Na treću vazmenu nedjelju, 5. svibnja, u jursku (györsku) Katedralu Gospi od Krvavih suza hodočastilo je nekoliko stotina gradišćanskih Hrvata iz Madžarske, Austrije i Slovačke. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s jurskim biskupom Andrásom Veresom i desetak svećenika, a hodočašće je organizirao o. Anijan Marko Mogyorosi, OSB. Na početku euharistijskog slavlja biskupa Antuna je na hrvatskom jeziku pozdravio biskup Veres, zaželjevši mu dobrodošlicu u jurskoj Katedrali i izražavajući radost zbog njegova predvođenja misnoga slavlja. Pozdrav je uputio i svim hodočasnicima te predstavnicima u institucijama hrvatske samouprave u Madžarskoj. 
Zahvaljujući za izraze dobrodošlice, biskup Antun je rekao nazočnima da ih je pozdravio riječima uskrslog Gospodina „Mir vama“ kako bi ih podsjetio nisu sami na svom životnom putu, nego da ih prati Pobjednik nad grijehom i smrću, čijem je spasenjskom djelu na osobit način služila Blažena Djevica Marija koju u Juru častimo kao Gospu od krvavih suza. Spomenuo je jučerašnje hodočašće učenika osnovnih škola u Marijino voćinsko svetište gdje je dječja duša očitovala poštovanje i ljubav prema Isusovoj Majci, te je istaknuo kako je današnje hodočašće na neki način sastavni dio jučerašnjeg, jer i u jurskoj Katedrali progovara ista hrvatska ljubav i odanost prema Isusovoj Majci, svjedočeći marijansku duhovnost po kojoj je hrvatski narod gdje god se našao tijekom povijesti ostvarivao svoju pripadnost Isusu Kristu u Crkvi katoličkoj.
Na početku homilije biskup je kazao kako je jučer da bi mogao prijeći hrvatsko-madžarsku granicu trebao policijskom službeniku pokazati osobnu iskaznicu koja svjedoči osobni identitet i putovnicu koja dokazuje državnu, odnosno europsku pripadnost. Mi ljudi, nastavio je biskup, ne volimo granice, jer nas one sputavaju u uske okvire postojanja. Najteža naša granica je smrt kojoj se snažno opire svako ljudsko biće u čežnji za vječnošću, a usadio ju je u nas sam Bog. 
Za prijelaz preko granice smrti ne pomaže nikakav ljudski dokument, niti odluka Europske unije o brisanju međudržavnih granica, nego osoba Isusa Krista, Sina Očeva postala čovjekom, koji je svojom smrću pobijedio našu smrt i omogućio prijelaz iz vremena u konačnost i puninu našeg postojanja. Polazeći od današnjeg evanđeoskog ulomka, biskup je protumačio kako se Isusovo djelo ostvarilo Božjom inicijativom i moću, te je po njegovoj pobjedi nad smrću čovjek ušao u nadpovijesnu razinu postojanja u koju on svojim očitovanjima uvodi učenike nakon uskrsnuća. Biskup je istaknuo kako mi trajno smišljamo neke nove projekte i trudimo se što dalje stići na području zdravstva, gospodarstva, znanosti, kulture. No, dodao je, Bog je u osobi Isusa Krista očitovao i ostvario svoj projekt o čovjeku, posvjedočio na križu da mu je on najvažnije stvorenje, te je za njega bio spreman položiti Sina u smrt jer neizmjerno voli čovjeka.
U svojim očitovanjima nakon uskrsnuća, suočavajući učenike s činjenicom da je on pobijedio smrt, Isus ih poziva „Ne bojte se!“ Biskup je istaknuo da Uskrsli taj poziv upućuje danas i nama. Podsjetio je kako je hrvatski narod od samih svojih početaka krštenjem prihvatio osobu Isusa Krista kao svoj put, istinu i život. On je naš suputnik više od trinaest stoljeća po služenju Katoličke Crkve, On je naša putovnica koja nas vodi onkraj granice smrti u pobjedu. 
