U Nedjelju Muke Gospodnje – Cvjetnice, 5. travnja biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali, koje je, u nemogućnosti da na njemu sudjeluju vjernici zbog ugroze koronavirusom, izravno prenosila platforma na web-stranici Požeške biskupije.
Slavlje je započelo na ulazu Katedrale. Pozdravljajući nazočne službenike i vjernike koji su se slavlju pridružili preko interneta, biskup je kazao kako je Gospodin dopustio da ovaj Sveti tjedan slavimo u posebnim okolnostima, što nam može pomoći da nas dublje zahvati otajstvo njegove muke i smrti te snažnije postanemo dionici Isusove patnje i uzdignuća u slavu uskrsnuća. Rekao je onima koji prate slavlje putem prijenosa da se nalazimo u trnovitom stanju te oni ne mogu na 
Cvjetnicu uživo u crkvi blagosloviti grančice cvijeća. Istaknuo je kako zna da na trnju rastu najbolje ruže, te ih je pozvao da oni svojom sabranom vjerničkom dušom budu najljepše cvijeće u čast Isusu Kristu. Potom je blagoslovio palmine grane i cvijeće. Nakon što je đakon obznanio događaj Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem iz zapisa Matejeva evanđelja, biskup je sa službenicima u procesiji pošao k svetištu. Naviještena su liturgijska čitanja, čiji je vrhunac bio proglas Isusove muke i smrti također iz Matejeva Evanđelja po trojici službenika.
U homiliji biskup je kazao da su „nevolje koje ovih dana proživljavamo usmjerile naše oči i svu pozornost na koronavirus, njegove opasnosti i posljedice u iščekivanju da sadašnje muke što prije završe te nastavimo s redovitim životom“. Istaknuo je kako je osobito važno da započinjući Sveti tjedan poslušamo poziv poslanice Hebrejima: „Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu (Heb 11,2). U njem se, naime, razotkriva sva težina našeg postojanja, označena najrazličitijim nevoljama i konačno smrću, te smisao koji se postiže hodeći s Isusom tamnom stranom našega života.“ Biskup je dodao da nam profil Isusova lika na svoj način predstavlja Izaija prorok u današnjem prvom čitanju po zagonetnom „Sluzi Gospodnjem“ gdje on „autobiografski tvrdi za sebe da je on čovjek Riječi, kojemu je Bog dao jezik da krijepi umorne, uho otvoreno da njega čuje, te u životu oblikovanu u skladu s njome nije uzmaknuo niti pod cijenu progona i prijetnje smrću.“ Zaključivši riječima: „Trpljenje je sudbina ‘Sluge Gospodnjeg’! Premda izvanredno mudar nositelj Riječi, udaran je po leđima kao luda, okružen je agresivnim prezirom, pljuvanjem u lice i čupanjem brade. On svjesno ide ususret tim posljedicama svoga proročkog služenja jer u njemu trpljenje postiže novo vrednovanje: ono nije više znak odbačenosti nego izabranosti od Boga.“
Osvrnuvši se na današnje drugo liturgijsko čitanje gdje sveti Pavao pišući Filipljanima 
prikazuje Isusovu muku i smrt kao proces njegova uzdignuća i to od poniženja k uzvišenju, štoviše – k preuzvišenju, biskup je istaknuo: „Trpljenje i smrt događaj su poništenja, ‘stanje Sluge’, Boga sakritoga, ali istovremeno u otajstvenim dubinama tog događaja ostvaruje se pozitivno: uskrsnuće, proslava, puni trijumf, posvemašnje spasenje, postiže se božansko ‘ime’. Iz ljudske tame, preuzete i posvema preobražene od Krista, uključujući konačno i smrt, prelazi se u svjetlo oslobođenja, u novog čovjeka i novo stvorenje. To je trpljenje poroda u kojem se rađa novi čovjek na svijet (Iv 16,21), to je zrno pšenično palo da bi urodilo punim klasjem (Iv 12,24), to je znak podignut u pustinji, izvor vječnog života (Iv 3,14-15): „kad budem uzdignut sa zemlje sve ću privući k sebi“ (Iv 12,32).“ Biskup je istaknuo da: „ Upravo tako kršćanin u svom raspetom Otkupitelju otkriva otajstvenu plodnost boli i smrti“, dodavši kako je radi toga „sv. Pavao uvjeravao vjernike u Maloj Aziji ‘da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje’ (Dj 14,22). Sve nam to na svoj paradoksalno jednostavan a upečatljiv način predstavlja sv. Matej u svom evanđeoskom izvještaju o Isusovoj muci i smrti, koji smo upravo čuli.“
Nastavio je biskup: „Pogledom na Raspetoga, prepoznajemo da naše sadašnje trpljenje od koronavirusa, potresa i drugih nevolja nije znak da nas je Bog odbacio, nego znak izabranosti, sjedinjenja s umrlim na križu, da bismo s njime bili uzdignuti u proslavu kojoj po njegovu naumu pripadamo. Činjenica da Bog nije pobjegao od našeg trpljenja, nego ga preuzeo u Isusu Kristu, utjeha je i nada za sva naša trpljenja i naše umiranje. Nedjelja Cvjetnica i cijeli Sveti tjedan pozivaju svakog kršćanina, kako nas potiče II. vatikanski sabor ‘da, slijedeći Krista, počelo života, postanu po radostima i žrtvama svoga zvanja, po svojoj vjernoj ljubavi, svjedoci onog misterija ljubavi što ga je Gospodin svojom smrću i uskrsnućem objavio svijetu’ (GS 52).“ Biskup Antun zaključio je homiliju željom: „Neka se to ostvari i u životu svakoga od nas!“
Nakon popričesne i molitve Anđeoskog pozdravljenja biskup je pozvao vjernike neka upute Bogu molitvu u Godini Božje riječi. Na koncu slavlja poručio je onima koji su ga pratili
internetskim putem kako je uvjeren da se po ovoj svetoj misi ostvarila svečanost Cvjetnice u njihovim srcima. Dodao je kako smisao slavlja otajstva Isusove muke i smrti te pobjede nad zlom i smrću i jest u tome da se ono dogodi u nama. Poželio je u tom smislu svima blagoslovljenu proslavu Svetog trodnevlja, upoznavši ih sa slavljima koja se u to vrijeme prenose iz požeške Katedrale.
