Radi obustave okupljanja vjernika u crkvama zbog opasnosti zaraze koronavirusom svećenici Požeške biskupije nisu mogli minuloga Velikog četvrtka sudjelovati u požeškoj Katedrali na slavlju posvete ulja te ga ponijeti u svoje župe. Stoga su se 30. svibnja u požeškoj Katedrali okupili dekani Požeške biskupije i kanonici požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra na slavlje preuzimanja svetih ulja. Liturgijski čin predvodio je biskup Antun Škvorčević, a na njemu su sudjelovali i ovogodišnji kandidati za svetu potvrdu te njihovi roditelji i kumovi iz župe sv. Terezije Avilske, koji će na svetkovinu Duhova biti pomazani tim posvećenim uljem. Pozdravljajući sve nazočne biskup je kazao kako nas ovo slavlje uoči svetkovine Pedesetnice – Duhova želi podsjetiti na Isusovo djelo koje je započelo prije dva tisućljeća kad je uskrsli Gospodin svojim učenicima darovao Duha Svetoga te je krenuo povijesni hod Crkve koji traje sve do danas te i nas uključuje u svoj dinamizam. Izrazio je radost što će kandidati za svetu potvrdu već sutra mazanjem svetim uljem u sakramentu svete potvrde postati dionici tog Isusovog djela u snazi njegova Duha.
Započinjući homiliju biskup je kazao krizmanicima kako danas sa svih strana možemo čuti da stanje koje je donio koronavirus nije dobro, jer ugrožava naše zdravlje, moramo radi
njega držati međusobnu distancu, biti udaljeni jedni od drugih, ne možemo ići u školu, slobodno raditi, nema redovitog života. Osjećamo kako je to neka negativna životna situacija. Da bi shvatili kako nešto nije dobro u našem životu nije potrebna škola. U dubinu našeg bića Bog je upisao mjerilo po kojem prosuđujemo što je dobro a što zlo, ustvrdio je biskup. Postoje odredbe Stožera za civilni zaštitu o našem izvanjskom ponašanju u ovoj situaciji, ali je silno važno što se događa s nama u dubini našeg bića, koja nas pokreće na djelovanje u pozitivnom ili negativnom smjeru. U tu dubinu može se nastaniti mrak, sebičnost i nemoć te postajemo njihovim zarobljenicima. Ali, dodao je biskup, Božji Duh može ući u nas poput svjetla, prodrijeti u dubinu našeg bića, te ne ostanemo osuđenici na mrak, nego osposobljeni za dobrotu, plemenitost i 
ljubav, za koje smo uvjereni kako su one naše pravo stanje. Biskup je ustvrdio da navedene duhovne stvarnosti ne možemo sami u sebe uliti, one su dar Božji, koji treba htjeti, oko njega se truditi, za njega moliti. Kazao je kako nas ravnodušnost ili nemar prema našem duhovnom stanju mogu učiniti banalnim ljudima, koji ostaju na površini postojanja, bez iskustva punine, ustvrdivši da je ono teže od koronavirusa. Biskup je stoga nazočnim kandidatima za svetu potvrdu očitovao radost što su se opredijelili za primanje sakramenta svete potvrde, kako bi se u njima nastanio Duh Sveti i njegov božanski dinamizam, te u njihovim mladim srcima ostvario ono što nitko drugi ne može, odagnati mrak u kojem se ne vidi vlastito dostojanstvo i smisao života.
Zatim je biskup Antun protumačio kako je sveto ulje u sakramentu svete potvrde znak zahvata Isusova Duha u njihove živote. Razložio je kako je maslinovo ulje, napose na Mediteranu od starine bilo jedno od posebnih životnih sredstava, višestruko znakovito. Podsjetio je da se iz mnoštva plodova masline dobiva tekućina dragocjenog ulja, koja predstavlja mnoštvo u jedinstvu. Posvećujemo ga na Veliki četvrtak zazivajući u njega moć Duha Svetoga, kako bi kad budemo njime pomazani u sakramentu svete potvrde označilo 
da nas taj isti Duh Sveti iznutra duboko povezuje i od nas stvara vidljivo Isusovo jedinstvo, njegovo tijelo koje nazivamo Crkva. Sv. Pavao u naviještenom čitanju tumači Korinćanima kako su oni – iako mnogi i različitih sposobnosti – jedno u Duhu Svetom koji im udjeljuje različite darove. Biskup je istaknuo, kako Duh Sveti ne stvara od nas jedinstvo u smislu fizičke povezanosti, nego zajedništvo, što je njegova stvarnost u našim srcima i dublja je i snažnija od svega izvanjskoga. Crkva je takvo zajedništvo koje ostvaruje u nama Isus snagom svoga Duha, istaknuo je biskup i dodao krizmanicima da će oni po sakramentu svete potvrde biti upravo tim putem ugrađeni u Isusov živi organizam njegove Crkve. Kao što ulje u sebi sjedinjuje mnoštvo maslinovih plodova u jedno, tako će i oni – kazao je – po sakramentu svete potvrde od brojčani mnogih ljudi postati jedna Isusova duhovna stvarnost, Crkva i u njoj dionici Isusove pobjede nad smrću i dara života vječnoga.
