Prigodom osamnaeste godišnjice smrti kardinala Franje Kuharića, 11. ožujka požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali, u zajedništvu sa svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i iz gradskih župa.
U homiliji biskup je kazao kako bi o životu kardinala Franje Kuharića mogli jako puno govoriti, nizati činjenice iz njegova djelovanja, ali to ne bi bilo u skladu s njegovim opredjeljenjem da pozorno slušamo Božju riječ i provodimo je u život. To ima osobito značenje u Godini Božje riječi koja se odvija u Požeškoj biskupiji. Spomenuvši da ljudi u svom životu zauzimaju različite stavove, biskup je ustvrdio da smo u današnjem prvom čitanju čuli kako se prorok Jeremija usred velikih protivljenja borio za Božje pozicije u onodobnom društvu. Dodao je kako smo stavljeni pred izbor da budemo u svom životu na Božjim pozicijama ili se opredijeliti protiv njih. Pri tom je važno pitanje jesmo li uvjereni kako će svijet postati bolji kad se bude među nama ostvarivalo ono što je Božje, i da to ne zastupamo samo teoretski a možebitno živimo u suprotnosti s time. Zauzimanje proroka Jeremije da njegovi sugrađani žive poslušnost Bogu nije se sviđao ondašnjim političkim vođama te oni kuju urotu protiv njega i smišljaju kako da ga ubiju. Prorokov odgovor je molitva kojom Bogu povjerava svoju sudbinu u uvjerenju da ni u smrti podnesenoj zbog vjernosti svome Stvoritelju ne može biti gubitnik.
Biskup je upozorio kako i u naviještenom evanđelju susrećemo zauzimanje stavova koji su Božji i onih koji su tome protivni. Dok Isus izdvaja dvanaestoricu učenike od drugih da bi im izložio svoj odnos prema životu, tumačeći im kako će biti osuđen na smrt i predan poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, i da će treći dan uskrsnuti, prilazi mu mati sinova Zebedejevih i moli ga da njezina dva sina sjednu uz njega u njegovom kraljevstvu. Dok Isus polazi s Božjih pozicija, majka sinovih Zebedejevih to čini s ljudskog stajališta. Ljudsko polazište ide uglavnom za tim da nam bude lakše i ugodnije, te završava na osjećajnoj površnoj razini. Iako to znamo, često smo zavedeni i zauzimamo se za takav svijet. Isus nam tumači u evanđelju kako on nije od takvoga svijeta, nego je Božjih polazišta koja ne idu za onim što je lakše, nego za onim što je bolje. Njegova linija je čovjekova patnja i smrt koju prihvaća da bi tim putem ostvario pobjedu, svjedočeći kako svi oni koji žele biti na Božjim pozicijama moraju biti spremni trpjeti i umrijeti da se ostvari njegov naum o oslobođenom čovjeku, dioniku božanskog života. Biskup Antun je zapitao nazočne na kojim se pozicijama oni nalaze, koji je njihov put za koji se zauzimaju? Je li to onaj kojim idu moćnici našega svijeta, ili onaj koji zastupa Isus Krist? Naglasio je da je važno postavljati si takvo pitanje i u trenutku aktualnosti koronavirusa za cijeli svijet. Svjedoci smo, nastavio je, da je danas postalo najvažnije pitanje kako izbjeći koronavirus, izrazivši bojazan da to može dovesti do stanja sebičnosti ili pretjeranog straha koji zatvara čovjeka pred Bogom i drugim ljudima te on postane gubitnik. Biskup je izrazio iznenađenje time što su u Italiji kafići i trgovine otvoreni dok su crkve zatvorene, kao da je nestala vjera u Božju pomoć i molitvu kojom trebamo sučeliti i navedenu opasnost. Ustvrdio je kako je molitva silno važan čin kojim svoja stanja nemoći i izgubljenosti povezujemo s Bogom, živimo pouzdanje i oslonjenost na njega, svoju sudbinu povjeravamo njemu te tako postižemo svojevrsni duhovni imunitet, postajemo duhovno jaki u osobnim i zajedničkim teškim životnim stanjima. Dodao je kako je izazov sadašnjeg trenutka u tome da budemo s Bogom duhovno jaki. Biskup je pozvao da danas dok molimo za kardinala Kuharića, za poginule branitelje i druge potrebe, uključimo u svoje nakane i stanje uzrokovano koronavirusom kako ne bismo izgubili pouzdanje u Boga te postali beznadno prestrašeni. Kazao je da trebamo i prigodom spomenute opasnosti učiniti ono što je moguće s naše strane, u uvjerenje da je konačno sve u Božjim rukama.
Biskup je istaknuo kako se kardinal Franjo dobro snalazio u svijetu Božjih pozicija, od njih živio i za njih se zauzimao. Njegova veličina je u tome što se uvijek osjećao malenim pred Bogom stvoriteljem koji ga je pozvao u život, te jednako tako pred svakim čovjekom kao Božjom slikom. U svim životnim teškoćama znao je ostati na Božjoj strani, pa i u vrijeme Domovinskog rata kad je među ostalim tumačio kako se ne smijemo osvećivati jer su osveta i mržnja čovjekova nemoć. Uvjeravao je kako je onaj koji oprašta veći od zla i kako se nalazi s Bogom na putu dugoročne pobjede. Kardinal je bio svjedok Božji kojemu kao istinskom proroku, kako čujemo u današnjem prvom čitanju, nije ponestalo Božje besjede niti u najtežim zbivanjima novijeg hrvatskog doba, zaključio je biskup. Pozvao je nazočne vjernike neka nikada ne dopuste da kroz njihov život prolazi granica koja ih svrstava na stranu nemoći, ljudske sebičnosti i zloće, nego da s Bogom ostanu na istinskim pozicijama života i ljudskog dostojanstva. Ustvrdio je kako nas kardinal Franjo svojim primjerom potiče da se u Godini Božje riječi čvršće opredijelimo ostvarivati smisao svoga postojanja živeći vjernost Božjim pozicijama. Zamolio je okupljene vjernike neka u tom pogledu budu hrabri poput kardinala Franje.