Ustvrdio je kako je hodočašće Gospi krvavih suza u jursku Katedralu u ovo uskrsno vrijeme prava prigoda ispitati se koliko je čista i čvrsta naša vjera u Božji projekt o čovjeku, ostvarenom u Isusu Kristu. Marija je, naime, u svojoj jednostavnosti i skromnosti bila najvjernija Božja suradnica na njegovu projektu uspjeloga čovjeka. Cijelim svojim bićem vjerovala je Bogu i ostvarivala ga ljubavlju svog majčinskog srca. Razumljivo je stoga da ona nakon svoje proslave u nebu žarko želi da se u svakome od nas ostvari onaj čovjek za kojega je Sin njezin Isus Krist položio život na križu. Ona je napose u svojim svetištima šaptala našem hrvatskom srcu da se ne da zavesti i prevariti različitim ljudskim projektima sebičnosti i zla, nego da uvijek budemo Isusovi i u njemu prepoznajemo svoje ljudsko i hrvatsko dostojanstvo.
Naviješteni ulomak iz Ivanova evanđelja, pojasnio je biskup, govori nam o učenicima koji na Isusovu riječ bacaju mreže za lov i hvataju mnoštvo riba. Baciti mreže na Isusov poziv znači živjeti po njegovoj riječi, biti ispunjen Božjom blizinom, ljubavlju i svjetlom te već ovdje na zemlji postati dionik nebeskog bogatstva, ostvarivati predokus one punine koja nas očekuje u vječnosti. Na to nas upućuje i Isusova Majka u Kani Galilejskoj kad kaže slugama da učine sve što im Isus zapovijeda, na to nas ona potiče i u svom jurskom svetištu.
Biskup je istaknuo kako je i jurska Gospa prikazana na slici s Isusom u naručju kao i u većini hrvatskih svetišta, te nas ona neprestano podsjeća da je Isus jedina osoba u kojoj možemo doseći punina za kojom čeznemo. Spomenuo je kako u Požeškoj biskupiji u Pleternici častimo Isusovu Majku također kao Gospu od suza, povezano s čudom u Siracusi. Njezine suze oplakuju naša ljudska gubitništva, naša udaljavanja od Boga. Gospine suze u Juru i Pleternici svjedoče nam da nebo nije ravnodušno prema našim stradanjima, i da Isusova Majka svojom brižnošću prati svakoga od nas, usmjeravajući nas svome sinu Isusu. Ona sve naše suze i patnje sjedinjuju s Isusovim suzama na križu. Kao što je stajala pod križem svoga Sina, tako je Marija trajno prisutna pod našim ljudskim križevima, sjedinjuje naše osobne, obiteljske i narodne suze s Isusovim suzama, duboko nas povezuje s Božji dinamizam suosjećanja s nama u Isus Kristu u kojem nijedne suze nisu besplodne. Završavajući homiliju, biskup je poželio hrvatskim hodočasnicima da im Isus Krist po Marijinu zagovoru bude uvijek blizak u osobnim i obiteljskim životima te i u najtežim događajima budu s njime pobjednici.
Pri koncu misnog slavlja o. Anijan Marko Mogyorosi, OSB, je zahvalio biskupu Antunu na poticajnim riječima i predvođenju misnoga slavlja, prisjećajući se svojih studijskih dana provedenih u Đakovu. Poželio je mladoj Požeškoj biskupiji obilje Božjeg blagoslova po zagovoru jurske Gospe, radujući se novim susretima. Biskup Antun je pozvao gradišćanske Hrvate da zajedno sa biskupom Andrasom i svojim duhovnim pastirima pohode Požešku biskupiju, osobito svetište Gospe od suza u Pleternici. Zahvalio je svima koji su pridonijeli ljepoti euharistijskog slavlja i snazi molitvenog zajedništva s Isusovom Majkom na ovom hodočašću. Nakon toga slijedio je domjenak i susret s određenim brojem vjernika i predstavnika hrvatske samouprave u Madžarskoj.
