Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je 16. lipnja Župu Sv. Nikole Biskupa u Međuriću te u župnoj crkvi predvodio euharistijsko slavlje tijekom kojeg je krstio Saru, peto dijete Nenada i Kornelije Đuričić. Na početku misnog slavlja biskupa Antuna pozdravio je upravitelj župe Krunoslav Juraković, zahvalivši mu za ponovni posjet Župi nakon nedavnog slavlja mise zadušnice za preminulog župnika Tomislava Vučura i ujedno čestitavši mu imendan. Biskup je pozdravio sve nazočne sudionike slavlje, posebno članove obitelji Đuričić koji su donijeli na krštenje svoje peto dijete. Kazao je da nema većeg događaja ni u Međuriću niti drugdje u Hrvatskoj od rođenja novog čovjeka, jer je u njem prisutan Božji naum o životu, naša hrvatska sadašnjost i budućnost, ali i Božja vječnost. Pozdravio je i nazočne krizmanike, izrazivši radost što će iduće nedjelje po sakramentu svete potvrde ući u posebnu blizinu Isusa Krista u snazi njegova Duha.
U homiliji biskup je ustvrdio da ne znamo što će biti od male Sare, ali kako jedno znamo: 
da svaki čovjek može postati veličanstveno ili propalo stvorenje. Kazao je da je u prvom čitanju iz Prve knjige o kraljevima prikazan starozavjetni kralj Ahab u nastojanju da bude veliki i bogati čovjek. U želji da poveća svoje bogatstvo, htio je od jednog siromašnog čovjeka koji se zvao Nabot kupiti vinograd u blizini njegove kraljevske palače. No, Nabot mu ga nije želio prodati, pravdajući se da mu je to jedina baština koju je naslijedio od svog oca. Na prijedlog svoje opake žene Izebele, kralj Ahab je proglasio post, postavio Nabota za glavnog organizatora pobožnosti, pronašao dva lažna svjedoka koji su ga optužili da je proklinjao Boga i kralja, zbog čega je Nabot nevin bio osuđen na smrt i kamenovan. Odmah nakon njegove smrti kralj Ahab je zaposjeo njegov vinograd.
Međutim Bog je poslao proroka Iliju da kralju Ahabu u lice kaže kako je ubojica i otimač, i da mu navijesti kaznu za njegova zlodjela. Po prorokovim riječima kralju je postalo jasno da je ubojstvom nevinog čovjeka i otimanjem njegova vinograda, zapravo on sâm najviše izgubio, jer je postao nečovjek. Na temelju tog biblijskog događaja biskup je naglasio da je drama našeg života u tome što možemo povjerovati kako ćemo biti sretni onda kad oko sebe nagomilamo materijalno bogatstvo. Sreća nije nešto oko nas, nego stvarnost u nama, onda kad živimo u skladu s Božjim naumom o nama, o kojem nam Bog govori po glasu savjesti, po svojoj riječi zapisanoj u Svetom pismu, po iskustvu Crkve i na druge načine, ustvrdio je biskup, napomenuvši da vršeći ono što nam Bog govori, rastemo iznutra na razini „biti“. Poručio je krizmanicima da se trude postati veliki ljudi, ne u smislu fizičkog tjelesnog rasta tijela po kojem smo samo visoki, nego u smislu duhovnog rasta iznutra. Velikima se ne postaje po nečemu izvana, nego po opredjeljenjima naše slobode za Božje vrijednosti i za ono po čemu istinski živimo svoje ljudsko dostojanstvo, kazao je biskup. Napomenuvši da je kralj Ahab, potresen prorokovim riječima, spoznao da je zbog svoje sebičnosti izgubio čovječnost, pokajao se za grijeh i odlučio činiti pokoru, kako bi ponovno postao velikim čovjekom, biskup je ustvrdio da se čovjek u svojoj slobodi od gubitnika može preobratiti u pobjednika. Poručio je krizmanicima i svim drugim sudionicima slavlja neka u svom životu računaju s Bogom, da prihvaćaju ono što Bog od njih želi učiniti, prepoznaju njegove vrijednosti i od njih žive.
