Uvečer na Veliku subotu, 11. travnja požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je Vazmeno bdijenje u požeškoj Katedrali u zajedništvu sa svećenicima djelatnima u središnjim biskupijskim ustanovama i Župi Sv. Terezije Avilske. Vjernici su zbog aktualne situacije i nemogućnosti prisustvovanja euharistijsko slavlje mogli pratiti na platformi web-stranice Požeške biskupije. Na početku slavlja, biskup je kazao kako je ovo večer u kojoj progovaraju znakovi: Svjetlo, riječ i voda. U prilagođenoj službi svjetla biskup je u mračnoj katedrali izveo svjetlo iz kremena te njime upalio uskrsnu svijeću, rekavši kako nas izvedeno svjetlo iz mrtve stvarnosti iskustveno uvodi u otajstvo Isusove pobjede nad mrakom groba. Đakon je uskliknuo „Svjetlo Kristovo“, na što su nazočni najprije upalili svoje svijeća a potom je obasjana katedrala i električnim svjetlom. Svećenik Krunoslav Siroglavić otpjevao je svečani hvalospjev uskrsnoj svijeći.
Nakon naviještenih čitanja o čudesnim Božjim djelima za spasenje čovjeka te Matejev evanđeoski ulomak o Isusovom uskrsnuću, biskup je održao homiliju, koju je započeo 
tvrdnjom: »Postoji jedna zanimljiva činjenica! Život je označen pokretom, on je trajno „prijelaz“. U majčinu krilu od embrionalnog stanja prelazimo u susljedno stanje fetusa: na neki način umiremo kao embrij i pojavljujemo se kao fetus. Kad se to ne bi dogodilo, završili bismo svoj život. Postajemo djeca samo napuštajući majčino krilo, umirući stanju fetusa. Isto vrijedi i za sve susljedne „prijelaze“. Pored čovjeka, cjelokupna postojeća stvarnost pod znakom je „prijelaza“ – priroda, povijest, napredak – od polazišnog stanja k sljedećem. Treba napustiti jednu poziciju (umrijeti joj) ako želimo postići druga (uskrsnuti, zauzeti novu poziciju): To je pitanje života. Zakonitost je to kojoj ništa i nitko ne može umaknuti. Ono što nazivamo pasha – po hebrejskoj riječi pesah –, shvaćeno kao „prijelaz“, kao „umrijeti da bi uskrsnuli“, upisano je u sve postojeće, i ništa se ne može oteti njegovu utjecaju.“ Potom je biskup nastavio: »Svaki čovjek, vjernik ili nevjernik, živi u znaku pashe. No, postoji jedan problem: Nije li taj trajni prijelaz možda znak nedovršenosti? Do kada će se on nastavljati? Ima li on svoj završetak? Je li zadnji prijelaz koji se ima dogoditi završetak u konačnoj smrti gdje nestajemo ili u život koji ne prestaje, to jest prijelaz prema punini? Poznato vam je da Kristovu muku, smrt i uskrsnuće nazivamo pashom, te nam ona daje odgovor na navedena pitanja. Isus svojim uskrsnućem objavljuje kako trajni „prijelazi“ kao svoj konačni domet nemaju smrt, nego život. Ovo uskrsno bdijenje ne želi nam samo o tome nešto progovoriti, nego nas učiniti dionicima tog otajstva. Pođimo putem kojim se to ostvaruje.«
Uvodeći u tumačenje naviještenih biblijskih čitanja biskup je istaknuo: »Noć je. Ali ne zla noć, bez putova, nego dobra noć ispunjena Božjom blizinom, u kojoj nas vodi njegova Riječ, otkrivajući nam prijelaze koje je Bog ostvarivao u povijesti svojim zahvatima a cilj im je novi čovjek u Isusu Kristu. Prvo naviješteno čitanje govori o početku svijeta, kad je Bog sve stvorio – prijelaz iz ništavila u postojanje; drugo o velikom Božjem zahvatu oslobođenja Židova iz egipatskog ropstva – prijelaz iz stanja ropstva u slobodu; treće je proročki navještaj o Božjem zahvatu čišćenja čovjeka škropljenjem vodom čistom i stvaranja novog čovjeka, novog srca i novog duha, te sabiranja novog naroda – prijelaz od staroga u novo. Događaj za događajem svjedoči nam što je Bog naumio s nama. U naviještenom ulomku iz Pavlove Poslanice Rimljanima i u svetom evanđelju obznanjeno nam je: Isusovim prijelazom iz smrti u život Bog je uspostavio novog čovjeka, u čije zajedništvo ulazimo poškropljeni vodom našega krštenja i postajemo njegov narod na putu prema novom nebu i novoj zemlji. Navedeni veliki slijed povijesnih događaja ide sve do ove noći, kojoj u Vazmenom hvalospjevu kličemo: „O, zaista blažene noći“, u kojoj Gospodin iz smrti i tame groba uskrsnu u slavu vječnog života.« Zatim je biskup dodao: »O tome u ovoj noći ne samo da slušamo, nego to i 
