U nedjelju, 27. listopada požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je Župu sv. Marije Magdalene u Sopju i ondje u župnoj crkvi predvodio središnje župno euharistijsko slavlje tijekom kojega je i krstio blizanke Ivu i Anu, četvrto i peto dijete roditelja Tomislava i Marine Šantak. Biskup je u pozdravnoj riječi kazao kako je rođenje novog čovjek najveća i najvažnija vijest jer se u njem najavljuje i počinje ostvarivati Božja i naša budućnost. Svojim predvođenjem krštenja u obiteljima s brojnom djecom, nastavio je biskup, svjedoči poštovanje i zahvalnost roditeljima za njihovo opredjeljenje za život te im pruža molitvenu potporu u tom dragocjenom služenju hrvatskom dobru.
U homiliji biskup Antun je ustvrdio kako je Bog na različite načine posvjedočio da mu je čovjek među svim stvorenjima najvažnije biće i da mu je stalo do njega. Kazao je da to na
svoj način očituje i Isus u današnjem evanđeoskom ulomku o farizeju i cariniku koji prikazuje kako je to dvoje ljudi ušlo u Hram na molitvu i kakvi su iz njega izašli. Poručio je sudionicima slavlja da se on također zanima kakvi su oni danas ušli u svoju župnu crkvu na svetu misu, a još više kakvi će iz nje otići svojim kućama. Ocrtavajući lik farizeja, ustvrdio je da je to bio čovjek koji je, ne samo temeljito poznavao stotine odredbi, pravila i propisa Mojsijevog zakona, nego ih je nastojao i obdržavati. On se zbog toga hvalio pred Bogom u molitvi i na neki način Boga izvijestio kako je izvršio sve svoje obveze prema njemu, i da ga je on sada dužan nagraditi. Prikazujući pak lik carinika, biskup je istaknuo da je on bio omražen čovjek u narodu, jer je ubirao porez za rimskog okupatora, te još k tome redovito ubirao veći iznos od propisanog 
a višak uzimao sebi, i tako se na nepošten način bogatio. Kad usporedimo farizeja i carinika, mi bismo po nekim našim ljudskim mjerilima prosudili da je farizej bolji čovjek, ustvrdio je biskup. Međutim, Isus je pohvalio carinika zato što nije poput farizeja sebe stavio u prvi plan, nego se pred Bogom priznao grješnikom, kajao se zbog svojih grijeha i molio ga da mu oprosti. «Carinik je Bogu povjerio ono najteže što je nosio u svojoj nutrini a Bog primio njegovu poniznost i iskrenost, te je svojim milosrđem ušao u njegovu biće, iznutra ga ozdravio, opravdao i uzdigao u njegovu ljudskom dostojanstvu», naglasio je biskup. Farizeju je bila dovoljna izvanjska, zakonska pravednost, kao vlastito ostvarenje, dok je carinik u svoj iskrenosti i skrušenosti otvorio Bogu mogućnost da on snagom svoga milosrđa i praštanja ostvari u njemu svoju pravednost.
Na temelju evanđeoske prispodobe biskup je poručio sudionicima slavlja da odgovor na pitanje kakvi će oni otići kući s ove svete mise ovisi o razlozima zbog kojih su na nju došli. Ako su došli samo zato da izvrše nedjeljnu zapovijed, to je premalo, ustvrdio je biskup, premda je važno nedjeljom Bogu posvjedočiti da nam je on na prvom mjestu, a ne traktor, njiva, staja ili nešto drugo. Također im je poručio da je premalo, ako u crkvi mole samo za
uspjeh u gospodarstvu i za svoj materijalni napredak. Umjesto toga potrebno je da u poniznosti svoga srca stave Boga na prvo mjesto, povjere mu svoje slabosti i nemoći te omoguće da njegova Riječ prodre u njihova srca a snaga milosrdne ljubavi u njihove savjesti te tako obnovljeni otiđu svojim kućama s ovog slavlja. Podsjetivši kako je Bogu mila poniznost, biskup je ustvrdio da je ona stavljanje na prvo mjesto drugoga kao što je učinio carinik a ne sebe kako je postupio farizej. Još je dodao da se s pravom ljubav može nazvati poniznošću, jer ona uvijek drugoga stavlja na prvo mjesto, i da tamo gdje nema poniznost vlada sebičnost. Naglašavajući kako je krepost poniznosti potrebno njegovati na svim područjima života, osobito u obitelji, ustvrdio je da je «Bog u Isusu Krstu sebe stavio na zadnje mjesto, bio odbačen i dao se razapeti na križ, ali je upravo na taj način, kao zadnji među nama, učinio najviše za nas, jer je Bogu omogućio da bude prvi, da ne pobijedi ljudska zloća i pokvarenost koja ga je osudila na križ, nego Božja ponizna ljubav koja je za nas išla do kraja, do u smrt». Također je naglasio, kad među nama ljudima ima ponizne ljubavi, događaju se čuda kao što je rođenje četvrtog, petog, a u nekim obiteljima i desetog djeteta. Pripomenuvši kako brojnije potomstvo kod nekih ljudi izaziva čuđenje a počesto i podsmjeh uz tvrdnju da je 
nerazborito rađati više od jednog ili dvoje djece, biskup je kazao da tako razmišljaju oni kojima polazište nije ljubav, nego sebičnost, te je istaknuo da ljubav u svojoj domišljatosti zna izaći na kraj i s petim, desetim i svakim drugim djetetom.
