Misu polnoćku u požeškoj Katedrali, 24. prosinca predvodio je biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima djelatnima u središnjim biskupijskim ustanovama i u Župi sv. Terezije Avilske.
U homiliji biskup je zapitao nazočne vjernike, zašto su došli na polnoćku, izrazivši uvjerenje da sudjeluju na ovom slavlju zato da bi bili blizu događaju koji se ostvario prije dvije tisuće godina. Napomenuo je kako ne znamo do kraja protumačiti taj događaj, ali duboko slutimo da je Bog u njemu ostvario za nas nešto veliko i snažno. Kazao je da noćas zajedno s brojnim kršćanima diljem svijeta želimo uz pomoć naviještene Božje riječi ući u njegovu otajstvenu dubinu i u ovom svetom slavlju postati njezinim dionicima. Ustvrdio je da prorok Izaija u 8. stoljeću prije Krista metaforom mraka i naroda koji se nalazi u mraku opisuje događaj nadiranja asirske vojske koja želi porobiti izraelsku zemlju i na taj način ugroziti sve ono što su ljudi njegova vremena nastojali ostvarivati na različitim razinama života, od političke do gospodarske. Naglasio je kako prorok pritom ukazuje na činjenicu da sudbina naroda nije mrak, tmina i žalost, nego radost i velika svjetlost kojom će Bog obasjati svoj narod i izbaviti ga iz babilonskog sužanjstva. «Mi ne znamo do kraja reći što je svjetlost, ali znamo barem toliko da svjetlost pripada nama i mi pripadamo svjetlosti. Svjetlost je neuhvatljiva i neizmjerna stvarnost», ustvrdio je biskup. Naglasio je da prorok Izaija ne govori o svjetlosti kao kozmičkoj stvarnosti, nego kao stanju ljudskog bića, odnosno da metaforom svjetlosti opisuje oslobađanje čovjekova srca od ropstva zla i grijeha. I radost o kojoj govori prorok Izaija također je stanje u kojem se ljudsko biće najdublje ostvaruje, i koje je poput svjetlosti neizmjerno i neuhvatljivo, kazao je biskup. Istaknuo je da je čovjek kao biće svjetla i radosti ostvaren u Isusu Kristu. Kao što je svijetla točka orijentir u mraku, tako je Sin Božji, utjelovljen i rođen u djetetu Isusa, usred povijesti ratova i ljudske sebičnosti orijentir čovječanstvu na putu spasenja.
Biskup je kazao kako nam sv. Luka u evanđeoskom ulomku poručuje da pravi protagonisti povijesti nisu oholi i umišljeni moćnici ovoga svijeta, nego mali ljudi poput krhkog i siromašnog djeteta Isusa, rođenog u siromaštvu štalice, Marije, Josipa, pastira i tolikih drugih. Naglasio je kako je ova evanđeoska poruka velika utjeha i nama danas koji živimo u svijetu u kojem velike svjetske sile igraju igru moći te ratnim i drugim prijetnjama nastoje krojiti našu sudbinu. No, ona se nalazi na drugoj, višoj razini postojanja, onoj o kojoj govori sv. Pavao u drugom čitanju, naglasio je biskup. Naime, pišući prijatelju Titu Apostol je neizrecivo otajstvo Božića sažeo u jednostavnu, a tako duboku rečenicu: »On sebe dade za nas«. Božji Sin je sebe do kraja dao za nas jer nas je ljubio, i mi vjerničkim srcem noćas snažno osjećamo pobjednu veličinu te inicijative Božje ljubavi, ustvrdio je biskup. Zamolio je Gospodina Isusa neka ne dopusti da protagonisti u Hrvatskoj budu oni ljudi koji sračunatom sebičnošću stvaraju gubitnička stanja na različitim razinama našeg društvenog života, nego da pobjeđuje snaga ljubavi i žrtve malih i jednostavnih ljudi, svakodnevno ugrađena u naše postojanje, dajući mu božansku čvrstinu. Pozvao je sudionike slavlja da noćas za svoj osobni, obiteljski i narodni orijentir još snažnije prihvate Isusa Krista i Božju ljubav, koja je u skromnosti i jednostavnosti betlehemskog djeteta, Marije, Josipa i pastira pokrenula povijest naše istinske sudbine.
