenosti, i uzdići nas na onu razinu kojoj pripadamo po Božjem naumu, ustvrdio je biskup. Rekao je da je to dobro znao jednostavni i šutljivi čovjek, Josip iz Nazareta, koji je u tišini svoga srca razumio više od onih koji su u njegovo doba na javnoj razini puno toga pripovijedali. Svojim životnim opredjeljenjem da u tišini i sabranosti svoga srca osluškuje ono što mu je Bog objavljivao, sv. Josip i nama danas poručuje da se velike stvari u Hrvatskoj neće događati po ljudima koji puno pripovijedaju i razglabaju o nekim svojim ljudskim strategijama, nego po onima koji u tišini i sabranosti svoga srca znadu Boga slušati i s njime razgovarati, i koji žele s njime surađivati na njegovu djelu spasenja u Isusu Kristu. Na temelju te istine biskup je poručio nazočnima da oni nisu beznačajni ljudi, i da stoga ne smiju svoje srce prepustiti mraku, zlu i zloći. Osobito ih je pozvao da ne povjeruju tvrdnjama, koje u zadnje vrijeme često slušamo, da je u Hrvatskoj sve loše i da se njoj ništa ne isplati. Naprotiv, ustvrdio je biskup, u Hrvatskoj se i danas s Bogom može puno toga ostvariti po ljudima koji su mu vjerom otvorili prostore svoga srca, i koji na temeljima trinaeststoljene kršćanske baštine i danas računaju s Bogom, nastojeći zajedno s njime oblikovati svoj osobni, obiteljski i javni život.
Tumačeći kako je sv. Josip svoje očinsko poslanje ostvario u obiteljskom zajedništvu svete nazaretske obitelji, biskup je ustvrdio da je njegova veličina u tome što je poput Abrahama vjerovao da će Bog ispuniti sva obećanja koja je dao svom narodu, i na taj način omogućio Bogu da po njemu ostvaruje svoje spasonosne naume. Pozvao je nazočne da se po primjeru sv. Josipa i oni danas založe da brak i obitelj u Hrvatskoj ne budu prepušteni ljudskom hiru i nemoći, već da se kod nas ostvaruje Božji naum o braku i obitelji. Izrazivši radost što među nazočnima ima hodočasnika iz Voćina, biskup je spomenuo da su oni dolaskom u ove krajeve s Kosova ponijeli iskustvo obiteljske molitve, zahvaljujući kojoj u njihovim obiteljima nije dolazilo do rastave braka. Tamo gdje nema molitve, ljubav kao duhovni temelj braka uvene te on često završava rastavom. Pozvao je nazočne da ne podcijene molitvu kao jednu od najvažnijih sastavnica braka, nego da se ugledaju u tolike supružnike koji molitvom poručuju Bogu da u svom braku računaju s njime. Zaključivši da se u Hrvatskoj mnogo toga može ostvariti, kad se s Bogom radi i gradi, biskup je pozvao nazočne da povjere sv. Josipu neka moli s njima da ostanu duhovno čvrsti i da se u ovom povijesnom trenutku kod nas ne izgube one vrijednosti od kojih je hrvatski čovjek stoljećima živio.
Na svršetku misnog slavlja biskup je svim svečarima zaželio sretan imendan, a svim sudionicima slavlja obilje Božjeg mira u njihovim srcima. Pozvao ih je da još jednom svrate pozornost na lik sv. Josipa na glavnom oltaru s Isusom u naručju, koji širi svoje ruke, želeći nas zagrliti svojom ljubavlju s križa jačom od smrti. Zamolio je sv. Josipa da još snažnije uvede Isusa u naše obitelji, da budu čvrste po Božjem naumu. Zahvalio je župniku Hrgiću za sve što redovito nastoji činiti u Župi, kao i svima koji surađuju s njime. Također je zahvalio i župniku i župljanima slatinske Župe bl. Ivana Merza za ono što iz istih nadahnuća vjere naviještaju i nastoje živjeti. Zahvalio je svećenicima Slatinskog dekanata za sudjelovanje, kao i časnim sestrama, slatinskom gradonačelniku i virovitičko-podravskom župan, te je na sve zazvao Božji blagoslov.