Biskupijski susret ministranata u Požegi

354

U sjedištu Požeške biskupije gradu Požegi, 25. lipnja održan je biskupijski susret ministranata. Program je započeo u Dvorani sv. Terezije Avilske molitvom te kratkim video-zapisom o ministrantskoj službi i duhovnom pozivu koji je pripremio Marijan Pavelić, biskupijski povjerenik za pastoral duhovnih zvanja. Uslijedila je potom priprava za središnji događaj susreta – euharistijsko slavlje s procesijom ministranata od crkve sv. Lovre, koje je uz koncelebraciju dvadesetak svećenika u požeškoj Katedrali predvodio požeški biskup Antun Škvorčević. Na početku misnog slavlja biskup je ministrantima zaželio dobrodošlicu rekavši kako ovim susretom želimo posvjedočiti koliko je ministrantska služba važna u Crkvi, a osobito njihovo služenje pri oltaru. Zahvalio je nazočnim ministrantima, a po njima i svim drugim ministrantima u Požeškoj biskupiji za vjernost kojom vrše to dragocjeno služenje. Pohvalio ih je što se unatoč velikoj vrućini nisi obeshrabrili, nego su došli na ovaj susret. Također ih je pohvalio što su sudjelovanjem u procesiji od crkve sv. Lovre do Katedrale javno posvjedočili svoju vjernost Isusu Kristu u sjedištu naše Biskupije. Pozvao ih je na molitvu, ne samo da budu vjerni u ministriranju, nego i da duhovno rastu i izgrađuju se, te da na taj način postanu osjetljivi u duši za Božji govor i prepoznaju njegov poziv da krenu putem svećeničkog ili redovničkog zvanja. Još ih je pozvao da danas, kad slavimo Dan hrvatske državnosti, mole za svoju Domovinu, napose da oni koji su na vlasti, uz Božju pomoć pridonesu da u njoj bude više sloge, zajedništva i rada na dobro svih njezinih građana. U homiliji biskup je s nazočnim ministrantima zapodjenuo razgovor o ljepoti ministrantske službe. Prisjetio se vlastitog ministrantskog iskustva i ustvrdio kako ministranti kad uz svećenika pri oltaru sabrano slave otajstvo Isusove blizine i ljubavi postaju u svojim srcima dionici one ljepote koju je Isus ostvario na križu kad je sebe dao za nas. Kazao je ministrantima da je na današnji dan, 25. lipnja 1972. u zagrebačkoj Katedrali bio zaređen za svećenika, istaknuvši da je tog nadnevka u njegovoj rodnoj župi Davor dan godišnjeg klanjanja pred Presvetim oltarskim sakramentom. Spomenuo je znakovitost da su u trenutku njegova ređenja  vjernici rodne župe molili za njega pred izloženim Presvetim na onom oltaru pri kojem je ministrirao i gdje je započeo razmišljati o svećeništvu. Rekao je ministrantima da želi zajedno s njima Bogu zahvaliti za dar svoga svećeništva, kao i za milost koju mu je udijelio da mu i u svojim slabostima može biti vjeran. Govoreći o razlozima zbog kojih je volio biti ministrant, biskup je među ostalim spomenuo da je uvijek imao osjećaj kako ga ministriranje stavlja u stanje posebne Božje blizine i da mu je zato pri oltaru uvijek bilo lijepo. Tom iskustvu ljepote bogoslužja uvelike je doprinio ondašnji župnik koji je za slavljenje svete mise organizirao ministrante i pjevače te osobe koje su se brinule da oltar bude ukrašen, i sve drugo u crkvi lijepo uređeno. U takvom  okruženju osjetio je kako ga Bog zove da bude svećenik. A kad su mu dušu obuzimale sumnje kako on možda ipak nije za svećenika, njegov ga je župnik hrabrio, govoreći mu neka se ne boji prihvatiti Božji poziv, jer će mu on pomoći da nadvlada sve poteškoće. Dodao je, kako se i nakon preseljenja iz Davora u Slavonski Brod uključio u tamošnju zajednicu ministranata te odande zajedno s još trojicom prijatelja krenuo u sjemenište.   