Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je 7. srpnja župu Presvetog Trojstva u Čačincima i pod svetom misom krstio Šimuna, peto dijete Olivera i Ivane Bolješić. Pozdravljajući na početku misnog slavlja vjernike, koji su se usred ljetne žege okupili oko oltara na kojem Isus Krist obnavlja svoju žrtvu ljubavi za nas i čini da u nama pobjeđuje život, biskup je izrazio radost što će u ovom misnom slavlju biti kršteno peto dijete roditelja Bolješić. Čestitao im je na tom opredjeljenju, naglasivši da je rođenje svakog djeteta u Hrvatskoj, koja je postala siromašna životom, ne samo obiteljski, nego i događaj Crkve i naroda, jer je svako dijete Božji dar i znak nade u budućnost.
U homiliji biskup je spomenuo kako često sudjelujemo na određenim razgovorima političke, 
gospodarske ili neke druge naravi o poboljšanju života i boljoj budućnosti. Izrazio je uvjerenje da se nazočni nisu dali zavesti kratkoročnim ljudskim planiranjima i programima, već da su se svojim redovitim sudjelovanjem na nedjeljnim i blagdanskim misnim slavljima osvjedočili da se u životu najbolje i najviše može ostvariti s Bogom, te da se jedino s njime može stići najdalje, do same vječnosti. Govoreći o ulomku prvog čitanja u kojem Bog po proroku Izaiji članove svog naroda, koji su se iz babilonskog sužanjstva vratili u domovinu poziva na radost, uvjeravajući ih da je Božja ljubav prema 
njegovu narodu uspoređena s ljubavlju kojom majka voli svoje dijete. Naglasio je kako se ta Božja majčinska ljubav prema nama u svojoj punini očitovala u smrti njegova Sina Isusa Krista na križu. Stoga je razumljivo, nastavio je biskup, da je sv. Pavao u ulomku drugog čitanja iz poslanice Galaćanima, u središte svoga apostolskog djelovanja stavio upravo križ Isusa Krista, želeći naglasiti veličinu Božje ljubavi, očitovanoj u Isusovoj muci i smrti na križu. Pozvao je nazočne da se i oni s apostolom Pavlom ponose križem Gospodina našega Isusa Krista, i da se po njegovu primjeru i snagom koju primaju u slavlju Isusove žrtve na oltaru, 
nesebično i potpuno daruju jedni za druge. Ustvrdio je da su supružnici Bolješić svojim opredjeljenjem prihvatiti i peto dijete posvjedočili kako vjeruju Bogu života, te im je na tome još jednom čestitao.
Govoreći o evanđeoskom ulomku, u kojem nas Isus poziva na molitvu za dovoljan broj radnika, biskup je to povezao s aktualnom nestašicom radnika u određenim gospodarskim granama kod nas, ali još više s nestašicom radnika u Božjoj žetvi. Istinski radnici na njivi Gospodnjoj jesu oni koji ozbiljno žive svoje krsno opredjeljenje za Boga, koji iskazuju djelotvornu ljubav svojim bližnjima i raduju se što su im imena zapisana na nebesima. To su radnici koji 
ne doprinose samo tome da ljudi materijalno bolje žive, nego da budu bolji u svom odnosu prema Bogu i jedni prema drugima. Pozvao je sudionike slavlja da budu molitelji kako bi u našem hrvatskom narodu supružnici bili u braku odvažni Božji suradnici po zajedništvu ljubavi iz kojeg se rađa potomstvo, da mole za mlade da čuju Božji poziv te krenu putem svećeništva i redovništva. Završavajući homiliju zaželio je da Bog blagoslovi obitelj Bolješić i sve druge koji se s Bogom opredjeljuju za život.
Na svršetku misnog slavlja biskup je supružnicima Bolješić čestitao krsno preporođenje njihova sina Šimuna. Zaželio im je puno radosti u ljubavi i žrtvi kojom će odgajati svoje kršteno dijete zajedno s drugom djecom. To isto zaželio je i drugim roditeljima koji su sa
svojom djecom bili nazočni na misnom slavlju, istaknuvši da su djeca ne samo naša hrvatska, nego i Božja nada. Poručio je nazočnima da s ovog slavlja otiđu ponosni što vole Boga i svoj život nastoje oblikovati u skladu s njegovim naumom o čovjeku. Župniku Nedjeljku zahvalio je za sve što redovito čini u svom svećeničkom služenju, kao i svim njegovim suradnicima. Nakon svete mise biskup Antun se susreo s članovima obitelji Bolješić, zanimao se za njihov obiteljski život, djeci je uručio darove a roditeljima novčani prilog.
