Na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo, 20. lipnja požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali zajedno s kanonicima Stolnog kaptola, svećenicima gradskih župa te svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova. Ljubav i zahvalnost Gospodinu Isusu Kristu za njegovu sakramentalnu prisutnost u otajstvu presvete Euharistije, kao i suncem obasjan dan, privukli su u Katedralu i na trg ispred nje na misno slavlje i potom na tijelovsku procesiju brojne vjernike iz svih župa grada Požege, među kojima su bila i djeca vrtićke dobi, učenici katoličkih škola, ovogodišnji prvopričesnici, mladi, članovi župnih pjevačkih zborova, članovi crkvenih udruga i molitvenih zajednica, a pridružili su im se predstavnici Hrvatske vojske i policije, te predstavnici gradskih udruga. Pozdravljajući svećenike, časne sestre i sve nazočne vjernike biskup Antun je rekao da su oni danas predstavnici grada Požege, koji po njima želi iskazati sasvim posebno poštovanje i zahvalnost Isusu Kristu prisutnom među nama u
euharistijskom otajstvu. Pozvao ih je da se sjedine s katolicima diljem svijeta koji u tijelovskim procesijama javno svjedoče kojoj prisutnosti vjeruju, od koje snage žive i čemu se po toj prisutnosti i snazi nadaju. Poželio je da to bude čin njihova iskrena srca i čiste savjesti, te ih je stoga pozvao da se pokaju za sve što ih udaljuje od Isusove ljubavi.
U homiliji biskup je podsjetio nazočne da se u veliku svjetsku raspravu o kruhu, koja od početka čovječanstva traje sve do danas, prije dvije tisuće godina uključio Isus Krist, utjelovljeni Božji Sin kako bi glad ljudskog srca 
utažio hranom za vječni život. Osvrnuvši se na naviješteni evanđeoski ulomak, u kojem se pripovijeda kako je Isus u pustom kraju sa samo pet kruhova i dvije ribe nahranio pet tisuća ljudi, biskup je napomenuo kako njegov poziv učenicima »Dajte im vi jesti« podsjeća na njihovu nemoć da ljudima utaže glad želuca, a još manje glad srca za puninom i smislom života. Rekao je da apostol Pavao govori o tom kruhu, kad u ulomku drugog čitanja iz Prve poslanice Korinćanima uvjerava kršćane u Korintu da im predaje ono što je Isus Krist ostvario na posljednjoj večeri, kad je ustanovio euharistijsko otajstvo i svojim učenicima dao da blaguju kruh – njegovo tijelo, i piju vino njegovu krv. Biskup je ustvrdio da je Isus postao našim kruhom po tome što je bio za nas do kraja, i što je za nas krv svoju prolio. Pozvao je nazočne da u uvijek aktualnoj raspravi o
kruhu ne ostanu samo na razini kruha za želudac i svu priču oko hrane svedu na pitanje njezine kvalitete i nutricionističke vrijednosti, nego da trajno budu svjesni kako im je od pšeničnog kruha za želudac još potrebniji euharistijski kruh za srce, te da se kvaliteta i nepotrošivost toga kruha sastoji u moćnom Isusovom «za nas», koje se obnavlja u svakoj svetoj misi. Pšenični kruh s naših njiva u svetoj misi biva ispunjen Isusovom kvalitetom, a to je snaga njegove ljubavi s križa, i njime nahranjeni u svetoj pričesti koračamo putem vječnog života, ustvrdio je biskup. Pozvao je nazočne da ne postanu ravnodušni ili hladni prema euharistijskom kruhu koji utažuje glad njihova srca, već da se njegovim redovitim blagovanjem u svetoj misi svrstaju među one koji žele biti ishranjeni za život vječni. Također ih je pozvao da sudjelovanjem u tijelovskoj procesiji javno posvjedoče kako vjeruju Isusu Kristu i da mu se poklone u zahvalnosti za njegovu ljubav kojom ih prati na putu prema konačnom cilju njihova postojanja.
Nakon popričesne molitve krenula je tijelovska procesija u kojoj su se vjernici uputili prema glavnom požeškom Trgu Presvetog Trojstva. Ondje je održana središnja postaja, na kojoj su vjernici molitvom i pjesmom odali počast Isusu Kristu u Presvetom oltarskom sakramentu. Potom su se uputili u franjevačku crkvu Duha Svetoga, gdje je održana završna tijelovska postaja. Na koncu procesije biskup je izrazio uvjerenje da su sudionici 
ovog slavlja, u kojem je Isus očitovao kako svojom ljubavlju u euharistijskom otajstvu ostaje trajno s nama, poželjeli Isusu da mu bude lijepo u Požegi zbog njih koji ga vole, i koji mu uvijek iznova svjedoče svoju ljubav u svetoj misi i životom u skladu s misnim otajstvom. Svim sudionicima, od svećenika do djece i mladih, od bračnih drugova i roditelja do starijih, predstavnicima Hrvatske vojske i policije, kao i članovima građanskih udruga, zahvalio je na sudjelovanju.
