Na četvrtu nedjelju došašća, 22. prosinca požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je župu Stari Gradac i tijekom euharistijskog slavlja krstio Lukasa, deveto dijete Saše i Ivane Dudašek. Njima su se pridružili Marko i Željka Borondić sa svojim četvrtim djetetom Mihaelom.
Biskup je homiliju započeo podsjećanjem na društveno stanje u Jeruzalemu početkom osmog stoljeća prije Krista kad se nad njim nadvila prijetnja siro-efraimskog rata pokrenuta savezništvom Damska i Samarije a kojoj nije dorastao mladi kralj Ahaz, živeći lagodnim, površnim i neodgovornim ponašanjem, kako ga prikazuje današnje prvo čitanje iz Knjige Izaije proroka. Kralj Ahaz krenuo je u potragu za savezništvom sa susjednim narodima. Prorok Izaija ga opominje da je potrebno najprije osloniti se na savez s Bogom i poziva ga: „Zaišti od Gospodina, Boga svoga, znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina.“ No, kralj to odbija prijetvorno tvrdeći da ne želi iskušavati Boga. Ahazov prezir saveza s Bogom prigoda je Izaiji da navijesti kako će Bog dati znak: „Evo djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel, što znači s nama Bog“. Tim riječima prorok je najavio Božju inicijativu po kojoj će se ostvariti mesijanske nade povezane s Davidovim potomstvom. Biskup je naglasio kako nas evanđelist Matej u ulomku današnjeg evanđelja izvješćuje da se u Isusu, rođenu od Djevice Marije oživotvorilo Izaijino proroštvo: Sin Očev odvjeka, koji je čovjekom postao, svojom žrtvom ljubavi na križu sklapa novi i vječni savez između Boga i čovjeka i tako u najdubljem smislu postaje Emanuel – s nama Bog.
Biskup je upozorio kako se i nama može dogoditi slično kao i kralju Ahazu ako se pouzdajemo samo u ljudske sposobnosti i smatramo da ćemo bez Boga uspješno organizirati obiteljski i javni život. Kralj Ahaz se opredijelio služiti idolima koje je stvorio za svoje sebične potrebe. Idol iz osobnog i javnog života isključuje Božju onostranost, te društvena stvarnost, predana hiru ovozemaljskih vladara i njihovim mogućnostima, gubi svoju cjelovitost. Izaijin „Bog s nama“, koji nam je prišao u Isusu Kristu, pročišćava ono što je u čovjeku ranjeno zlom te on postaje biće novih mogućnosti i djeluje cjelovitom odgovornošću. Biskup je spomenuo kako je obitelj Dudašek i Borondić svojim opredjeljenjem za brojno potomstvo posvjedočila da je u savezništvu s Bogom života, koje se ostvaruje žrtvom ljubavi te služi našoj sadašnjosti i budućnosti. Dodao je kako se izazov opredjeljenja navedenih roditelja za brojnu djecu sastoji u tome, što oni nisu svoj brak utemeljili tek na gospodarskoj sigurnosti, nego na savezništvo s Bogom, iz kojeg crpe snagu za žrtvu i postaju dionici smisla koju ona donosi. Istaknuo je kako Bog tijekom povijesti spasenja ostvaruje svoj naum upravo putem rađanja ljudi s kojima on računa a oni s njime surađuju. Zapitao je sudionike slavlja, kako će Bog ostvariti svoj naum o nama, ako u Hrvatskoj nema onih koji s njime surađuju u rađanja potomstva, izrazivši radost što su mu roditelji malog Lukasa i Mihaela omogućili da nas po njihovu djelovanju obogati svojim dobrima. Potaknuo je nazočne da se ovog Božića dok budu stajali pred jaslicama zapitaju jesu li možda zavedeni pa očekuju boljitak Hrvatske nekim drugim putem, a ne onim koji je Bog izabrao kad je njegov Sin postao čovjekom i rodio se kao dijete u jednoj obitelji među nama.
