Krštenje petog djeteta roditelja Treger u Kutjevu

Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je 11. srpnja Župu Rođenja Blažene Djevice Marije u Kutjevu i tijekom euharistijskog slavlja u župnoj crkvi krstio Franku, peto dijete Josipa i Martine Treger. Koncelebrirali su župnik Marijan Đukić, župni vikar Dejan Ilić, i mladomisnik Matej Siluković. Pozdravljajući sudionike slavlja u radosti blagdana sv. Benedikta, biskup Antun je rekao: »To je onaj Božji čovjek koji je koncem 5. i početkom 6. stoljeća osnovao benediktinski red, sav se posvetio Bogu i čovjeku, djelovao po načelu „Ora et labora“ – „Moli i radi“, i tim putem sa svojom braćom uljudio Europu, te ga je papa Pavao VI. proglasio zaštitnikom našeg kontinetna.« Biskup je pozvao sudionike slavlja da zamole sv. Benedikta neka nam svojim zagovorom pomogne kako bi se sve naša ljudska nastojanja ostvarivalo po Božjem naumu. Izrazio je radost što je o ovom blagdanu obitelj Josipa i Martine Treger donijela u crkvu svoje peto dijete na krštenje. Kad se rodi novi čovjek, to nije nešto usputno, sporedno nego najveći događaj u Hrvatskoj, istaknuo je biskup i kazao kako Bog s čovjekom – jedinim od svih stvorenja – ima svoj naum za vječnost. Zahvalio je roditeljima i čestitao što su se opredjeljenjem za peto dijete još jedanput svrstali na Božju stranu, poručivši im kako je njihovo dostojanstvo upravo u služenju životu. Sudionike pak slavlja pozvao je da se sudjelovanjem u slavlju krštenja ovog djeteta, u kojem ga povjeravamo onoj Isusovoj moći s križa kojom je pobijedio smrt, svi zajedno obnove u svijesti kako su u krštenju bili zagrljeni Isusovom moćnom ljubavlju i postali dionici njegove sudbine.
U homiliji biskup je spomenuo kako se i u Crkvi i u društvu često čuje da je život pun izazova. Ustvrdio da postoje neke pojave ili neki ljudi, koji nas potiču da živimo na određeni način, te se mi po nekim kriterijima opredjeljujemo kako ćemo živjeti. I apostol Petar vođen je određenim kriterijima kad u današnjem evanđelju Isusu postavlja pitanje što će on i drugi apostoli dobiti zauzvrat, ostavivši sve što su posjedovali i pošli za njim. »Petar je, dakle, sveo Isusa i njegov izazov na gospodarsku razinu, na razinu „imati“. Isus ga je u svom odgovoru podsjetio kako postoji dublja i viša razina života, a to je razina „biti“, i da stoga ono što će im on dati, a to je život vječni, neće biti tek nešto više „imati“ nego u punini „biti“, da oni neće tek dobiti nešto, nego će postati netko«, ustvrdio je biskup. Potom je nastavio: »To je najveći izazov. Mi se danas u hrvatskom društvu uglavnom brinemo o tome koliko ćemo i kako imati. I nedavni izbori odvijali su se na toj ravni te smo procjenjivali koja nam stranka uvjerljivije obećava život učiniti boljim u gospodarskom pogledu. Gospodarstvo je stvarnost oko nas, a naša sudbina je u onome što je u nama«, naglasio je biskup. Ustvrdivši kako nas Isus uvjerava da se s njime može rasti na razini života i zadobiti život vječni, biskup je upitao: »Hoćemo li danas u Hrvatskoj ostati na nekim malim izazovima, počesto povezanima sa sebičnošću, ili će u nama biti odvažnosti Petra, drugih apostola i tolikog mnoštva svetih, među kojima je i sv. Benedikt kojeg danas slavimo, koji se usudio ostaviti sve, da bi dobio sve? To je paradoks Isusovog, Božjeg izazova: ostaviti sve, da se dobije sve«.
