Blagoslov novih zvona u Stražemanu

Na Treću korizmenu nedjelju, 24. ožujka, požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je Župu Stražeman i predvodio blagoslov novih zvona. Slavlje je započelo ispred župne crkve sv. Mihaela Arkanđela, gdje je biskup izrazio radost zbog tri nova zvona koja će biti podignuta na crkveni zvonik, spomenuvši kako će ona svojom zvonjavom podsjećati na Božju prisutnost u stražemanskoj župi i pozivati vjernike na molitvu. Potom je župnik Robert Mokri uputio pozdrav biskupu Antunu te predstavio nova zvona, rekavši kako su izlivena u ljevaonici Grassmayr u Innsbrucku. Ukrašena su hrvatskim pleterom i grbom s nosačima u obliku anđeoskih glava. Najveće zvono tona A teži 450 kg i posvećeno je sv. Mihaelu Arkanđelu, a dar je Ine Galića, vlasnika tvrtke Presoflex iz Požege. Drugo zvono tona D teži 195 kg i posvećeno je sv. Ivanu Krstitelju, a dar je općine Velika. Treće zvono tona Fis teži 99 kg, a posvećeno je bl. Alojziju Stepincu i dar je župljana stražemanske župe. Na zvoniku je ostalo i jedno staro zvono iz 1862. koje teži 280 kg i daje ton H. Nova zvona tvorit će prošireni mol. Sve instalaterske radove u postavljanju zvona na crkveni zvonik izvela je tvrtka Elektro Bosilj iz Novog Marofa. Župnik Mokri je zahvalio donatorima novih zvona, rekavši kako je zamisao o njihovoj nabavi započela za vrijeme župničke službe Josipa Devčića, umirovljenog stražemanskog župnika, koji je pripremio sve potrebno za njihovo postavljanje. Uslijedio je čin blagoslova, a po završetku svi su se uputili u župnu crkvu gdje je biskup Antun predvodio euharistijsko slavlje.
U homiliji biskup je spomenuo kako svi oni s kojima se danas susreo prije svete mise izražavaju zadovoljstvo ljepotom današnje sunčane nedjelje, istaknuvši da svjetlo naviještene Božje riječi pridonosi da nam ovaj dan bude lijep i u duši. Spomenuo je kako prvo čitanje iz Knjige Izlaska svjedoči o Božjoj inicijativi da razgovara s Mojsijem te ga podsjeti kako je on Bog povijesnog iskustva oca Abrahama, Izaka i Jakova, rekavši kako je kroz povijest mnogobrojnim svojim djelima očiotvao da nije čovjekov protivnik, nego onaj koji djeluje za njegovo najveće dobro. Bog izabire Mojsija, nastavio je biskup, da izvede Židove iz egipatskog ropstva i povede u zemlju obećanja. To je povezao sa naviještenim ulomkom iz Prve poslanice Korinćanima, ustvrdivši kako sv. Pavao tumači da su starozavjetni događaji pralikovi onoga što se ima dogoditi u Novom zavjetu u Isusu Kristu. Bog je u Starom zavjetu dao nacrt i početke onoga što se treba dogoditi u Novom zavjetu i to postupno ostvarivao te su različiti događaji, poput prelaska Židova kroz Crveno more i čudesno hranjenje manom u pustinji, pralikovi sakramenta krštenja vodom i Duhom Svetim po kojem postajemo članovi novoga Božjeg naroda, a mana pralik svete euharistije kojom se hranimo za život vječni. Pozvao je vjernike da i ove korizme provjere vlastitu opredijeljenost za Boga koji nam je u Isusu Kristu postao blizak, napose u svojim patnjama, trpljenju i smrti za nas, a ta je Božja blizina ostala na neki način vidljiva, opipljiva u sakramentima. Osobito je pozvao ovogodišnje kandidate za prvu svetu Pričest i svetu Potvrdu da se u pripravi za navedene sakramente obnove u toj svijesti.
Govoreći o naviještenom ulomku iz Lukina evanđelja, biskup je spomenuo kako evanđelist bilježi događaj crne kronike u predvorju jeruzalemskog hrama gdje je usred nastaloga nereda Pilat dao pogubiti Galilejce koji su došli za blagdan, a drugi događaj je ubojstvo osamnaest ljudi pod ruševinom kule u Siloamu. Po tadašnjem poimanju zlo koje se dogodilo bila je Božja kazna za grijehe stradalih ili njihovih njabližih. Isus uzvraća da žrtve nemilih događaja nisu bile grešnije od onih koji su ostali na životu, i tumači da je navedeno znak i poziv na obraćenje, te upozorava, ako se ne obratimo da ćemo svi propasti. Spomenuo je kako obraćenje ima više stupnjeva, a započinje shvaćanjem da naš životni put ne ide u doborm smjeru, te se trebaamo okrenuti Bogu i u slobodi izabrati njegov put kako bi dosegnuli puninu svoga dostojanstva. Obraćenje nas podsjeća na radosnu činjenicu, da ne postoji tako teško stanje iz kojeg ne bi bilo izlaza, te ostaje pitanje jesmo li spremni učiniti ono što je s naš strane potrebno da bismo krenuli novim smjerom.
Biksup se nadovezao na Isusovu prispodobu iz evanđelja o neplodnoj smokvi, oko koje se vinogradar trudi da bi donijela roda, te istaknuo kako Bog želi da budemo njegova plodna smokva na hrvatskoj zemlji,te ne budemo zakopani u nemoć sebičnosti i zla nego da donosimo obilat rod. Potom je progovorio o znakovima kojima je ispunjena naša životna svakodnevica, rekavši kako su jedan od njih i zvona postavljena danas na zvonik, koja nas podsjećaju na Božju istinu o nama, da smo bića koja je on po svom naumu pozvao u život. Tri puta dnevno, pozivajući nas na molitvu, zvona nas podsjećaju tko smo u Isusu Kristu i potiču na slavlje u crkvu, a kore nas ukoliko smo gluhi za Božji glas. Zvona prigodom sprovoda oplakuju naše pokojne i na svoj način svjedoče da polažući tijela naših bližnjih u grob ne tugujemo kao oni koji nemaju nade, i da vjerujemo u Isusovu i našu npobjedu nad smrću. Zvona su skladna glazba te upućuju na onaj sklad koji je uspostavio Isus Krist svojom pobjedom nad smrću.
Pri koncu misnog slavlja biskup je zahvalio donatorima novih zvona, župniku Mokrom za njegov doprinos te umirovljenom župniku Devčiću na svemu što je kroz dugogodišnje župničko služenje učinio za stražemansku župu. Potaknuo je vjernike da kroz korizmeno vrijeme usvajaju Božju istinu o sebi, u čemu će im biti na pomoć i nova zvona svojim podsjećanjem da pripadaju Isusu Kristu u njegovoj Crkvi katoličkoj.