Izrazio je radost što je uz pomoć Božju te uz potporu mnogih molitelja mogao postati svećenik i 47 godina služiti Božjem narodu. Rekao je kako je za svoje mladomisničko geslo izabrao  redak iz Knjige Izaije proroka iz koje smo čuli ulomak u današnjem prvom čitanju: »Ne boj se, imenom sam te zazvao, ti si moj«. Povezujući iskustvo svoga duhovnog poziva s onim što govori prorok Izaija u prvom današnjem čitanju, gdje Bog na prorokova usta članovima svoga naroda usred najvećih nevolja koje su ih zadesile u babilonskom sužanjstvu poručuje neka se ničega ne boje jer ih on voli i da će sve  učiniti da ih izbavi iz životnih nevolja, biskup je poručio ministrantima kako i njih Bog voli i da neke od njih – unatoč njihovim slabostima – želi pozvati da postanu svećenici kako bi po njima  svom narodu učinio mnoga dobra. Na temelju naviještenog evanđeoskog ulomku, u kojem se pripovijeda kako je Isus dvojici učenika Ivana Krstitelja koji su ga pitali: »Učitelju, gdje stanuješ?«, odgovorio:  »Dođite i vidjet ćete«, biskup je naglasio kako taj Isusov poziv ni nakon dvije tisuće godina nije izgubio snagu, što potvrđuju brojni mladići i djevojke koji mu se širom svijeta i danas odazivaju u želji da postanu svećenici, redovnici i redovnice. Naglasivši kako je jedan od spomenutih učenika bio Andrija, koji je Isusu doveo svoga brata Šimuna, nazvanog Petar, biskup je ustvrdio kako Isus svoj poziv nekim ljudima upućuje izravno, kao što je to bio slučaj s apostolima Andrijom i Filipom, a nekima  to čini posredstvom drugih ljudi oko njih, koji im pomažu da ga što lakše nađu i da se što spremnije odazovu na njegov poziv. Izrazio je uvjerenje da su nazočni ministranti svoj životni korak čvrsto usmjerili prema Isusu Kristu, da su ga poput spomenutih apostola pronašli i da u dubokoj povezanosti s njime nastavljaju rasti. Još je potaknuo ministrante da u zahvalnosti za našu trinaeststoljetnu kršćansku baštinu, napose za žrtvu hrvatskih branitelja budu danas molitelji za hrvatsku domovinu i državu, da nitko u njoj ne prezre Boga i od njega se udalji, da zakonodavna tijela ne donose zakone koji se protive čovjekovu dostojanstvu, nego da svi zajedno pridonosimo njezinu boljitku. Zamolio je Isusovu Majku da ih majčinskom ljubavlju prati na njihovu ministrantskom životnom putu. Pri svršetku misnog slavlja ministranti su predvođeni biskupom povjerili sebe i svoje  služenje Isusu Kristu moleći ministrantsku molitvu te pjevajući geslo „Evo me, Gospodine, ti si me pozvao“. Potom je Luka Fridl, ministrant i animator iz župe Đurđenovac u ime prisutnih ministranata zahvalio biskupu za brigu i pažnju koju im iskazuje te mu čestitao obljetnicu svećeničkog ređenja i skoru 22. obljetnicu imenovanja za prvog požeškog biskupa, a Marta Blagojević iz župe sv. Antuna Padovanskog u Našicama i Krešimir Živanić iz župe Velika, uručili mu cvijeće. Zahvaljujući na čestitkama biskup je izrazio radost što je po ministrantskoj nazočnosti Katedrala danas bila ispunjena njihovom radošću i zajedništvom, požrtvovnošću i vjernošću. Zamolio je Gospodina da blagoslovi njihovu plemenitost kako bi sve što rade bilo na njihovo dobro, na dobro njihovih župa i naše Biskupije. Pozvao je ministrante da u tišini svoga srca nastave razgovor s Isusom Kristom na različite teme, a napose o životnom pozivu, što žele postati kad odrastu, te ih je potaknuo da budu osobito pozorni je li ih Isus zove u duhovno, svećeničko ili redovničko zvanje. Zahvalio im je za sudjelovanje, a njihovim župnicima i kapelanima za trud koji su uložili da ih doprate na ovaj susret. Zaželio im je puno radosti u poslijepodnevnom programu te je na njih i na njihovo ministrantsko služenje zazvao Božji blagoslov. Nakon okrijepe uslijedio je zabavni program uz igre u dvorištu biskupijskog Odgojno-obrazovnog centra, predvođen animatorima koji su prošloga tjedna završili specijalizaciju upravo za rad s ministrantima u župi.