U organizaciji Katehetskog ureda, u Požegi je 7. ožujka održana korizmena duhovna obnova za vjeroučitelje laike i odgojiteljice u vjeri Požeške biskupije. Voditelj duhovne obnove bio je Jakov Rađa, profesor na Katedri fundamentalne teologije Katoličkog bogoslovnog Sveučilišta u Zagrebu. Misno slavlje je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević.
U homiliji biskup je upitao vjeroučitelje kako se osjećaju u Godini Božje riječi. Pojasnio je da to pita zato što je svjestan činjenice da u našem duhovnom stanju možemo biti zahvaćeni inercijom i lijenošću, a onda i opasnošću da nam Božja riječ, koja uvijek želi biti pokretač da se opredijelimo za ono što je Božje, na koncu dojadi, osobito ako je zahtjevna kao u današnjim misnim čitanjima. Kazao je kako Mosije u ulomku prvog čitanja iz Knjige ponovljenog zakona svojim sunarodnjacima prenosi Božje naredbe i zapovijedi, a Isus u evanđeoskom ulomku svojim «A ja vam kažem» kao da nameće ljudima teški teret. Naglasio je da Bog nije neki diktator koji od nas ljudi samo nešto traži i stalno nešto naređuje. On je Bog slobode, koji je sve poduzeo da njegov narod ne ostane živjeti u zatočeništvu, već da bude narod slobode, te ga je pod Mojsijevim vodstvom izveo iz egipatskog ropstva. Bogu je pri tom bilo stalo da pripadnici njegova naroda ne budu samo bića slobodna od vanjskih uvjetovanosti koje ih zarobljavaju, nego ih je izabrao da budu bića nutarnje slobode i da po njoj žive u najvećem dostojanstvu. Ustvrdio je da Božje izabranje nije nešto površno i kratkotrajno, nego stvarnost koja traje vječno te je naglasio da se ono ne tiče samo starozavjetnog Božjeg naroda, nego i pripadnika svih drugih naroda na zemlji, uključujući i nas danas. On nas je iz ljubavi izabrao u Sinu svome Isusu Kristu, koji je sebe položio za nas do kraja, do u smrt, kako nas uvjerava apostol Pavao u poslanici Efežanima. Biskup je pozvao sudionike slavlja da pred tim Božjim djelom ne ostanu ravnodušni, nego mu zahvale što ih je izabrao i zamole ga da im pomogne kako bi uvijek ostali vjerni tom izabranju. Podsjetivši kako se u spomenutom ulomku iz Knjige ponovljenog zakona odnos između Boga i njegova naroda prikazuje pravnim terminima onog doba kojim su se dvije strane obvezivale na obostranu vjernost, biskup je naglasio da savez koji je Bog sklopio sa svojim narodom nadilazi uobičajene ljudske ugovore i savezništva zbog činjenice da je Bog taj koji je imao inicijativu izabirući sebi narod s kojim će sklopiti savez, i da je uvijek ostao vjeran sklopljenom savezu, jer Bog ne može biti lažac, za razliku od izabranog naroda koji je mnogo puta u drami povijesti prekršio savez s Bogom, jer je čovjek ranjeno biće zlom i grijehom.
Međutim, u Sinu Očevu koji je postao čovjekom, u vazmenom otajstvu njegove muke, smrti i uskrsnuća susrele su se dvije neraskidive vjernosti: Božja vjernost čovjeku i čovjekova vjernost Bogu, ustvrdio je biskup. Podsjetio je sudionike slavlja da su po krštenju ušli u zajedništvo s takvim vjernim Isusom Kristom, i na taj način postali vjerna strana u savezništvu s Bogom. Pozvao ih je da tu svoju vjernost Bogu ne umanje i ne ugroze životom čije su polazište čiste ljudske mogućnosti, nego da se uvijek ravnaju po Isusovim riječima iz današnjeg evanđelja, koje su obznanjene božanskim autoritetom, jer će jedino na taj način moći nadići starozavjetnu recipročnu pravednost po kojoj se zapovijed ljubavi odnosi samo na sunarodnjake, i uzdići se na božansku razinu na kojoj je moguće ljubiti i neprijatelje, pa i nakon bolnih iskustava Domovinskog rata. Milosrdna ljubav je moć kojom čovjek razbija začarani krug zla. Biskup je pojasnio da ljubav prema neprijatelju nije slabost, kako neki smatraju, nego čin najveće plemenitosti i savršenosti, kojom čovjek oponaša samog Boga, ljubav ničim uvjetovana koja milosrdno prašta, kako veli Isus u naviještenom evanđeoskom ulomku. Pozivajući nas da budemo savršeni kao Otac nebeski, Isus nam poručuje kako Bog ne želi da budemo uvjetovani zlom, nego iznutra oslobođeni i u toj nutarnjoj slobodi budemo sposobni poput njega ostvarivati odnos prema drugim ljudima. Ustvrdio je da mi iz svojih mogućnosti ne možemo ljubiti i neprijatelje, nego jedino uz Božju pomoć. Stoga ih je pozvao da sa sv. Augustinom mole: «Gospodine, daj što zapovijedaš, a onda zapovijedaj što hoćeš!», te mogu izvršiti ono što on od njih traži. Svojom nutarnjom, ničim uvjetovanom slobodom uvijek valja nastojati djelovati pozitivno, milosrdno, praštajući, poput Boga i tolikih velikana duha, poput spomenutog sv. Augustin, koji je sebe uvjeravao: kad su toliki muškarci i žene prije mene mogli biti vjerni Bogu, zašto to i ja ne bih mogao. Biskup je pozvao sudionike slavlja da od Boga mole takvo stanje duha po kojem će moći živjeti savršenstvo na koje ih on poziva, kako bi učenicima u svojim školama i drugim ljudima u društvu posvjedočili da je sloboda koju je Bog očitovao u Isusu Kristu uvijek veća od naše zarobljenosti zlom. Poželio je da Božja riječ koja im je naviještena bude svjetiljka njihovoj nozi, kako kličemo u biskupijskom geslu Godine Božje riječi, te mognu koračati prema uvijek novim Božjim mogućnostima, prema novim opredjeljenjima i životnim koracima. Zamolio je da sva njihova nastojanja prati Isusova Majka za koju evanđelist kaže da je pozorno slušala Božju riječ, o njoj razmišljala u svom srcu, da bi je mogla što bolje vršiti i od nje živjeti.