Ustvrdio je kako je ljubav naša nutarnja ispravnost pred Bogom i pred životom, a vršenje zakona ostvaruje našu izvanjsku ispravnost. Podsjetio je da posljednjih godina otkako je Hrvatska postala punom članicom Europske unije javni dužnosnici javno pozivaju na obvezu ravnanja kod nas po zakonima Europske unije, i da tako Hrvatska bude pravna država. Kazao je da su zakoni potrebni i treba ih poštivati da budemo uređeno i civilizirano društvo, ali koliko god oni bili dobri, ostaju smo regulativna pravila izvanjskog ponašanja. Istaknuo je važnost u hrvatskim osobnim, obiteljskim i javnim odnosima otvoriti prostore Božjoj ljubavi, podsjetivši da se četvrto i peto dijete u obitelji Šantak nije rodilo po bilo kojem zakonu Europske unije, nego po zakonitosti ljubavi njihovih roditelja, ustvrdio je biskup. «Otvorimo prostore Bogu i dajmo mu da on bude prvi među nama, da se život u Hrvatskoj ne ostvaruje samo u dimenzijama europskih zakona, nego i u Božjim dimenzijama. Tada ćemo jedni druge bolje razumjeti i učinit našu domovinu lijepom po onom što nosimo u svojim srcima», zaključio je biskup. Poželio je vjernicima da otiđu s ovog misnog slavlja ne samo u svijesti da su ispunili nedjeljnu zapovijed, nego s radošću što su im srca ispunjena Isusovom žrtvom 
ljubavi s križa koju je on obnovio u ovoj svetoj misi i učinio nas njezinim dionicima. Sve njihove dobre nakane povjerio je Isusovoj Majci, kojoj u listopadskim pobožnostima iskazuju vjerničku ljubav i zahvalnost, s molitvom da im ona u ovom mjesecu, koji je papa Franjo proglasio Izvanrednim misionarskim mjesecom, pomogne da svatko od njih bude misionar koji će najprije samome sebi, a onda i drugima oko sebe svjedočiti da se pravo bogatstvo ne stječe radom s traktorom na njivi ili nekom drugom gospodarskom aktivnošću, nego prihvaćenjem Boga u svoje srce i u svoj život.
Na svršetku misnog slavlja biskup Antun je roditeljima Tomislavu i Marini čestitao krsno preporođenje njihovih dviju kćeri, te im je poželio puno radosti u njihovu odgoju. Zahvalio je dosadašnjem župniku Augustinu Tašiću za služenje vjernicima sopjanske Župe i koji je prošlog ljeta premješten u Župu Crnac, a njih je pozvao da u poniznosti vjere surađuju sa svojim novim župnikom Oliverom Kranjčićem. Izrazivši uvjerenje da su u ovom misnom slavlju svoje nemoći i slabosti povjerili moćnoj Isusovoj ljubavi koja pobjeđuje i smrt, i da će s njega otići ispunjeni Božjom blizinom u svojim srcima, na sve sudionike slavlja, a osobito na članove obitelji Šantak, zazvao je Božji blagoslov. Poslije svete mise biskup Antun susreo se sa članovima spomenute obitelji, pobliže se upoznao s njihovim životom, djeci je uručio darove a roditeljima novčani prilog.
Vijesti Biskup krstio četvrto i peto dijete roditelja Šantak u Sopju
