U nedjelju, 24. svibnja požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Pakracu euharistijsko slavlje tijekom kojega je krstio Brunu, peto dijete Branka i Anite Blažević.
U homiliji je biskup kazao:
»Kad se okupimo u crkvi osjećamo se bolje jer je Božja blizina naša snaga, uz njega postajemo sigurniji. Radujem se vašem školskom, a posebno crkvenom napredovanju u pripravi za svete sakramente. Vjerujem, draga braćo i sestre, da dobro osjećate što se događa u svijetu: Slušate radio, gledate televiziju, pretražujete po internetu. No, nije o tom riječ! Nego, što se događa s obzirom na bitku za našu ljudsku sudbinu! Tko je taj koji u svijetu i u našoj Hrvatskoj vodi najuspješniju bitku za našu zajedničku sudbinu? Bog se pobrinuo! Prošlog četvrtka proslavili smo svetkovinu Gospodnjeg uzašašća, kroz koju nam je Bog poručio kako je njegov sin Isus postao čovjekom da bi prošao sva naša najteža stanja, i samu smrt, da bi je moćnom Božjom snagom pobijedio i čovjeka unio u puno zajedništvo njegova života. To je naša sudbina po Božjem zahvatu, ostvarenom u Isusu Kristu. Dok se pripravljamo za Nedjelju Pedesetnicu – Duhove, želimo se podsjetiti na tu istinu i s ovog slavlja ponijeti duhovnu jasnoću: Naša konačna sudbina nije u političkim, gospodarskim, vojnim ili nekim drugim rukama, nego u Božjim. Ona je u rukama koje nam je Bog pružio u Isusu Kristu, posvjedočivši što je naumio učiniti za nas. U svijesti ove istine vjere želim vam Božju utjehu u nevoljama.
Svakodnevno smo svjedoci kako se ljudi s obzirom na neke događaje, osobe ili pitanja opredjeljuju za jednu ili drugu stranu, koju na različite načine obrazlažu, brane a suprotnu napadaju. Primijetili ste i ovih dana kako je među ostalim kod nas već započelo političko svrstavanje za parlamentarne izbore u mjesecu srpnju, koje je nerijetko popraćeno niskom kulturom javne komunikacije: ponižavanjem, omalovažavanjem, prijezirom i vrijeđanjem. Ali navedenim putom očituje se naša sloboda. No, ako ona nije dovoljno upoznata s vrijednostima za koje je smisleno opredijeliti se, nerijetko ostajemo zarobljenicima pojedinačnih ili skupnih interesa kratkoga daha. Čuli ste u današnjem prvom čitanju iz Djela apostolskih kako su se Isusovi učenici nakon njegova uzašašća u dvorani posljednje večere molitveno udružili u zajedništvo, u kojem je s njima bila i Isusova Majka. Dok su mnoštva ljudi s obzirom na Isusa bila opredijeljena negativno ili ravnodušno i tim putom ostali nemoćni, njegovi učenici posvema za njega molitveno otvoreni postali su dionici njegove moći, snage Duha Svetoga, koja je pokrenula zajedništvo čije je ime Crkva, a koje se nije izgubilo niti ugasilo u povijesnim vjetrometinama, nego po Isusovom zajedništvu Crkva traje i danas. Čudesno je što se i mi nalazimo u njemu, snagom istoga Isusova pobjedničkog Duha nad smrću. Naša svrstanost oko Isusa, opredjeljenje naše slobode za zajedništvo vjere, nade i ljubavi, smješta nas u Crkvi na onu razinu postojanja kojoj je vođa, punina i smisao Onaj koji nas je poveo u vječnost. Koliko trebamo Bogu biti zahvalni što nas voli u zajedništvu Crkve i prepoznaje kao one koji su se svrstali na stranu njegova projekta o čovjeku, a kojem je zajamčen uspjeh jer mu je temelj Isusova ljubav jača od smrti. Budimo ponosni što smo Isusovi u njegovoj Crkvi Katoličkoj, i ne dopustimo nikome da nam pomuti naše vjerničko srce bilo kakvim zlonamjernim pristupom i ocrnjivanjem. Radije prihvatimo i trpljenje nego da potamni u vama vjernost Isusu Kristu i njegovoj Crkvi, kako nas potiče sv. Petar u današnjem drugom čitanju.
