Prigodom 28. obljetnice razaranja Gospinog svetišta u Voćinu i ubojstva četrdeset sedam njegovih stanovnika, 13. prosinca održano je hodočašće nekoliko tisuća hodočasnika u to svetište, rodbina voćinskih žrtava i poginulih branitelja, a po jedanaesti put pridružili su im se hrvatski branitelji, vojska i policija.
U homiliji biskup je rekao kako bi želio ući u srca branitelja, u dubinu njihova bića da bi dohvatio ono što u ovom trenutku nose u sebi, izražavajući uvjerenje kako je u njima na svoj način upisan njihov braniteljski ratni put. Kazao je: „To je bio put snažne međusobne povezanosti, ne samo vas hrvatskih branitelja, nego i svih onih koji su vas pratili na tom putu. On se zove ratni put, ali je častan jer je bio put obrane domovine, njezine slobode i dostojanstva naših obitelji“, ustvrdio je biskup. Podsjetio je kako u prvom čitanju prorok Izaija govorio također o ratnom putu svojega naroda i gubitništvu koje je završilo babilonskim sužanjstvom. Postavio je pitanje, kako to da je ratni put hrvatskih branitelja bio pobjednički. Na tragu prorokova tumačenja objasnio je da se izraelski narod našao u ropstvu zato što nije slijedio ono što ga je učio Gospodin, vodeći ga putem kojim se pobjeđuje. O da si pazio na zapovjedi moje kao rijeka sreća bi tvoja bila, a pravda tvoja ko morski valovi, citirao je biskup proroka, rekavši da se taj neposluh Bogu odrazio na njihovo potomstvu koje je u babilonskom sužanjstvu postalo jako skromno: da ste išli mojim putem bilo bi ga kao pijeska na obali morskoj, kao zrnaca njegovih – nikad ti se ime ne bi zatrlo. Imajući pred očima hrvatsku situaciju, biskup je rekao kako postoje ljudska savezništva koja su važna i treba im se radovati. Putem svjetskih savezništva kao što je NATO ili Europska unija Hrvatska je postala snažnija u rješavanju mnogih životnih pitanja svojih građana. No, istaknuo, je da daljnje hrvatske pobjede ne ovise samo o navedenim ljudskim savezništvima, nego o tome koliko ćemo na svim razinama našega života biti u savezništvu s Bogom.
Biskup je izrazio uvjerenje kako su hrvatski branitelji u vrijeme Domovinskog rata bili ne samo dobri međusobni ratni saveznici, nego su najvećim dijelom po časnim opredjeljenjima svoje savjesti prvenstveno bili saveznici s Bogom. „Bila bi šteta da to vaše i naše savezništvo s Bogom, s tijekom vremena postaje sve tanje i slabije“, kazao je biskup i dodao. „Uvjeren sam da ste upravo zato došli i na ovo voćinsko hodočašće da biste provjerili kako je s vašim savezništvom s Bogom.“ Protumačio je kako ih je u Voćinu dočekala Isusova Majka, pokazujući im na rukama svojega sina Isusa Krista, koji je – polažući svoj život na križu – rekao svojim najbližima kako prolijevanjem svoje krvi za sve ljude sklapa novi i vječni savez, te nas u njegovoj muci i smrti na križu u našim prolaznostima, krhkostima, lomnostima i umiranjima zahvaća Božja moćna pobjednička ljubav, jača od smrti. „To vam je izazov onih koji razmišljaju o pobjedama, osobito vas hrvatskih branitelja, ponosnih na pobjede koje ste izvojevali tijekom devedesetih godina. Ali sada ostaje pitanje drugih naših hrvatskih pobjeda. Mogu li se one postići samo kroz naša ljudska savezništva ili je uistinu važno savezništvo s Bogom?“ Pozvao je branitelje da u Hrvatskoj budu predvodnici savezništva s Bogom iz uvjerenja da se samo tim putem, unatoč poniženjima koja se neprestano događaju zbog naše ranjenosti zlom, grijehom i smrću može postići konačna pobjeda.
Svratio se potom na evanđelje u kojem Isus svojim sunarodnjacima pokušava govoriti što je to Bog naumio sklapajući i ostvarujući svoj vječni savez s njima u krvi njegovoj, ali je naišao na nerazumijevanje i odbijanje. Isus stoga prispodobljuje svoj naraštaj djeci koja sjede na ulici te jedni dovikuju drugima da ne žele s njima pjevati, a ovi pak uzvraćaju da oni ne žele s njima kukati. Oni ne žele jedni druge čuti, međusobno se isključuju, ne povezuju se da bi zajednički djelovali. Isus je spomenuo kako su takav stav njegovi suvremenici očitovali prema Ivanu Krstitelju, koji ih je pozivao na obraćenje, a oni ga prozvaše da ima Đavla, kao i prema njemu koji jede i pije, nazvavši ga izjelicom i vinopijom, prijateljem carinika i grešnika. Biskup je upozorio na Isusov zaključak kako je mudrost opravdanje njegova djelovanja. Ona ne dijeli ljude, nikoga ne prezire, stvara međusobne povezanosti i razumijevanja te ostvaruje savezništvo s Bogom iz kojeg proizlazi zajedništvo i sloga, istinske ljudske pobjede. Spomenuo je kako u Hrvatskoj ima onih koji se bave samo negativnostima drugih, ne zapažaju plemenitost, zauzetost i žrtvu brojnih takozvanih malih ljudi od kojih živi današnja Hrvatska. To su saveznici s Bogom koji svojim obiteljskim i drugim žrtvama našu Hrvatsku čine pobjedničkom zemljom.
Biskup je potaknuo voćinske hodočasnike neka mole kako u Hrvatskoj ne bismo trošili snage uzalud, ulagali sebe u negativno, jedni druge prezirali, ocrnjivali i ponižavali na političkoj i drugim razinama, u uvjerenju da ćemo tim putem nešto postići. Pozvao ih je da „na ovom hodočašću obnove istinu Božjeg puta o nama i savezništva s njime, pa u toj uvjerenosti nastoje, najprije hrvatski branitelji u svojoj sredini, a onda i šire, budu proroci, promatrajući sebe i Hrvatsku Božjim pogledom, otkrivajući ono što Bog ostvaruje među nama“. Dodao je kako je plemenita i vrijedna zadaća koju nam daje Bog, da svoju domovinu koja je lijepa po svojoj prirodi i drugim bogatstvima, učinimo lijepom i po našim hrvatskim plemenitim srcima, po našim mislima, govoru jednih o drugima, a onda i po našem djelovanju.
Rekao je kako su voćinski hodočasnici tijekom stoljeća odlazili iz ovog svetišta punija srca, snažnije savjesti, opredijeljeni za častan i pošten život, čvršće savezništvo s Bogom, nastavljajući živjeti u svojim okolnostima nerijetko mučeničku vjernost Bogu i čovjeku, čuvajući nam tako Hrvatsku lijepom i blagoslovljenom zemljom. Pozvao je na koncu hrvatske branitelje da svatko sebe povjeri Isusovoj Majci te u svom srcu odluči ne trošiti svoje snage u negativno, nego u ono što je dobro, plemenito, lijepo i veliko i tako živjeti smisao svoga postojanja, zračiti oko sebe Božjim energijama, kojima se napunjaju napose nedjeljnim svetim misama i u svakodnevnoj molitvi. Zazvao je Mariju, Isusovu Majku, Gospu Voćinsku da im bude na pomoć u hodu tim putem.