iskustveno proživljavamo, po svjetlu uskrsne svijeće koje čudesnom moći preotima tamu prostora – prijelaz iz mraka u svjetlo. Riječ koju smo slušali unijela je u nas Božju moć povijesnih događaja, koje je ona pokretala i davala im smisao – prijelaz iz nemoćnog ljudskog svijeta u Božji. Voda koju ćemo blagosloviti podsjetit će nas na život koji ona pokreće u prirodi, na njegov rast i zreo plod – prijelaz iz mrtvoga u živo – sve do krsne vode moćne Duhom Svetim, po kojoj nas Isus Krist čisti od svega onoga što nas je od Boga udaljilo i snagom svoje pobjede nas smrću uspostavlja u dostojanstvo Božjih sinova i kćeri, stavlja u najdublji i neraskidivi odnos s Bogom po pečatu utisnutu u naš duh – prijelaz iz smrti u život. U svetoj pak pričesti Uskrsli će nas nahraniti svojom besmrtnošću – prijelaz iz raspadljivosti u neraspadljivost.«
Istaknuvši kako se u nama krštenjem nastanio Kristov život koji nas je osposobio za 
pobjedu nad smrtnim životnim stanjima, biskup Antun je kazao: »Sámo nas ovo noćno slavlje dovodi do onog početka u kojem svaki pojedini od nas s ozbiljnošću i radošću nastupa kao neponovljivi i jedinstveni ja. To je onaj početak u kojem sam ja iz Božje stvoriteljske milosti u krštenju izronio na novi život – prešao iz smrti u život. U slavlju moga krštenja u meni je zablistala svjetlost – prešao sam iz tame u svjetlost. U meni je započeo onaj život koji će trajati čitavu vječnost – prešao sam iz prolaznosti u vječnost. Tako se u dubinu moga bića, u dušu moje duše nastanio Kristov život, i tada sam preuzeo biti ono što iz toga slijedi: Osoba koja ne živi bilo kakvog čovjeka, nego onoga koji je primio Gospodinov pečat, pozvana to svjedočiti u svojoj svakodnevici po vjernosti savjesti, živeći po pravilima koja sam naučio od svoga Gospodina. Snagom njegova Duha osposobljen sam i uspostavljen pobjeđivati smrtna stanja uzrokovana sebičnošću i zauzimati se za pravedne i časne odnose u braku i obitelji, na gospodarskom području i u javnom političkom životu, u odgoju i obrazovanju, znanosti i kulturi, u pristupu bolesnima, starijima, siromašnima i osamljenima.«
Biskup Antun podsjetio je na važnost krsnog otajstva kojim smo postali bića svjetla: »Jednom riječju, krsno otajstvo tako me je sjedinilo s Isusom Kristom, da je premalo govoriti kako sam tek kršten, nego kako sam pokristovljen u dubini svoga bića i u svojem svakodnevnom životu. Krštenje, naime, ne smije postati ili ostati svojevrsna farsa kojom 
zavaravam sama sebe, zatvarajući se u okvire vlastitih sebičnih sudova i predrasuda, podliježući diktatu relativizma općeg mnijenja, promičući na različite načine kulturu smrti. U krštenju sam postao biće svjetla te ga trebam očitovati i u svom ponašanju. Jer ne užiže se svjetiljka zato da se stavi na skriveno mjesto, nego „na svijećnjak da svijetli svima u kući“. Stoga je najbolja uskrsna čestitka ove noći Isusov poziv: „Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima“ (Mt 5,15-16). To zacijelo ima posebno značenje za mrak životne ugroženosti koronavirusom što ga ovih dana proživljavamo.«
Završavajući homiliju biskup je pojasnio snagu blagoslovljene vode te je pozvao vjernike na obnovu krsnih obećanja: »Voda koju ćemo sada blagosloviti nije povezana s kronavirusom, nego s Božjom ljekovitom blizinom. Sabranim i iskrenim srcem odrecimo se zla i Zloga, obnovimo svoja krsna obećanja i poškropimo se blagoslovljenom vodom da se tako u našem srcu osvježi ona milost koju nam je Gospodin darovao po vodi svetog krštenja.«
Na svršetku slavlja biskup je blagoslovio uskrsno jelo te je podsjetio kako će sutra u Nedjelju Uskrsnuća Gospodnjega, nakon podnevnog zvona anđeoskog pozdravljenja, 
oglasiti se sva zvona župnih crkava Požeške biskupije i podsjetiti na radost Isusove pobjede nad zlom i smrću. Pojasnio je kako će svećenici sutra u podne molitvom blagoslova jela iz župne crkve pridružiti se molitvi okupljenih obitelji oko uskrsnog stola, i tako ih povezati u župnom zajedništvu vjere, nade i ljubavi, koje su ovih dana spriječeni očitovati sudjelovanjem na slavljima u crkvi. Na kraju svim vjernicima koji su se uključili u izravni prijenos čestitao je Uskrs zaželjevši da u njihova srca Gospodin unese svoje svjetlo i mir te oživi nade u trenutku kad su se u Hrvatskoj i svijetu umnožile mnoge patnje.