Taj „ostaviti sve“ – protumačio je biskup – nije tek neko zbivanje na materijalnoj razini. Mi, naime, jako dobro znademo kako je ljubav dinamizam koji se događa na razini „ostaviti sama sebe“. Ljubav je uvijek napuštanje sebe, umiranje sebi i istinsko pronalaženje sebe u življenju za drugoga, kako nam je Isus Krist posvjedočio kad je sebe položio za nas do kraja, do u smrt, da bi nam otvorio božansku puninu života i učinio nas njezinim dionicima. Biskup je kazao kako je obitelj Treger rađanjem petog djeteta posvjedočila spremnost prihvatiti Božji izazov ljubavi, te zajedništvom bračnog života, spremnošću na žrtvu i nesebičnošću živjeti životom koji je ispunjen smislom. Podsjetio je sudionike slavlja kako se sv. Benedikt, kad je spoznao da u okvirima tadašnjeg društva neće moći postići puninu svoga postojanja u skladu s Božjim naumom o sebi, odlučio povući iz društva i kao pustinjak živjeti sâm s Bogom. Istaknuo je kako nam je sv. Benedikt izazov svojim primjerom da se usudimo biti posvema s Bogom, jer mi najbolje i najviše iskustveno dohvaćamo sebe u dubini svog bića onda kad smo s njime. Pripomenuo je kako se iskustvo Božje blizine koje je sv. Benedikt imao u pustinji, može ostvariti i kroz zajedništvo bračnog i obiteljskog života, kroz primanje brojne djece, žrtvom za drugoga, kako nam svjedoči i obitelj Treger. Pozvao je sudionike slavlja neka ni u jednoj životnoj situaciji ne dopuste da budu razočarani, ogorčeni i prazni, nego neka uvijek stanu pred Boga i dopuste mu da on ispuni njihovu prazninu, prosvijetli njihov mrak, osnaži njihovu nemoć, i svojom prisutnošću dadne smisao za kojim čeznu. To je poželio na poseban način maloj Franki, koja kroz krštenje ulazi u zajedništvo Isusove muke, smrti i uskrsnuća, u zajedništvo njegove ljubavi. Kazao je da se ona rodila u zajedništvu ljubavi mame i tate, a da u krštenju ulazi u zajedništvo one Božje ljubavi koju je Isus ostvario na križu, jače od smrti, koja uvodi u vječnost. Isusovom ljubavlju koja po krštenju ulazi u njezinu sudbinu, mala će se Franka uputiti prema Božjoj vječnosti i Isusovoj pobjedi nad smrću, koja je naš konačni smisao, zaključio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da mole sv. Benedikta neka svojim zagovorom pomogne kako bi se to ostvarilo u maloj Franki i u svima njima.
Na svršetku misnog slavlja biskup je roditeljima Treger čestitao krsno preporođenje njihove kćeri, te im je zahvalio za sve ono što će u odgoju svojom vjerničkom ljubavlju ugraditi u malu Franku i u drugu svoju djecu, da ona budu njihova radost, radost naše domovine Hrvatske i Božja radost. Nazočni vjernici biskupovu su čestitku popratili pljeskom, a on ih je potaknuo da poštuju roditelje s brojnom djecom, i da vole sve one koji su na strani života. Zahvalio je župniku Marijanu Đukiću za sve ono što nastoji činiti u materijalnoj obnovi župne crkve, koja je izgrađena na temeljima srednjovjekovne cistercitske crkve, podsjetivši da su cisterciti ogranak benediktinskog reda. Vjernicima pak zahvalio je što mole za svoga župnika, osobito za njegovo zdravlje, a župnom vikaru Dejanu Iliću za potporu koju mu iskazuje u bolesti. I nazočnog mladomisnika Mateja Silukovića preporučio je u njihove molitve. Na sve članove obitelji Treger, napose na djecu, te na sve sudionike slavlja zazvao je Božji blagoslov. Nakon svete mise biskup Antun se zadržao u razgovoru s članovima spomenute obitelji, zanimao se za njihov život, uručio darove i novčanu potporu.