Susret Križara u Požegi

Na blagdan Uzvišenja sv. Križa, 14. rujna u požeškoj župi sv. Leopolda Mandića održan je cjelodnevni susret mladih križara na čelu s predsjednikom Središnjeg vodstva Darijom Burjanom. Križari iz Zagreba, Karlovca, Virovitice i Požege kroz različite duhovne sadržaje i druženje produbljivali su zajedništvo po uzoru na svoga utemeljitelja bl. Ivana Merza. Središnji dio programa bila je večernja sveta misa koju je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević. Župnik Jozo Jurić izrazio mu je dobrodošlicu. Biskup Antun je u pozdravnoj riječi spomenuo kako je nedavno upitao jednu djevojčicu iz katoličke škole zna li tko su to križari, na što mu je ona odgovorila kako su to oni mladi koji nose zastave. Spomenuo je da taj izvanjski znak govori o ljudskoj organiziranosti, ali da je križar prvenstveno onaj tko je organiziran na duhovnoj razini, u svojoj pameti, savjesti, srcu i slobodi opredijeljenoj za Boga. Potaknuo ih je da budu organizirani mladi ljudi koji u našem društvu svjedoče svoje opredjeljenje za Boga i njegov naum o čovjeku. Znakovito je, nastavio je biskup, da se ovaj susret održava na blagdan Uzvišenja sv. Križa kada Crkva pred oči vjernika stavlja Isusov Križ i usvaja istinu o Božjoj ljubavi koja se dala razapeti da bi čovjeka spasila, te ovaj blagdan podsjeća križare da im je poslanje to svjedočiti svojim životom. Započinjući homiliju, biskup je kazao križarima da je svaki dan potrebno sebi postavljati pitanje kako sam. Ukoliko pri tom polazimo od školskog, obiteljskog i gospodarskog stanja, vrlo lako se izgubimo jer su ona samo jedna od dimenzija ljudskog života. Potrebno je uvijek, nastavio je biskup, polaziti od Boga koji nas je smislio i ima s nama svoj naum te mi nismo izgubljena, beznačajna bića. Na našu definiciju spada Božja ljubav. Poseban je izazov prepoznavati sebe u njoj i tako svakog dana dešifrirati veličinu svoga postojanja. Osvrnuvši se na suvremene društvene procese, biskup je istaknuo kako brojni ljudi ne računaju s Bogom, nego život grade po vlastitim interesnim i sebičnim pobudama, u koja se upletu i ne znaju iz njih izaći, te vrlo lako u tom stanju govore kako život kod nas ne valja. Onaj tko zna cijeniti vlastito postojanje kao dar Božji i otkriva njegove duboke dimenzije smisla, raduje se činjenici vlastitog života, širi optimizam, nastoji iz povezanosti s Bogom i ljudima djelovati i ostvarivati ono što je moguće.
Spomenuo je kako o tome na neki način govori i pisac knjige Brojeva u naviještenom ulomku u prvom čitanju, rekavši kako je izraelski narod u hodu pustinjom prema slobodi postao nezadovoljan, počeo rogoboriti protiv Boga i Mojsija jer nisu imali dovoljno kruha i vode. Sveli su sebe na tjelesnost, na želudac, a zaboravili na vjernost Bogu, najvažniju dimenziju srca koje je udaljivši se od svoga Stvoritelja postalo nesretno. Upravo u srcu se događa drama života u kojoj se pobjeđuje ili gubi. Bog dopušta da narod u pustinji ujedaju zmije kako bi ih podsjetio da ne žive samo o kruhu nego da svoje postojanje grade na vjernosti svoga srca Bogu. Osvrćući se na naviješteni ulomak iz Ivanova evanđelja, biskup je spomenuo kako Isus raspravlja s Nikodemom o važnim životnim pitanjima te mu tumači kako će on poput zmije u pustinji biti podignut na križ da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Biskup je podsjetio na onaj smrtonosni ugriz Zloga koji je na prapočecima sugerirao čovjeku da svoju slobodu usmjeri protiv Boga, i od kojeg nas može spasiti samo pogled vjere u Raspetoga. Križ je svjedočanstvo Boga koji do te mjere voli čovjeka da za njega daje svoga Sina, čija je žrtva kadra pobijediti smrtonosni otrov Zloga. Biskup je to povezao s geslom križara „Žrtva, euharistija, apostolat“, rekavši kako je bl. Ivan Merz upravo žrtvu stavio na prvo mjesto, jer ona upućuje na križ i trpljenje bez kojega se ne može ostvariti ništa što je vrijedno u životu, a da u euharistiji postajemo dionicima Isusove pobjedničke žrtve ljubavi na križu. Još im je kazao neka među mladima u Hrvatskoj koji tragaju za istinskim vrijednostima, oni budu hrabri svjedoci Isusa Krista, da upotrijebe svoju slobodu za velike stvari, ulože sebe jedni za druge te budu kvasac boljeg društva. Potaknuo ih je da u svojoj spremnosti na žrtvu promišljaju i o duhovnom pozivu, rekavši kako je u požeškoj župi sv. Leopolda Mandića nekoliko mladih križara čulo Božji glas i odlučilo ga slijediti u svećeništvu, među njima je i ovogodišnji mladomisnik Tomislav Dokoza te bogoslovi Karlo Topalović, Josip Konjarik i Ivan Kerepčić. Pri koncu misnog slavlja biskup je zahvalio svima koji su pridonijeli ostvarenju susreta mladih križara u Požegi, osobito župniku Jozi Juriću, njegovim suradnicima i predsjedniku Dariju Burjanu, te je zazvao Božji blagoslov na križarsko djelovanje.