Na blagdan Katedre Sv. Petra, 22. veljače, biskup Antun Škvorčević predvodio je u požeškoj Katedrali misno slavlje na kojem su sudjelovali nogometaši završnog turnira Katoličke malonogometne lige u Požeškoj biskupiji, mladi završne temeljne edukacije za animatore te skupina ministranata iz župa Slatinskog i Kaptolačkog dekanata koji su toga dana imali svoj susret u požeškom Kolegiju.
U homiliji biskup je zapodjenuo razgovor s ministrantima, istaknuvši kako ga uvijek zanima o čemu razmišljaju u svojoj glavi, i što prebiru u svom srcu, jer oni uz svećenika stoje najbliže oltaru, trude se najbolje služiti Isusu Kristu, i u toj službi neki od njih otkriju kako ih Bog zove da postanu svećenici. Izrazio je uvjerenje da su ministranti u svom jednodnevnom boravku u požeškom Kolegiju na taj način razmišljali o svojoj budućnosti. Podsjetio je sudionike slavlja da za razliku od 29. lipnja kad istom svetkovinom slavimo apostolske prvake sv. Petra i sv. Pavla, današnjim blagdanom slavimo sv. Petra u službi koju mu je Isus udijelio, označenu katedrom s koje je naučavao. Kazao je da nam naviješteni evanđeoski ulomak govori kako je Isus odabrao Petra da bude stijena na kojoj će sagraditi svoju Crkvu. Nazvao ga je stijenom nakon što ga je ispovjedio Kristom, Sinom Boga živoga, što nije bio plod njegove ljudske pameti, nego objave Oca nebeskoga, te unatoč njegovim ljudskim slabostima na njem gradi svoju Crkvu.
Biskup je posvjedočio kako se uvijek raduje kad vidi da mladi ljudi poput Petra vjeruju Isusu Kristu i da u svom životu računaju s njime, znajući da to nije plod nekih njihovih ljudskih postignuća, već Božje djelatne prisutnosti u njima. Rekao je da želi zajedno s njima zahvaliti Bogu za taj njegov duhovni dinamizam koji se zbiva u nama. Pozvao je mlade da Isusu Kristu, koji se više nego itko drugi zanima za njihov život i želi da budu uspješni ljudi, odgovore svojim zanimanjem za njega, svojim žarom i suradnjom, i da poput sv. Petra s njime izgrađuju svoj život i otkriju svoju najbolju sudbinu u njemu koji je za njih dao svoj život. Također ih je pozvao da poput sv. Petra i oni budu spremni dati život za Krista, jer se život tek onda dobiva u punini, kad ga dadnemo za druge. To je zakonitost ljubavi, zakonitost pšeničnog zrna koje umire da bi života bilo, zaključio je biskup.
Osvrnuvši se na ulomak prvog čitanja iz Prve poslanice svetog Petra apostola, u kojem Apostol sebe naziva starješinom, svjedokom Kristovih patnja i suzajedničarom Kristove slave, biskup je ustvrdio da su tri navedene karakteristike svojevrsna Petrova autobiografija. Protumačio je da je riječ «starješina» prijevod grčke riječi «presbýteros», kojom su se u prvim stoljećima Crkve nazivali oni koji su bili stariji, ne po svojim godinama, već po svojoj službi. Činjenica da Petar spominje sustarješine – mi bismo danas rekli biskupe – koji zajedno s njime i pod njegovim vodstvom upravljaju Crkvom, svjedoči da Isus nije zamislio Crkvu kao bezglavu zajednicu, nego kao strukturiran organizam s Petrom na čelu, ustvrdio je biskup. Crkva s Petrom na čelu svjedokinja je Kristovih trpljenja u kojima je Bog očitovao najveću emociju za nas ljude. Petar opominje svoje sustarješine da uvijek imaju na pameti kako oni nisu gospodari, nego upravitelji Isusove baštine, ljubavi kojom je na križu položio svoj život za nas. Kazao je da nas blagdan Katedre Sv. Petra Apostola podsjeća da je Isus postavio sv. Petra za svjedoka i za učitelja u Crkvi. Katedra je grčka riječ kojom se označava stolica na kojoj sjedi učitelj dok vrši svoju službu poučavanja. Učitelj u Crkvi nije onaj koji je nešto naučio, nego onaj koji je iskusan iz vjere, iz svog predanja Isusu Kristu i iz načina života za koji ga on osposobljuje, naglasio je biskup. Pozvao je mlade da se ne prepuste putovima koji završavaju u mraku, nemoći i sebičnosti, nego ostanu vjerni Isusu Kristu i dopuste mu da svojom ljubavlju u njima ostvari pobjedu života. Dodao je mladima da poput sv. Petra, koji je najsnažnije progovorio sa svoje učiteljske katedre kad je poput Isusa bio pribijen na križ, i oni budu učitelji po patnji i trpljenju za druge, te jedni drugima svjedoče koliko su u patnjama veliki i jaki, po uzoru na Gospodina Isusa koji je bio najveći kad je bio najslabiji, ponižen na križu. Zamolio je sv. Petra da svojim zagovorom pomaže mladima da rastu u toj Isusovoj veličini.
