Na svetkovinu Pedesetnice, 31. svibnja biskup Antun Škvorčević predvodio je u požeškoj Katedrali svečano euharistijsko slavlje tijekom kojega je krizmanicima katedralne Župe Sv. Terezije Avilske podijelio sakrament svete potvrde. Uz biskupa, sakrament potvrde su dijelili generalni vikar i kanonik Josip Krpeljević te prepošt Stolnog kaptola sv. Petra Ivica Žuljević. Koncelebrirali su župnici požeških župa na čelu s dekanom Jozom Jurićem, te svećenici iz biskupijskih središnjih ustanova. Nakon što su predstavnici krizmanika izrazili biskupu dobrodošlicu i uručili mu cvijeće, riječ pozdrava uputio mu je župnik Mladen Štivin. Župnik je zahvalio biskupu Antunu na svemu što čini za vjernike Župe sv. Terezije Avilske, a napose na brizi koju je iskazao u pripravi ovogodišnjih krizmanika za sakrament svete potvrde tijekom izolacije zbog koronavirusa. Pozdravljajući svećenike i sve nazočne vjernike, posebno krizmanike, biskup je istaknuo kako Isus Krist danas po sakramentu svete potvrde svjedoči da mu oni nisu bilo tko, nego da računa s njima. Podsjetio je krizmanike da je Isus Krist pobjednik nad smrću, što označuje i plamen uskrsne svijeće koji je pred njima pobjeđujući mrak, istaknuvši da radi toga s njime mogu ići kroz život i u najtežim trenutcima pa i samoj smrti biti pobjednici. Kazao je kako tijekom opasnosti od zaraze koronavirusom trebamo čuvati socijalnu razdaljinu, ali da Isus ne pozna razdaljinu, nego je prisutan među nama svojom trajnom uskrslom blizinom. Podsjetio je da danas završava uskrsno vrijeme, ali ne završava njegovo vazmeno otajstvo u nama, čiju puninu primaju krizmanici i koji će od nje nastojati zauzetije živjeti, jer nas ono u snazi Duha Svetoga ispunja, prosvjetljuje i pobjeđuje u nama mrak.
Na početku homilije biskup Antun je progovorio krizmanicima i kazao: »Gledam vas i 
razmišljam! Sve je s vama počelo kao dar. Život niste naručili, nego primili kao dar. Roditelje niste birali, nego su vam darovani. Prijatelje niste tražili, primili ste ih kao dar. Ono najveće što vam se može dogoditi jest ljubav: Ona je dar. I na kraju što se s vama ima zbiti – dar je. Stoga vas sa sv. Pavlom pitam: „Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio?“ (1 Kor 4,7). Ako niste Božji dar – čiji biste mogli biti? Želio bih danas zajedno s vama, s vašim roditeljima, kumovima, prijateljima i svima drugima s kojima ste povezani zahvaliti Bogu što nam je u svakome pojedinome od vas udijelio dragocjeni dar – ne samo za malo vremena – nego za vječnost. Tko se sve zanima za vas – od roditelja i drugih članova obitelji, do učitelja i prijatelja – možete lako nabrojiti. Ali ne zaboravite: Onaj koji vas je smislio i pozvao u život, nije vas napustio, nego se trajno zanima za vas kao za svoj projekt, ima s vama najbolji plan od svih mogućih koje ljudi mogu smisliti, i želi u vama ostvariti puninu, smisao, vječnost. Zamislite tuge kad netko od nas počne o sebi razmišljati polazeći samo od onoga što on misli, želi i može te nastoji to ostvariti – i ne uspije! Ostane neostvaren čovjek, ili još gore: ruševina!«
Zatim je biskup posvjedočio krizmanicima: »Kadgod uzmem u ruke evanđelje iznenadim se što je Bog poslao Sina svoga Isusa Krista da se ne bavi prirodom, kućama, stanovima, predmetnom stvarnošću, nego čovjekom kao najvažnijim bićem kojemu on posvećuje svu svoju pozornost. Današnja svetkovina Pedesetnice posebno je svjedočanstvo što Bog želi i može s čovjekom postići. Kao njegov stvoritelj on zna da mu je iznad i prvo svega za njegovo puno ostvarenje potreban Duh, kojim ulazi u njegovo nedovršeno, zlom narušeno a smrću ugroženo biće te ga tim svojim najjačim sredstvom želi uspostaviti u puno zajedništvo svoga života. Minulih tjedana svijet je prestrašila mala, nevidljiva i neuhvatljiva a smrtonosna stvarnost, nazvana koronavirus. Današnja svetkovina pak podsjeća nas kako postoji nevidljiva, neuhvatljiva a životvorna stvarnost, kojoj je ime Duh Sveti. On pobjeđuje i smrt! Isus svojim učenicima ne obećava materijalna bogatstva, uspjeh na društvenoj ljestvici koju sebi ljudi postavljaju kao cilj, jer to je prolazno, nego On djeluje u smislu onog cilja koji je čovjeku postavio Bog: Biti pobjednik i nad samom smrću. Ne samo da je to obećao, nego je to i ostvario i omogućio svakom čovjeku u Sinu svome Isusu Kristu – ne laganim površnim i lagodnim putom – nego trpljenjem i smrću kojima je pobijedio našu ograničenost, prolaznost i raspadljivost. Čuli ste u zapisu Djela apostolskih u današnjem prvom čitanju kako na dan Pedesetnice Isus svojima daruje svoga Duha, stvarnost neuhvatljivu poput vjetra, moćnu poput vatre, osobito one kojoj je ime ljubav. Bog nam je u Isusu Kristu pristupio najmoćnijom svojom stvarnošću – ljubavlju i bavi se nama neprestano tražeći način da nas njome ispuni i dovede do cilja i smisla našeg postojanja. Ljubav je jedino sredstvo kojim se to može ostvariti!«
