Dvadeset i prvi križni put mladih Požeške biskupije

481

U organizaciji Pastoralnog centra na čelu s Robertom Kupčakom i Povjerenstva za mlade predvođena Krunoslavom Siroglavićem, 30. i 31. ožujka održan je dvadeset i prvi Križni put mladih Požeške biskupije pod geslom »Učitelju – gdje stanuješ?«, tijekom kojeg su sudionici od Podravske Moslavine preko Čačinaca do Slatine prošli gotovo pedeset kilometara. Ujutro 30. ožujka ispred župne crkve Rođenja BDM u Podravskoj Moslavini okupilo se više od petsto mladih hodočasnika koji su s pjesmom i molitvom pojedinih postaja križnog puta započeli prvu dionicu hoda od Podravske Moslavine preko Krčenika, Crnca i Rajinog Polja do Čačinaca. Tijekom hoda sudionici Križnog puta su imali prigodu za svetu ispovijed ili osobni razgovor sa svećenicima koji su ih pratili, kao i za trenutke šutnje i osobnu molitvu. Nakon toplog dočeka župljana Župe Podravska Moslavina i njihovog župnika Vlade Škrinjarića na samom početku, mlade su jednako toplo primili i župljani Župe Crnac zajedno sa župnikom Rokom Ivanovićem, ponudivši im ručak i osvježenje. Po dolasku u Čačince u popodnevnim satima mladi su se uputili u župnu crkvu Presvetog Trojstva, gdje su slavili svetu misu koju je predvodio Krunoslav Siroglavić, povjerenik za pastoral mladih Požeške biskupije. Pošto su večerali, mladi su se uputili u Osnovnu školu Antuna Gustava Matoša u Čačincima gdje su bili raspoređeni za noćenje. Svoj dan u Čačincima završili su noćnim euharistijskim klanjanjem u župnoj crkvi kroz koje su moleći i pjevajući promišljali o svome budućem zvanju kroz pitanje koje su učenici uputili Isusu: „Učitelju – gdje stanuješ?“ i njegov odgovor „Dođite i vidjet ćete“.

Sutradan, 31. ožujka sudionicima Križnoga puta pridružili su se i drugi mladi hodočasnici, među kojima su bili i ovogodišnji krizmanici. Zahvalivši svojim domaćinima u Čačincima na čelu sa župnikom Nedjeljkom Androšom, nastavili su hod križnoga puta uz pjesmu i molitvu prolazeći kroz Dobrović, Miljevce, Brezik te preko Nove Bukovice i Kozica stigli u Slatinu. U svakome mjestu mlade su dočekivali razdragani vjernici nudeći im okrepu i osvježenje. Po dolasku u Slatinu sudionici Križnog puta prvo su zastali u župnoj crkvi sv. Josipa, izmolili postaju te nakon kratkog odmora uputili se u župnu crkvu bl. Ivana Merza gdje je uslijedio središnji događaj Križnoga puta mladih – euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević. Na misnom slavlju bogoslov Požeške biskupije Tomislav Varela, iz Župe Sv. Barbare, Jakšić, primljen je među kandidate za đakonat i prezbiterat.

Pozdravljajući sudionike Križnog puta biskup je kazao kako ga raduje što su imali lijepo vrijeme i ugodnu temperaturu zraka, istaknuvši kako je snazi događaja na kojem su sudjelovali najviše pridonijela «temperatura» njihova srca, žar kojim su posvjedočili zahvalnost Isusu Kristu što je sebe dao za nas do kraja, do u smrt. Pohvalio ih je za žrtvu koju su podnijeli prešavši pedesetak kilometara. Posebni pozdrav uputio je bogoslovima Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu na čelu s duhovnikom Vladom Razumom, koji su došli na ovo slavlje biti dionicima obreda primanja Tomislava Varele među kandidate Požeške biskupije za đakonat i prezbiterat. Pozvao je mlade da se pomole za njega i za sve druge bogoslove, te da provjere što se zbiva u njihovim srcima s obzirom na Božji poziv da krenu putem duhovnog zvanja.

U homiliji biskup je zapodjenuo dijalog s mladima te im je spomenuo kako su mu njihovi voditelji rekli da su bili izvrsni na putu. Upitao ih je jesu li pronašli odgovor na pitanje „Učitelju – gdje stanuješ?“. Napomenuvši da su tijekom dva dana Križnog puta svojim očima promatrali ljepote lijepe ravne Slavonije, biskup je naglasio da čovjek ne vidi dovoljno dobro tjelesnim očima, nego očima srca koje je osvijetljeno onim svjetlom koje se zove vjera. Otkriti da Gospodin stanuje u njegovu srcu može samo onaj tko je budan očima srca, ustvrdio je biskup, te je pozvao mlade da zamole Gospodina da se nastani u njihovu mladenačkom srcu iz kojeg izviru i brojna druga pitanja o njihovu identitetu i smislu života, a na koja jedini On ima odgovore života vječnoga. Podsjetivši da je na upit svojih učenika „Učitelju – gdje stanuješ?“ Isus odgovorio „Dođite i vidite!“, biskup je ustvrdio da su se nazočni bogoslovi upustili u nutarnji dijalog s njime i odlučili krenuti putem svećeništva. Izrazio je želju da i među nazočnim mladima bude onih koji će se znati odupirati zovu sebičnosti i požuda, koji će u sabranosti svoga srca otkrivati Božju istinu o sebi i imati hrabrosti po njoj živjeti.