Parafrazirajući tvrdnju ruskog književnika Maksima Gorkog: »Čovjek, kako to gordo zvuči!«
biskup je kazao da pokatkad moramo reći: »Čovjek, kako to jadno, propalo i izgubljeno zvuči!«, osobito onda kad se on nastoji ostvariti putem sebičnosti. Isus nas u evanđeoskom ulomku uvjerava da se ne možemo u punini ostvariti putem zakona odmazde »oko za oko, zub za zub«, po kojem jedni drugima za učinjeno zlo uzvraćamo istom mjerom, vrteći se u začaranom krugu zla, trajno ostajući njegovim žrtvama. Poziva nas da budemo savršeni kao što je savršen naš nebeski Otac, te poput njega i mi ljubimo svakog čovjeka, uključujući i onoga najgoreg, te da se ljubavlju, praštanjem i milosrđem izdignemo iznad zla i razbijamo njegov začarani krug. Gdje god se pojavljuje ljubav, tu pobjeđuje život, ustvrdio je biskup, potkrijepivši tu tvrdnju primjerom obitelji Đuričić u kojoj nije prevladala sebičnost u uvjerenju da je previše imati i samo jedno dijete, te želeći živjeti ugodnije i lagodnije ostali na površini života. U ovoj je obitelj prevladala ljubav i spremnost na žrtvu, i zato u njoj pobjeđuje život. Hoće li u Hrvatskoj i u Međuriću pobijediti život ovisi o tome koliko će u nama biti savršenosti Božje ljubavi, zaključio je biskup. Poručio je krizmanicima da u sakramentu svete potvrde Isus Krist snagom svoje ljubavi kojom je pobijedio smrt, želi ući u njihove živote i biti s njima pobjednik. Sve pak sudionike slavlja pozvao je da vole život onom puninom kojom ga voli Bog, i da mu dopuste u njih unositi moć ljubavi, praštanja, milosrđa i opredjeljivanja za sve što je dobro, časno i pošteno, po kojoj se postaje velikim ljudima. Svima je poželio da ih slavlje krštenja petog djeteta u obitelji Đuričić potakne shvatiti kako nikad ne smiju prezirati život i obitelji s brojnom djecom, jer se jedino kroz žrtvu ljubavi stječe smisao života. Roditeljima male Sare poželio je da ostanu hrabri i ponosni što su se svojim petim djetetom još jednom opredijelili za život, i time se svrstali na Božju pobjedničku stranu.
Na koncu misnog slavlja biskup je roditeljima Đuričić čestitao krsno preporođenje njihove kćeri Sare. Krizmanicima je poručio neka se pripravljaju za primanje sakramenta svete potvrde iduće nedjelje u uvjerenju da nije bogat onaj tko posjeduje nešto materijalno, nego onaj čije je srce puno Božje blizine, njegova svjetla i snage te djeluje pokretan njegovim Duhom. Zahvalio je upravitelju župe Krunoslavu Jurakoviću za sve ono što uz službu u Katoličkoj osnovnoj školi u Novskoj nastoji sa svojim suradnicima činiti za dobro duša u župi Međurić. Nakon svete mise biskup se susreo s članovima obitelji Đuričić, zanimao se za njihov život, djeci je udijelio darove, a supružnicima uobičajeni novčani prilog Požeške biskupije. Potom se biskup zadržao s kandidatima za svetu potvrdu i razgovarao o nekoliko važnih pitanja za njihov mladenački život te poželio da darovi Duha Svetoga koje će primiti pomognu kako bi bili duboko sjedinjeni s Isusom Kristom u njegovoj Crkvi i po njemu rasli u svakom Božjem dobru.
