U nizu svojih preduskrsnih pastoralnih aktivnosti, požeški biskup Antun Škvorčević, 17. travnja pohodio je Dom za stare i nemoćne osobe u Požegi, i ondje s korisnicima i osobljem slavio svetu misu. S njim su koncelebrirali Mladen Štivin, župnik Župe Sv. Terezije Avilske u Požegi, Ivan Popić, ravnatelj Caritasa Požeške biskupije, Dejan Ilić, župni vikar u spomenutoj župi te đakon Matej Filipović. Na svetoj misi su bila nazočna i djeca iz požeške Katoličke osnovne škole zajedno s ravnateljem Franom Barišićem i vjeroučiteljicom Jasnom Krstanović, predvodeći liturgijsko pjevanje. Uvodeći u misno slavlje, biskup je podsjetio nazočne da smo nedjeljom Cvjetnicom ušli u Veliki ili 
Sveti tjedan Isusove muke i smrti, koja je izazov i za našu muku i za naša umiranja. Poželio im je da promatrajući Isusa Krista u Velikom tjednu, prepoznaju tko su oni u svojoj muci i smrti. Još je dodao korisnicima Doma da i u starosti i u bolesti trebaju Bogu biti zahvalni za dragocjeni dar života, kao i za milost što na svom životnom putu nikada nisu sami, nego ih uvijek prati Isus Krist, koji znade što je patnja. Potaknuo ih je da mu povjere svoje živote, radosti i terete, te je poželio da ih susret s njime u ovom slavlju osnaži na njihovu životnom putu.
Osvrnuvši se u homiliji na naviješteni evanđeoski ulomak u kojem apostol Matej pripovijeda o Judinoj izdaji, biskup je zapitao kako se u ljudskoj pameti i srcu može dogoditi zloća i mrak, pa da se čovjek poput Jude izdajice okrene i protiv Boga, a time onda i protiv vlastitog dobra i dobra drugih. Odgovorio je da se to događa djelovanjem Zloga, koji u ljudsko srce i pamet ubacuje sumnje i nagovara ljude da mu se pridruže u činjenju zla i u upropašćivanju sebe samih. Dok se u Judinom srcu, koje je bilo pomračeno zlom i pohlepom za novcem, rađa odluka «predati» Isusa njegovim neprijateljima i na taj ga način izdati, Isus ostvaruje «predanje» sebe sama Ocu za nas i 
prolijeva svoju krv za spas svijeta, ustvrdio je biskup. Potaknuo je nazočne da ne dopuste zlu i Zlome da ih pomrači u njihovim srcima, i nagovori da se opredijele za sebičnost, nego da uz pomoć Božju ostanu bistri u svojim srcima, spremni poput Isusa u svom svakodnevnom životu nesebično i s ljubavlju staviti se u službu drugima. Zahvalio je svim onima koji poput Isusa žive predanje vlastitog života za druge te služe u ovom Domu, na čelu s gospođom ravnateljicom, kao i svim onim korisnicima koji se svakodnevno trude biti dobri jedni prema drugima.
Govoreći o ulomku prvog čitanja u kojem prorok Izaija oslikava lik starozavjetnog pravednika kojeg naziva Sluga Jahvin i kojeg, zbog toga što zastupa Božju istinu o životu, progone bezbožni neprijatelji, biskup je ustvrdio da sveti pisac nabraja ono što Bog čini za one koji nastoje biti njegovi. Najprije im daje moć da svojim riječima mogu druge ljude krijepiti, a ne vrijeđati. Zatim im daje sposobnost da mogu dobro čuti Božju riječ i po njoj živjeti, Konačno, pomaže im da ih ne zadesi zlo i osuda koje im drugi smišljaju i pripremaju. Podsjetio je da mi kršćani u Izaijinom liku Sluge Božjega prepoznajemo Isusa Krista patnika, koji je Ocu povjerio svoju sudbinu. Poželio je nazočnim 
korisnicima da i oni poput starozavjetnog Sluge Božjega i Gospodina Isusa i u najtežim životnim situacijama svoje bolesti, starosti i nemoći, imaju uho koje sluša Boga, jezik koji pripovijeda o Bogu i srce koje razumije da ih se Bog nikad neće odreći, nego da će im biti snaga koja ih pratiti cijeloga života. Nazočnoj djeci je poručio da ni oni ne budu sebična bića koja misle samo na sebe, nego da se svakodnevno trude biti dobri mami i tati u obitelji, svojim nastavnicima i prijateljima u školi i drugdje, osobito onima koji su bolesni i osamljeni, kako su to posvjedočili i sudjelovanjem na ovom slavlju. Svima pak je zaželio blagoslovljen Veliki tjedan i radostan Uskrs.
Na svršetku misnog slavlja u ime svih korisnika i djelatnika požeškog Doma za starije i nemoćne osobe riječ zahvalnosti i uskrsnu čestitku biskupu Antunu uputila je korisnica Ana Bilić te ravnateljica Ružica Alaber. Uzvraćajući na čestitku, biskup je poručio korisnicima da je dragocjeno njihovo služenje, u kojem svoje svakodnevne žrtve i trpljenja prikazuju za našu djecu i obitelji, za našu Crkvu i domovinu. Zamolio je Gospodina da im podari milost osjetiti kako svojim patnjama i trpljenjima služe dobru svih nas, te je pozvao nazočnu djecu da im na tome zahvale. Biskup je zahvalio i djeci za sudjelovanje, a osobito za liturgijsko pjevanje koje su predvodili pod ravnanjem Maria Večerića.
