Na četvrtu korizmenu nedjelju, 22. ožujka požeški biskup Antun Škvorčević slavio je svetu misu u kapeli sv. Josipa u Biskupskom domu u Požegi, koju je uživo prenosila platforma na web-stranici Požeške biskupije.
U homiliji biskup je podsjetio na iskustvo razračunavanja dvoje ljudi, tijekom kojeg je jedan od njih zatražio od drugoga da ga pogleda u oči, bude iskren i kaže istinu. Upitao je što naše oči imaju s istinom i iskrenošću, te je ustvrdio da one nisu tek tjelesni organ kojim vidimo svijet oko sebe, nego su povezane s onim što jesmo u dubini svog bića, u svom srcu, te na očima vidimo iskrenost, dobrotu, plemenitost, bol, mržnju, radost i ljubav. U tom smislu govorimo da se u dječjim očima vidi nebo, a u očima majke ljubav. Kazao je kako stoga razumljivo da se Isus Krist u današnjem evanđelju zauzeo za zdravlje očiju jednog čovjeka i to slijepa od rođenja, kako evanđelist Ivan šest puta naglašava.
Spominjući događaj sa slijepcem, nakon što mu je Isus kalom premazao oči i poslao ga da se ode umiti u kupalištu Siloamu, a on to poslušno izvršio i progledao, biskup je ustvrdio da današnje evanđelje našu pozornost usmjerava na sakrament svetog krštenja, u kojem smo bili oprani krsnom vodom da bismo bili očišćeni i u vjeri mogli gledati Božjim pogledom. Kazao je kako sveti pisac u prvom čitanju iz Prve knjige o Samuelu tumači da Bog ne gleda na čovjekovu vanjštinu, nego u njegovo srce. Takvim božanskim pogledom Isus je ušao u srce slijepca od rođenja, te njegovu ranjenost zlom i smrću izliječio svojom milosrdnom ljubavlju, darujući mu da progleda u vjeri, vidi sebe i svijet u njegovu svjetlu.
Dublje ponirući u evanđeoski govor o otajstvu svjetla, biskup je ustvrdio, kao što je našem zdravom oku potrebno fizičko svjetlo da možemo vidjeti boje, svu ljepotu svijeta i otkrivati dimenzije našeg fizičkog postojanja, tako je i našem srcu potreban Isus Krist, da svjetlom vjere možemo otkrivati najdublje dimenzije našeg postojanja, smisao našeg životnog hoda. Stoga je u raspravi ozdravljenog slijepca s farizejima središnje pitanje tko je Isus Krist, rekao je biskup. Pripomenuo je kako slijepac najprije ne zna tko je taj koji mu je otvorio oči, a onda izjavljuje da taj netko mora biti prorok, da bi na koncu na Isusov upit vjeruje li da je on Sin Božji, u svjetlu kojim je Isus obasjao njegovo srce izgovorio najpotresnije riječi: »Vjerujem, Gospodine!«.
Podsjetivši da se pripravljamo za Sveto trodnevlje u nevoljama kojih ne nedostaje, biskup je ustvrdio da nas Gospodin kuša i koronavirusom i potresom u Zagrebu, a onda i tolikim našim osobnim nevoljama, želeći na taj način provjeriti do kuda seže naš pogled i koliko smo čvrsti u vjeri. Još je kazao da jedino pročišćenom i učvršćenom vjerom možemo vidjeti smisao svih tih događaja. Tko može razumjeti potres i sve nevolje koje su s njime povezane? Tko može razumjeti i nevolje povezane s koronavirusom? Mi donekle vidimo što se u njima i s njima događa, ali samo onaj koji je u srcu pročišćen pogledom vjere otkriva da je na putu s nama Isus Krist koji preuzima na sebe sve naše prolaznosti i ranjenosti zlom, sve naše grijehe, patnje i trpljenja, i zajedno s nama hodi prema onom cilju koji nam je omogućio svojom pobjedom nad smrću, ustvrdio je biskup. Izrazio je želju da u svakome od nas bude čist pogled vjere, da bude dovoljno u nama Isusova svjetla te naše srce vidi Božju istinu o nama i onda kad je mrak najgušći, kad se nad naš osobni život nadvije toliko težine te sami ne možemo ništa poduzeti, da onda povjerimo sebe u ruke Božje koji može i zna što će učiniti s našim najvećim mrakom i s našim najvećim nevoljama. Zamolio je Gospodina da nam u ovim danima izvanrednih okolnosti u kojima treba nositi izvanredne terete daruje svoju snagu i udijeli utjehu.
