Na Veliki četvrtak, 18. travnja požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je Misu večere Gospodnje u požeškoj Katedrali u zajedništvu sa svećenicima djelatnima u Župi Sv. Terezije Avilske i u središnjim biskupijskim ustanovama. Uvodeći u misno slavlje biskup je rekao da slavimo spomen Isusove posljednje večere, kojom se on oprostio od svojih učenika, ali ne da bi nestao, nego da bi s njima i s nama ostao trajno prisutan do svršetka svijeta u presvetoj euharistiji, to jest u kruhu koji lomimo i čaši koju pijemo. Pozvao je nazočne da večeras Isusu Kristu iskažu posebnu zahvalnost za njegovu prisutnost među nama, i za ljubav koja nas u euharistiji izgrađuje kao njegov živi organizam – Crkvu. 
U homiliji biskup je podsjetio sudionike slavlja kako u njihovu životu ima događaja koje su brzo zaboravili, ali da ima i onih koje pamte jer daju neku puninu, smisao i čvrstinu njihovu postojanju. Ustvrdio je da je događaj koji se zbio u Isusu Kristu prije više od 2000 godina takav da od njega živimo i danas, a to je njegova ljubav kojom je položio sebe za nas i čiji dionici postajemo u svetoj euharistiji. Na primjeru braka biskup je istaknuo kako je on događaj 
dok traje ljubav među supružnicima, a kad ona ponestane brak je ugrožen rastavom. Upozorio je na važnost tvrdnje evanđelista Ivana koju smo čuli u naviještenom ulomku kako je Isus ljubio svoje dokraja, protumačivši da se to odnosi na intenzitet njegove ljubavi od koje nema veće jer je božanska, kao i na njezinu vremensku nepotrošivost i trajnost do konca svijeta. Isusova ljubav za nas na križu postaje u svetoj euharistiji događaj kojem je ime Crkva, jer se ona po njoj ostvaruje i očituje. Ustvrdio je kako je to Isusovo djelo ugrađeno u naše hrvatsko biće i povijest kao njezina nosiva snaga, najčvršći oslonac našeg postojanja u kojem čežnje našeg srca za
neprolaznošću, konačnošću i vječnim životom postaju utemeljene nade. Zahvalio je nazočnim vjernicima što sudjelovanjem na Misu večere Gospodnje žele reći Isusu kako razumiju što za njihov osobni i zajednički život znači djelo njegove ljubavi koja se obnavlja u euharistiji. Pozvao ih je da sa svake svete mise kad prime svetu pričest ponesu Isusovu ljubav u svoj dom i na svoje radno mjesto, te iz nje crpe snagu za ljubav prema bližnjima, napose slabima, 
osamljenima, starima i bolesnima. Izrazio je radost što su na slavlju nazočni ovogodišnji prvopričesnici, koje će u sakramentu euharistije na gotovo opipljiv način dodirnuti Isusova ljubav, te ih još dublje učiniti dionicima zajedništva njegova tijela i krvi. Poželio je da bude blagoslovljeno sve ono što će nastojati ostvarivati u pripravi za prvu pričest. Protumačio je vjernicima značenje Isusova pranja nogu učenicima za njihov život te ih uveo u smisao obreda koji je slijedio.
Nakon homilije biskup je oprao noge dvanaestorici muževa predstavnika iz četiriju požeških
župa. Na svršetku misnog slavlja rekao je da će Presveti Oltarski Sakrament biti prenesen u kapelu sv. Ivana Pavla II. u kripti, koja će večeras biti mjesto naše sabranosti, klanjanja i zahvaljivanja Isusu za njegovo djelo ljubavi, te sjedinjenja s njime u getsemanskim trenucima njegova predanja Ocu.