Braćo i sestre! Svjedoci ste kako je mala, nevidljiva smrtno opasna stvarnost nazvana koronavirus prestrašila čovječanstvo te ono poduzima različite mjere obrane. Tijekom gotovo dvomjesečne mjere izolacije uvjerili smo se da se na najbolji način borimo protiv smrtnih prijetnji tako da promičemo život i njegovu pobjedu. Promatrajući ovdje danas roditelje Branka i Anitu Blažević s djetetom koje su donijeli na krštenje želio bih izraziti im posebnu zahvalnost i poštovanje što su u Hrvatskoj ugroženoj smrću pronašli u vjeri snagu svrstati se i po peti puta za život, pa i pod cijenu da ih netko podcijeni, pogleda s podsmjehom a možda i prezirom. Opredijeliti se na stranu sebičnosti uvijek je tužno jer je ono kratkoročno i osuđeno na životni neuspjeh. Ljubav pobjeđuje na zemlji i u vječnosti. To je naš Gospodin Isus na križu, On nas je žrtvom ljubavi istrgnuo iz zagrljaja smrti, te svojim uzašašćem na nebo smjestio u puno zajedništvo Božjega vječnog života. Radujem se, dragi roditelji, što ćete svoju malu Brunu po krštenju svrstati u zajedništvo Isusovih pobjednika, u Crkvu koje ima značenje za vječnost. Sakrament krštenja je – naspram mnogih smrtnih virusa – Božji lijek za pobjedu života nad smrću u snazi Isusove muke smrti i uskrsnuća. Isus je na svoj način povezan s bračnom ljubavlju, plodnom porodom, ona je ugrađena u njegovu ljubav, opredjeljenje s Bogom za vječnost. Ljubav je uvijek povezana sa žrtvom i trpljenjem, No, ono nas – kako tumači sv. Petar u današnjem drugom čitanju – trpljenje nas ispunja Isusovim Duhom slave, po tom trpljenju postajemo slavni pred Bogom, što je važnije od one koju nam može dati svijet.
O tome govori Isus u današnjem evanđelju. Odlazeći s ovoga svijeta, on se oprašta od svojih učenika te im tumači kako je on postao čovjekom da bi izvršio Očevo poslanje, povezano s mukom i smrću te se tako Otac proslavi u njemu i on u Ocu onom slavom koju ima kod njega prije postanka svijeta. Taj Isusov u Ocu i Otac u Isusu najdublji je Božji trojstveni vez kojem je ime ljubav, Duh Sveti. Kad se odnos ja u njemu i on u meni živi u braku te on bude plodan potomstvom, ostvaruje se na svoj način Božanska stvarateljska moć ljubavi, koja pobjeđuje smrt i daruje život. Dragi roditelji male Brune! Po žrtvi ljubavi proslavlja se Bog u nama i mi u njemu. Čestitam vam što ste se primanjem petog djeteta uvrstili među Božje slavne ljude, postali istinski celebrity koji služe životu.
Taj isti dinamizam događa se u svakoj drugoj ljubavi i po njemu se ostvaruje naša istinska proslava, odraz slave – uspješnog života – koji je u Bogu. Žrtvom ljubavi kojom su mnogi položili svoje živote za slobodu Domovine i ovdje u Pakracu, postali su pobjednici, slavni, celebrity, te ih se uvijek spominjemo sa zahvalnošću. Usred svijeta sebičnog gubitništva, zla i smrti, biti žrtvom ljubavi svrstan na Božju stranu znači živjeti već ovdje početke vječnosti. Takvih je opredjeljenja silno potrebno danas u Hrvatskoj. Molimo da ih bude što više te na taj način naša domovina bude predvorje vječnosti. Amen.«