Osvrnuo se potom na dvije posude s krizmanim i bolesničkim uljem, postavljene u svetištu Katedrale, upozorivši na još jednu znakovitost. Iz jedne posude isto će ulje biti podijeljeno u manje posude koje će prisutni dekani ponijeti u župe svoga dekanata i ondje ih uručiti svećenicima, kako bi ih upotrebljavali za sveta slavlja, te će na taj način jedno biti prisutno u mnogima, i ostvariti se zajedništvo djelovanjem Duha Svetoga u onima koji će njime biti pomazani i sjedinjeni s Isusom Kristom. Biskup je podsjetio kako su u Starom zavjetu postojala tri pomazanička dobra: kraljevsko, svećeničko i proročko, jer su se izabrani ljudi mazanjem uljem uspostavljali u navedene službe. Isus ima nadimak Krist, što dolazi od grčke riječi hrizein – mazati, od toga Hristos – Pomazanik. On nas je u krštenju prihvatio kao svoje, postali smo Pomazanikovi, Kristovi, zovemo se kršćani. U sakramentu svete potvrde Duh Sveti nadopunjuje ono što smo u sakramentu krštenja postali i potpuno nas ugrađuje u zajedništvo pomazanikove braće i sestara, u Crkvu. U naviještenom evanđeoskom ulomku kazao je biskup kako smo čuli Isusa gdje šalje svoje učenike da bez igdje ičega pođu naviještati radosnu vijest i svjedočiti njega Uskrsloga, kako bi se po njima mogla očitovati moć Duha Svetoga. Naložio im je da liječe bolesne te da mazanjem uljem oslobađaju ljude od Zloduha i njegova razornog djela u njima. Po Isusovu nalogu Crkva i danas mazanjem uljem po biskupovu služenju i njegovih delegata u sakramentu svete potvrde i bolesničkog pomazanja liječi vjernike od rana koje im je nanio Zli svojim djelovanjem i uspostavlja ih u slobodi djece Božje. Kazao je krizmanicima da će se i oni primanjem sakramenta svete potvrde uključiti u to Isusovo djelo spasenja.
Biskup je podsjetio na još jednu otajstvenost ulja koja se sastoji u njegovoj duhovnoj moći kojom čovjeka hrani, mazanjem liječi i jača čovjekovo tijelo, a posvećeno ulje moćno 
Duhom Svetim postaje sakramentalnim sredstvom kojim se ostvaruje u nama Isusovo spasenjsko djelo. Zahvalio je svećenicima što u duhu te otajstvenosti iskazuju uljima vjerničko poštovanje i s istim osjećajem ih čuvaju u dostojnim posudicama i na prikladnom mjestu te pobožno upotrebljavaju u svetim sakramentima. Podsjetio ih je kako je posvećeno ulje od davnine bilo znak eklezijalnog zajedništva s biskupom svih onih koji su ga primali i upotrebljavali za svete sakramente, te je poželio svećenicima da ga u tom duhu ponesu u naše župe. Dodao je da su ovdje na slavlju prisutni i kanonici požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra, koji će uz biskupa kao njegovi delegati biti djelitelji svete Potvrde u župama, te da i oni u ovom slavlju primaju sveto ulje.
Nakon molitve i iskazivanja počasti uljima kađenjem, biskup je svakom dekanu i delegatu 
za slavlje svete potvrde uručio sveta ulja. Zamolio je dekane da prenesu pozdrav svećenicima i vjernicima u cijeloj Požeškoj biskupiji, i da ih potaknu na živ vjernički odnos prema svetim uljima kao sredstvu po kojem se ostvaruje sakramentalna prisutnost Krista u Crkvi snagom njegova Duha po kojoj se ostvaruje njezino zajedništvo.