Govoreći o evanđeoskoj prispodobi o izgubljenom sinu, biskup je ustvrdio da je mlađeg sina od oca udaljilo njegovo sebično i požudama pomračeno srce. Takvom srcu nije bio potreban otac, nego samo njegovo imanje, a gubitak tog imanja očitovao je svu prazninu toga srca. Tada se dogodio milosni trenutak, koji evanđelist izražava riječima „došavši sebi“. Pojasnivši kako te riječi u izvorniku znače da se mlađi sin sabrao u svojoj nutrini, biskup je naglasio da mu je srce prestalo biti izgubljeno, kad je shvatio da njegova sudbina nije živjeti sa svinjama, nego u zajedništvu s ocem, i kad je odlučio „ustati i poći k ocu“. Na temelju toga biskup je poručio mladima da se i oni nalaze pred izazovom da se birajući školu, posao i općenito stil života, opredijele za put na kojih ih nuka sebičnost i požuda, te ih je upozorio da će na taj način postati ponižena bića izgubljenog dostojanstva. Spomenuo je da je susreo mnoge vjernike laike koji su ustali i pošli putem ispunjenja svoga života u žrtvovanju sebe za druge, te je naglasio da je svećenik velik upravo po tome što služi drugima, preobražen u novo stvorenje o kojemu govori sv. Pavao u ulomku drugog čitanja iz Druge poslanice Korinćanima. Parafrazirajući riječi pjesnika Tina Ujevića koji se u pjesmi „Svakodnevna jadikovka“ žalio kako je teško biti mlad, a biti star, i biti zdrav a bolestan, biskup je ustvrdio kako nije ostario onaj čovjek koji je u visokim životnim godinama, nego onaj čije se srce izgubilo na mračnim razinama života. Poručio je mladima da, dok su mladi po godinama, ne propuste biti mladi i srcem, kroz povezanost s Isusom Kristom koji ih jedini u njihovoj ranjenosti zlom može pomiriti s Bogom, i koji jedini svojim životom može pobijediti njihovu smrtnost. Zahvalio je Bogu što ne prestaje pozivati mlade ljude da se opredjeljenjem za svećeništvo nesebično stavljaju u službu pomirenja ljudi s Bogom i međusobno. Pozvao je mlade da mu se u toj zahvalnosti za svećenike pridruže, te da budu molitelji za nazočne bogoslove.

Govoreći o starijem bratu iz evanđeoske prispodobe, biskup je rekao da mu se na prvi pogled nema što zamjeriti, jer on ne napušta oca i marno za njega radi, ali kad se promotri njegov negativistički odnos prema bratu, postaje jasno u čemu je njegova pogrješka. Ustvrdio je kako se u starijem bratu zrcali aktualno stanje u hrvatskom društvu, gdje mnogi neprestano nešto prigovaraju i stalno se žale da u Hrvatskoj ništa ne valja i da se ništa ne može, te da jedino što treba učiniti jest ustati i otići što dalje. Očito je da takvi nemaju pravo, kao ni stariji brat, rekao je biskup, naglasivši pak da evanđelist nije završio ovu prispodobu, jer je želio da je mi danas dovršimo, odnosno da ne ostanemo zarobljeni negativističkim i pesimističkim pričama, nego da se međusobno složimo i udružimo svoje mladenačke snage u činjenju dobra, i na taj način postanemo novi ljudi po Božjem naumu. Zamolio je bl. Ivana Merza, koji je svojim mladenačkim opredjeljenjem za Boga postao velik, da svojim zagovorom pomogne nazočnim mladima da uvijek u svom životu nastoje ostvarivati ono što je Božjega u njima.

Pri svršetku svete pričesti, mladi su predvođeni biskupom uputili molitvu Isusu Kristu za duhovna zvanja. Nakon popričesne molitve riječ zahvalnosti biskupu Antunu uputio je Nikola Jušić, župnik slatinske Župe bl. Ivana Merza, a dvoje mladih mu uručilo cvijeće. Biskup je čestitao Tomislavu Vareli na primanju među kandidate za svete redove i predao mu cvijeće koje je primio. Krunoslav Siroglavić, biskupijski povjerenik za pastoral mladih, zahvalio je biskupu za predvođenje misnog slavlja, kao i za sve ono što čine za mlade u Požeškoj biskupiji. Pozvao je nazočne da u rujnu dođu u Požegu na Biskupijski dan mladih i koncert „Otvorite vrata Kristu“ te im najavio ljetni kamp za mlade u Velikoj. Biskup je izrazio radost što sudionici križnog puta nakon dva dana napornog hoda ne izgledaju umorno, nego vedro i radosno, na što su mladi odgovorili pljeskom. Poželjevši mladima sretan povratak kućama, biskup je na sve njih zazvao Božji blagoslov.