Hrvatska katolička udruga medicinskih sestara i tehničara u Požeškoj biskupiji (HKUMSiT u PB) održala je u subotu, 22. veljače u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi svoju godišnju skupštinu, na kojoj su uz sudionike iz požeške središnjice sudjelovale i predstavnice iz ogranaka u Novoj Gradiški, Lipiku i Pakracu te Virovitici i Našicama. Nakon molitve, riječi pozdrava uputila je Mira Ilić, predsjednica Udruge, zahvalivši na osobit način prisutnom požeškom biskupu Antunu Škvorčeviću što svojom pastirskom brigom prati rad Udruge i daje poticaj njezinu djelovanju.
U svojoj prigodnoj riječi biskup Antun je zahvalio predsjednici Ilić, kao i svim medicinskim 
sestrama okupljenima u Udrugu katoličkih medicinskih sestrama za organizirano vjerničko djelovanje u zdravstvu, koje traži napor da inercija i manjak vremena ne umrtve njegovu smislenost i početnički zanos. Kazao je da se raduje što napose zauzimanjem predsjednice Mire Ilić i predsjednica navedenih ogranaka Udruga dobro djeluje, a da je današnja skupština prigoda u kojoj će promisliti o tome može li porasti njihov zanos u činjenju dobra.
Nadalje biskup je rekao kako smo svjedoci da se u Hrvatskoj puno govori o medicinskim sestrama i njihovom brojčanom nedostatku i o njihovu odlasku na rad u inozemstvo gdje su bolje plaće i uvjeti rada. Zvanje medicinske sestre jest humanističko i služi čovjeku te je važno što medicinske sestre dobiju za to svoje služenje. No, ako se sve svede na tu razinu neće biti u njima nutarnjeg zadovoljstva i ispunjenosti, ustvrdio je biskup. Medicinske sestre služenjem rastu u svom čovještvu, i tako postaju sretna bića kakvima nas je Bog smislio, te je to ljepota poslanja medicinskih sestara, unatoč svim poteškoćama i problemima. Biskup je potom ustvrdio kako nije sramota imati problema, napose u zvanju medicinskih sestara, istaknuvši kako oni svjedoče da smo živi. Usred problema najmoćnije rješenje je upornost i ustrajnost biti medicinska sestra, jer se kroz to djelovanje ne događa tek nešto na razini imati, nego na razini biti. Iskustvo nam kaže da nema boljeg puta od toga da nastojiš što bolje biti ono što jesi: „biti čovjek“ putem „biti medicinska sestra“.
Biskup je podsjetio nazočne članice kako one pripadaju katoličkoj udruzi medicinskih
sestara te s tog naslova djeluju po Isusovim mjerilima, pozvavši ih da žrtvom ljubavi u svom poslanju žive one dimenzije koje je on ostvario, napose na križu, uvjeravajući nas da mi to možemo uz njegovu pomoć. Dodao je kako svrha učlanjivanja u Udrugu katoličkih medicinskih sestara jest u tome da djeluju na Isusov način i humaniziraju ove hrvatske prostore. Spomenuo je sestrama da su kroz svoju Udrugu ugrađene u Crkvu, organizam kojem je protagonist uskrsli Isus Krist. Istaknuo je važnost njegova trajnog osluškivanja, među ostalim i tako da svakodnevno u ruke uzimamo Sveto pismo, u kojem je zapisana bogoduha riječ i kad je usvajamo u svoj život onda je ona naš pokretač i svjetlo na životnom putu. Podsjetio je da se nalazimo u 
Godini Božje riječi te da nas ona podsjeća na bogatstvo koje Bog svojom riječju otvara za svakog od nas. Biskup je još protumačio kako Udruga katoličkih medicinskih sestara nije skupina osoba koja se zatvara u vlastiti krug za vlastite potrebe, nego svojim djelovanjem u zdravstvene ustanove unose dinamizam Crkve i one kojima služe povezuju s Isusom Kristom. Spomenuo je opasnost da se pojedine udruge u Crkvi brzo istroše ako nisu ugrađene u Crkvu, jer ostaju okrenute prema samima sebi, zavlada samodostatnost i one se urušavaju. Na kraju je zahvalio predsjednici Ilić za njezinu nepokolebljivost u vođenju Udruge, kao i svim drugim medicinskim sestrama za sve što čine u svom djelovanju u zdravstvenim ustanovama.
Uslijedio je potom radni dio skupštine gdje su podnesena izvješća o radu ogranaka Udruge u Pakracu, Novoj Gradiški i Virovitici kao i središnjice u Požegi. Predsjednica Udruge prikazala je potom plan rada u predstojećoj godini te potaknula raspravu o prijedlogu novog datuma hodočašća zdravstvenih djelatnika Gospi Voćinskoj, budući da dosadašnji datum po novim zakonskim okvirima više nije neradni dan.
Nakon toga Krunoslav Siroglavić, prefekt u požeškom Kolegiju, održao je duhovni nagovor na temu „Baštiniti život vječni ljubeći bližnjega – empatija u suvremenom društvu“. Na temelju evanđeoskog teksta o milosrdnom Samarijancu razložio je pitanje empatije u kontekstu izazova suvremenoga društva, dajući konkretne smjernice što i kako činiti da bismo kao vjernici bili sposobni ljubiti čovjeka pored sebe, osobito onoga u potrebi.
Potom su se sudionici uputili u obližnju crkvu sv. Lovre, gdje je Dragoslav Kozić, duhovnik
središnjice u Požegi, predvodio euharistijsko klanjanje. Skupština je završila prigodnim domjenkom.
