Biskup Antun Škvorčević pohodio je 18. prosinca požešku Kaznionicu i predvodio euharistijsko slavlje za djelatnike i osobe koji se nalaze u toj ustanovi.
Biskup je započeo homiliju pitanjem: „Kako ste?“. Protumačio je sudionicima slavlja kako je razumljivo da se zbog zatvorskih okolnosti ne osjećaju najbolje. No, kazao je da postoji nutarnja okolnost srca koja najtočnije svjedoči o tome kako smo, ali da je nije jednostavno pročitati. Da bismo je shvatili moramo se zaustaviti i u šutnji provjeravati kakvi smo, pri čemu nam najviše pomaže molitva. Ustvrdio je kako svjedočanstvo Jeremije iz današnjeg prvog čitanja podsjeća da je čovjek od prorokovih vremena do danas biće koje može imati razvijenu nutarnju osjetljivost za velike i duboke dimenzije našeg postojanja, među kojima je prva Bog te ih ugrađivati u društvo i činiti ga boljim. S druge pak strane susrećemo ljude koji su ravnodušni prema svemu, ničem ne daju važnosti i za ništa se ne zauzimaju te žive određenu površnost, ne pridonoseći rješavanju osobnih i društvenih teških stanja. Kazao je da prorok Jeremija nastupa s izvanrednom osjetljivošću za čovjeka i društvo polazeći od Boga te se zauzima za njegovu pravdu i pravicu, koja nije tek zakonska, nego je povezana s čovjekovom ranjenošću zlom, iz koje on ne može sam izaći, nego pomoću Božjom. Biskup je upozorio na važnu činjenicu da se nitko od nas nije sam rodio vlastitom odlukom niti iz vlastitih mogućnosti, nego se pojavio u životu po drugima, te da nas drugi može iznutra osloboditi zarobljenosti zlom, ili nas uvesti u najdublji duhovni mrak.
Istaknuo je da Jeremija najavljuje Davidov izdanak koji će biti moćan osloboditi nas. Protumačio je kako Matej Evanđelist u današnjem evanđelju vidi u Isusovu rođenju ostvarenje Jeremijina proroštva i tumači da se u njemu dogodio Božji zahvat. Sin Očev začet je po Duhu Svetom, rođen je kao čovjek, ušao je u naše ljudsko stanje kako bi mogao „spasiti narod svoj od grijeha njegovih“, kaže Anđeo Josipu u današnjem evanđelju. Biskup je podsjetio na fizičko rađanje koje se događa inicijativom drugoga. No, ustvrdio je da pored toga postoji i rađanje u duhu, po kojem smo prepoznatljivi kao jedinstvene i neponovljive osobe, koje se također događa po drugome. Kazao je kako nam naše fizičko rođenje mogu opisati roditelji ili netko drugi, ali rađanje u duhu ne možemo do kraja protumačiti. Može se dogoditi da neka zla osoba tako na nas utječe te postanemo zahvaćeni mrakom, te svom snagom progovori u nama sebičnost i pokvarenost. Duboko osjećamo da to nije naše izvorno stanje, na koje smo pozvani svojim rođenjem te da tim putem ne možemo otići dalje od prolaznosti i smrti. Međutim, iskustvo nam svjedoči da možemo biti zahvaćeni Božjim duhom dobrote, plemenitosti i ljubavi koji nas rađa u onim dimenzijama životnog smisla na koje nas je pozvao Stvoritelj.
Biskup je ustvrdio da nam se u Isusu Kristu na naš ljudski način približio Bog kako bi nas obdario Duhom ljubavi, koji jedini može pobijediti granice naše prolaznosti i smrti. Spomenuo je da nas samo snaga ljubavi može iznutra očistiti i osloboditi od naše ranjenosti zlom. Ohrabrio je stoga zatvorenike neka se ne prepuste duhu zloće i pokvarenosti, nego se otvore Isusu Kristu i iz njegovih mogućnosti postanu ljudi osjetljivi za ono što je istinski dobro za njih osobno i za društvo u kojem žive. Spomenuo je kako s velikom pažnjom prati mlade ljude koji se kao stručnjaci digitalnim putem kreću virtualnim svijetom oko sebe, ali da ga teško pogađa kad primijeti da su neki od njih zarobljeni ravnodušnošću prema samima sebi, žive ograničenu slobodu zbog zarobljenosti negativnošću i ništa ne poduzimaju da iz nje iziđu. Još je kazao kako se naša sloboda, probuđena dobrotom i plemenitošću kreće u Božjem svijetu i uzdiže nas u ljudskom dostojanstvu, te je poželio sudionicima slavlja da se duhovno ne zapuste, nego svakodnevno nastoje biti u duhovnom dinamizmu dobrote i ljubavi te jedni drugima pomažu da budu obdareni najvećim dobrima.
