Prvo čitanje: Knjiga Izlaska 19, 2-6a
U one dane: 2 Izraelci dođu u Sinajsku pustinju i utabore se u pistinji. Postave tabor tu pred brdom, 3 a Mojsije se popne k Bogu. Gospodin ga zovnu s brda pa mu rekne: »Ovako kaži domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj:
4 Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo. ⁵ Odsada pak, budete li mi se vjerno pokoravali I držali Savez moj, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode – tȁ moj je sav svijet! – ⁶ vi ćete mi biti kraljevstvo svećenikâ, narod svet. «
Riječ Gospodnja.
Svećenički narod. Sinajski savez veli: »Vi ćete mi biti kraljevstvo svećenikâ, narod svet.« (r. 6a). Te se riječi primjenjuju na Crkvu. Što s obzirom na to treba reći? To obuhvaća dvostruku odgovornost. – Unutar čovječanstva – a ne više postrance – Božji narod mora svjedočiti događajima, koje osobno proživljava (izlazak, uskrsnuće), i sa svoje se strane založiti za djelo oslobađanja. Isti taj narod mora zastupati čovječanstvo pred Bogom, jer se osjeća solidarnim s njegovom sudbinom. To je dvostruka zadaća, koju je jedino Bogočovjek u potpunosti izvršio.
Drugo čitanje: Poslanica Rimljanima 5, 6-11
Braćo!
⁶ Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. ⁷ Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko I odvažio umrijeti. ⁸ A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. ⁹ Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? 10 Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim.
11 I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje.
Riječ Gospodnja.
U ovom ulomku poslanice Rimljanima apostol Pavao nas podsjeća da je Bog očitovao svoju ljubav prema nama time što je njegov Sin Isus Krist položio svoj život za nas, dok smo još bili grešnici, odnosno njegovi neprijatelji te nas poziva da se dičimo svojim pomirenjem s Bogom.
Evanđelje: Matej 9, 36 -10, 8
U ono vrijeme:
³⁶ Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. ³⁷ Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo, a radnikâ malo. ³⁸ Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«
¹ Onda dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.
2 A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan brat njegov; ³ Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; 4 Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda.
⁵ Tu dvanestoricu posla Isus uputivši ih: »K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! ⁶ Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! ⁷ Putom propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko! ⁸ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!«
Riječ Gospodnja.
Ovaj izvještaj o slanju učenika potresa mnoge prijašnje predodžbe. U Isusovo vrijeme rabini su oko sebe okupljali nekolicu učenika i rijetko su napuštali svoje škole Isus pak želi biti putujući učitelj, stoga potiče svoje učenike da ga slijede na njegovu putu. Oni će poput njega ići najsiromašnijima (r. 9, 36; 10, 8). U židovstvu su leviti hodajući uokolo prikupljali hramski porez. Stoga će ovo poslanje Isusovih učenika biti djelo milosrđa prema onima koji su bili kao »ovce bez pastira« (r. 9, 36), budući da ni svećenici ni farizeji niti rabini nisu smatrali važnim o njima voditi brigu. Možda Mate j– time što popis apostola radije donosi unutar ovog govora nego u trenutku poziva – želi naglasiti tijesnu povezanost između poslanja I kolegijaliteta. Konačno, valja primijetiti da je ovo poslanje namijenjeno samo izgubljenim pripadnicima izraelskog naroda. Isus izričito isključuje pogane i Samarijance (10, 5-6), čiji je poziv na spasenje po mentalitetu onog vremena trebalo smatrati Božjim slobodnim djelom.
MEDITACIJA
Nada u životu kršćanina zauzima povlašteno mjesto; naime, riječ je o utemeljenoj, a ne o naivnoj nadi. Kršćanin poput svakog čovjeka želi da njegova povijest bude uspješna; međutim, jedan stvarni događaj, Isusova smrt njemu je sasvim valjano jamstvo.
Taj neopozivi događaj već je u nama ostvario pomirenje (r. 11). Prema Pavlovu mišljenju smrt Isusa Krista predstavlja sasvim valjano jamstvo naše nade, jer je ona dokaz da nas Bog ljubi (r. 8). Ako je Isus umro za bezbožnike (r. 6), može li se ta smrt drugačije protumačiti nego kao Božja ljubav za čovječanstvo? Ako nas pak Bog ljubi i ako nam je pružio takav dokaz svoje ljubavi, onda je naša budućnost stvarno moguća.
MOLITVA
Gospodine, Isuse Kriste, ti si rekao: «Žetva je velika, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju.» Pogledaj potrebe naše Požeške biskupije i daruj joj dovoljan broj svetih svećenika, redovnika i redovnica, koji će vjerno i požrtvovno služiti tvome narodu i izvršiti tvoje poslanje.
Pohodi naše obitelji da budu zajednice ljubavi u kojima roditelji s radošću primaju djecu i pomažu da ona odrastaju u prijateljstvu s Bogom te postanu ljudi poslušni nadahnućima Duha Svetoga.
Ohrabri mlade da vjeruju ljubavi i spoznaju veličinu života stavljenog u službu drugima po svećeničkom i redovničkom zvanju, te mnoge privedu k tebi, jedinom Putu, Istini i Životu. Ti si, Gospodine, naša nada, u tebe se uzdamo! Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
KONTEMPLACIJA
Vapaj i prošnja onih koji mole trebaju biti usklađeni sa stegom koja donosi smirenost i poštovanje. Promatrajmo sebe kao da stojimo u Božjoj nazočnosti. Božjim se očima imamo svidjeti i držanjem tijela i bojom svoga glasa. Kao što je vlastito bezobrazniku podizati kreštavi glas, tako je naprotiv prikladno pristojnomu moliti umjereno. Konačno, Gospodin nas je poučio i naredio nam da molimo u tajnosti, na skrovitim i udaljenim mjestima, u samim ložnicama, što je više u skladu s vjerom, da budemo svjesni kako je Bog posvuda nazočan, kako svakoga čuje i vidi te prodire i u skrovita i osamljena mjesta puninom svoga veličanstva. (Sv. CIPRIJAN, Rasprava o Gospodnjoj molitvi)
AKCIJA
Često ponavljaj i živi danas Riječ:
»Žetve je mnogo, a radnikâ malo. Molite dakle gospodara žetve
da pošalje radnike u žetvu svoju.« (Mt 9, 38).