Biskup je nastavio: »To je Isus i u odnosu prema svakome od vas. Nema nekoga tko bi vam
s boljom željom ili većim mogućnostima mogao pristupiti te vas povesti putem za kojim čeznete i ciljem koji želite postići. Osjetite se danas ponosnima što vam On po sakramentu svete potvrde svjedoči kako mu je važan svaki pojedini od vas, da računa s vama. Još više: da po služenju biskupa i svećenika želi istom onom snagom Duha kojom je na dan Pedesetnice prožeo svoje apostole obdariti i vas, da iznutra budete opečaćeni darom njegove moćne ljubavi, te ne ostanete u životnom mraku nego hodite u njegovu svjetlu, postanete u punom smislu njegova braća i sestre u njegovoj Crkvi Katoličkoj, i rukom pod ruku, međusobno iznutra povezani njegovim Duhom koračate usred različitih životnih nevolja, slabosti i neuspjeha prema onom cilju za koji vas je on stvorio. To je njegov naum o vama, to ste vi po moći njegove ljubavi i snazi njegova Duha: Njegovi voljeni prijatelji za svu vječnost. Opečatit će vas u sakramentu svete potvrde da budete prepoznatljivo tko ste – ne po svojim slabostima i nemoćima – nego po snazi njegova Duha ljubavi za svu vječnost. Radujem se zajedno s vama što u svetoj potvrdi ne primate tek neki dar, nego postajete velike osobe za Boga, rastete na razini „biti“ a ne samo „imati“, s njime već početno dosižete nebo.«
Potaknuvši krizmanike da u snazi Isusova Duha postanu njegovi oduševljeni suradnici, 
biskup je rekao: »Zbog svega onoga što Isus Krist ostvaruje u vama snagom svoga Duha, ugrađujući vas potpuno u zajedništvo svojih voljenih prijatelja koje se zove Crkva, nemojte ostati mlaki ili ravnodušni. To će vas ostaviti na površini života i nesretnima. Budite njegovi oduševljeni suradnici, te povezani jedni s drugima uzajamno si pomažite da u vama ostane živo Isusovo djelo, djelatan Duh Sveti te s njime pobjeđujete sebičnost, zloću, pokvarenost koja vas drži zarobljenima na razini nemoći. Neka njegovom snagom u vama pobjeđuje dobrota, plemenitost, pravednost, poštenje, ljubav i svako drugo djelo Duha Svetoga, po kojem ste uzdignuti u Božji svijet za koje vam srce kaže da mu pripadate. To je istinska mladost, koja nije vezana za godine koje imate, nego za stanje duha. Budite hrvatski naraštaj mladih ljudi koji se ne bavi tuđim zloćama, ne smišlja o drugima zle namjere, ne kuje u mržnji osvete, nego iznutra slobodni u Duhu Svetom. Isus će i u vas danas – kao u apostole u današnjem evanđelju – dahnuti svoga Duha da možete praštati i biti veći od zla koje vas želi poniziti i zarobiti. Ulažite svoje snage u ono što je Božje, plemenito i dobro, i u toj slobodi izgrađujete svoju hrvatsku domovinu, ostavljajući za sobom trag svjetla i nade. I u skromnim materijalnim mogućnostima živite od nutarnjeg bogatstva i punine koja usrećuje i osmišljava bolje i više od svega onoga što vam mogu pružiti okolnosti u kojima se nalazite. Neka vašu mladenačku osobnost ne oblikuju okolnosti, nego vi oblikujte svijet oko sebe nutarnjom snagom svoga duha, izgrađujući ljudsko dostojanstvo i mir u svojoj hrvatskoj domovini. Bili blagoslovljeni i sretni na putu tih nastojanja u snazi Duha Svetoga. Neka tako bude«, završio je biskup homiliju.
Nakon popričesne molitve biskup je zajedno s krizmanicima izmolio molitvu Požeške biskupije u Godini Božje riječi kako bi ona trajno bila svjetlo na njihovu životnom putu. Potom im je čestitao na onome što su po sakramentu svete Potvrde postali: U punom smislu sinovi i kćeri Božje, ugrađeni u živi organizam Crkve. Pozvao ih je da nikad ne zaborave tko su, nego svojim životom uvijek svjedoče svoju pripadnost Crkvi u snazi Isusova Duha. Čestitao je i zahvalio roditeljima krizmanika i drugim članovima obitelji, njihovim kumovima, župniku Štivinu i njegovim suradnicima, njihovim učiteljima u školi, napose vjeroučiteljima koji su u vrijeme online nastave rado preuzeli obvezu istim putem podržavati njihovu povezanost s Crkvom i pripravljati ih za sakrament svete potvrde.
