U ponedjeljak, 16. prosinca, u sklopu posjeta vjernicima koji se nalaze u posebnim životnim okolnostima biskup Antun Škvorčević pohodio je Dom za stare i nemoćne u Velikoj i predvodio euharistijsko slavlje za korisnike i djelatnike Doma. Na početku slavlja ravnateljica Mirjana Novak biskupu je uputila izraz dobrodošlice zahvalivši mu što je i ove godine pohodio starije osobe u njihovoj ustanovi kako bi ih ohrabrio u poteškoćama. U uvodnoj riječi biskup je zahvalio ravnateljici na pozdravima koje mu je uputila. Kazao je kako je došao u Dom vidjeti njegove korisnike, razgovarati s njima, slušati ih, zajedno moliti, susresti se s njima i na taj način ostvariti budnost srca, najvažniji čin u pripravi za Božić.
Biskup je homiliji spomenuo kako mnogi izbjegavaju susretati se sa stranim ljudima koje 
nerijetko smatraju svojim protivnicima. Kazao je da Knjiga Brojeva podsjeća u današnjem prvom čitanju kako su Židovi, idući iz sužanjstva susreli narode i vođe koji su bili protiv njih. Jedan od njih bio je i Balak kralj Moaba. Da bi se suprostavio Izraelcima zatražio je od poznatog čitača sudbine Bileama sina Beorova da proklinjanjem nastupi protiv njih. Dogodilo se suprotno. Bog je poganskog Bileama uzeo za svoga proroka, koji pada pred Svevišnjim i oči mu se otvaraju te on Izrael naviješta uspješnu budućnost i najavljuje zvijezdu, vladaoca koji će ustati iz Jakova. Bileam proriče potomka koji će biti sudbina cijeloga svijeta, Isusa Krista rođena iz potomstva Jakovljeva, kako je to u rodoslovlju zapisao i evanđelist Matej. Navedeni biblijski izvještaj potiče nas da i u onome koji nam je neprijatelj osluškujemo govor i Božju inicijativu te ne budemo nikada protiv drugoga.
Biskup je nastavio da u današnjem evanđelju čujemo kako su Isusu pristupili glavari svećenički i starješine nakon što je on protjerao trgovce iz Hrama, pitajući ga tko mu je za to dao vlast. Isus je prozreo njihovu nedobronamjernost te im uzvraća protupitanjem: „Odakle bijaše Ivanov krst? Od Neba ili od ljudi?“ Ono na što su glavari zašutjeli i ustrajali u svojoj tvrdoći srca. S jedne strane nisu željeli priznati da je Ivan Božji čovjek, a s druge strane ne zamjeriti se narodu koji ga je smatrao prorokom. Reakcija narodnih vođa svjedoči da mi ljudi, skrojeni na Božju mjeru, možemo u našem srcu potamniti, napose zbog svoje sebičnosti i zloće, te tako srce ne osjeća i ne djeluje na Božji način nego ostaje mračno i negativno. Zloća je iracionalna, ali je mi ipak činimo zbog svoje ranjenosti, ustvrdio je biskup. Upravo u takav svijet Bog želi prodrijeti svojom moći koju nam je objavio u Isusu Kristu, a ona glasi da nas se njegova ljubav nikad ne odriče kao što svjedoči Isus u odnosu prema glavarima svećeničkim. Biskup je zapitao, kakva su naša srca? Jesu li ona možda otvrdnula poput narodnih glavara iz evanđelja, pa ljudi ne mogu osjetiti našu plemenitost i dobrotu? Kad je moje srce ispunjeno toplinom Božje ljubavi, tada djeluje na njegov način, dinamizmom srca pokrenutog Njegovom prisutnošću. Ovaj dom može postati božanski lijep i božanski moćan po onome što nosimo u svom srcu za Boga i ljude. Biskup je kazao nazočnima da možda imaju nemoćno tijelo, ali da im srce može biti moćno po Božjem daru ljubavi i da je upravo to Božić. Bog je u Isusu Kristu posvjedočio da prema nama postupa upravo na takav način.
Na svršetku euharistijskog slavlja biskup je korisnicima i djelatnicima Doma poželio da
Božjom pomoću budu ljudi moćnog srca. Zahvalio im je za molitvu i žrtvu koju prikazuju za svoje obitelji, za našu Domovinu i za Požešku biskupiju. Djelatnicima Doma zahvalio je za sve ono što svakodnevno čine za korisnike, a župniku Mariu Saniću za duhovnu skrb.
