Cvjetnica u Požegi

Na Cvjetnicu – Nedjelju Muke Gospodnje, 14. travnja središnje slavlje u požeškoj Katedrali predvodio je biskup Antun Škvorčević, u zajedništvu s kanonicima i svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova. Slavlje je započelo ispred crkve sv. Lovre, gdje se okupilo mnoštvo vjernika, među kojima su bila školska djeca i mladi, te pripadnici Hrvatske vojske. Pozdravljajući ih biskup je izrazio uvjerenje da su na ovo sveto slavlje ponijeli svoje dobro raspoloženo vjerničko srce, puno plemenitih ojsećaja za Isusa Krista, koji je na današnji dan ušao u Jeruzalem, da bi ondje prikazao žrtvu svog života, položio sebe do kraja za nas, i da bi pobijedio smrt za nas. Pozvao je nazočne da svoju radost zbog toga izraze u svečanom ophodu od crkve sv. Lovre do Katedrale. Nakon što je biskup blagoslovio palmine i maslinove grančice, a đakon navijestio Lukino evanđelje o Isusovu svečanom ulasku u Jeruzalem, mnoštvo vjernika krenulo je u procesiji prema Katedrali. Po dolasku u Katedralu djeca, mladi i svi nazočni, podižući u vis grančice i pjevajući «Hosana Kralju kraljeva», odgovarali su na poklike što ih je biskup upućivao Kristu. U središtu liturgijskih čitanja bio je izvještaj o Isusovoj muci i smrti po Luki, koju su svečano navijestila trojica pjevača uz pratnju Katedralnog mješovitog zbora.
U kratkoj homiliji biskup je zapodjenuo razgovor s nazočnom djecom, upitavši ih: «Od čega mi ljudi zapravo živimo»? Dok su djeca, pomalo zatečena pitanjem, smišljala odgovor, biskup im je prišapnuo iznenađujuću riječ: «Mi živimo od patnje i trpljenja drugih». Pozvao se na iskustvo iz svakodnevnog života, ponajprije na činjenicu da se njihove mame i tate svakoga dana u kući, na poslu i na drugim mjestima iz ljubavi prema njima žrtvuju za njih, i da oni od toga žive. U dijalog biskup je uključio i nazočne pripadnike Hrvatske vojske, podsjetivši ih da Hrvatska živi od one patnje i trpljenja koju su naši branitelji slobodno prihvatili, kad su se opredijelili boriti za našu slobodu, koja je plod njihove ljubavi prema domovini i obitelji. No, najveća se patnja ljubavi dogodila kad je Bog dao sebe u Isusu Kristu za nas ljude, ustvrdio je biskup, te je pozvao nazočne vjernike da si u Velikom tjednu koji započinje posvijeste kako je ona jedina snaga koja pobjeđuje i samu smrt. Pozvao ih je da Isusu Kristu iskažu zahvalnost što on, premda Bog, nije izbjegao patnju i trpljenje, već je njezinim prihvaćanjem očitovao koliko nas voli, i koliko mu je stalo do toga da i mi s njime budemo pobjednici nad smrću. Na biskupov poticaj djeca i svi nazočni uskliknuli su: «Hvala ti, Gospodine Isuse, što nas voliš!».
Nakon popričesne molitve biskup je predvodio Molitvu za dar vjere, koju su tijekom korizme vjernici molili u svojim župama, dok su pratili ovogodišnje prvopričesnike i krizmanike u njihovoj pripravi za primanje sakramenata kršćanske inicijacije. Na koncu misnog slavlja biskup je potaknuo nazočnu djecu da i oni na Isusovu žrtvu za nas, te na žrtvu ljubavi svojih roditelja odgovore žrtvom svoje ljubavi, te toplinom svoga dječjeg srca njima i svima drugima posvjedoče da znaju od čega se istinski živi. Također ih je potaknuo da svojim kućama ponesu blagoslovljene maslinove grančice i zataknu ih za križ, kao znak njihove zahvalnosti i vjernosti Isusu Kristu za ljubav koju im je posvjedočio u svojoj muci i smrti. Svima pak nazočnima poželio je da usred svakodnevnih nevolja imaju pred očima Isusov križ kao znak i jamstvo da će ljubav Božja na koncu pobijediti. Pozvao ih je na sudjelovannje u obredima Svetog trodnevlja, te je na sve njih zazvao Božji blagoslov.