U nedjelju, 2. kolovoza požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je u župnoj crkvi Bezgrješnog začeća BDM u Vetovu euharistijsko slavlje tijekom kojega je krstio Katarinu, peto dijete Ivana i Marine Kralik.
U homiliji biskup je spomenuo kako nam Isus u današnjem evanđelju postavlja pitanje „Od čega zapravo živimo?“ Nakon što je ljude poučavao i izliječio bolesnike, učenici predlažu Isusu da ih otpusti kako bi u obližnjim mjestima pronašli nešto za hranu. Isus im uzvraća neka im oni dadnu jesti, na što učenici nemoćno utvrđuju da imaju samo pet kruhova i dvije ribe. Isus se služi gestom koja podsjeća na svetu euharistiju: pogleda u nebo, blagoslovi i razlomi kruh, dade učenicima a oni ga podijele mnoštvu od oko pet tisuća muškaraca, koje se nasitilo a preostalo je još dvanaest košara. Biskup je istaknuo kako Isusove riječi „Dajte ljudima jesti“ kriju u sebi najveći izazov. Mi, naime, možemo dati drugima jesti ali ih ne možemo nasititi, jer ljudska glad nadilazi pitanje punog želuca, i odnosi se na glad za smislom i puninom života, koju može utažiti samo Isus Krist svojom ljubavlju jačom od smrti, kako tumači sv. Pavao u današnjem drugom čitanju iz Poslanice Rimljanima. Ljubav je to koja je ostvarena njegovom smrću i uskrsnućem, od koje nas ništa ne može rastaviti, pa ni sama smrt, a čiji dionici postajemo u svetom krštenju.
Biskup je kazao da smo čuli ovih dana kako Hrvatska može iz europskih fondova dobiti ogromne 22 milijarde eura tijekom sljedećih sedam godina. Ustvrdio je da pri tom trebamo imati na umu upozorenje proroka Izaije iz današnjeg prvog čitanja, da ne trošimo novac na ono što kruh nije i što nas ne može nasititi. Evanđelja spominju bezimenog mladića koji pet kruhova i dvije ribe nije sebično čuvao za sebe, nego ih podijelio s drugima te se Isusovim blagoslovom umnožila hrana za sve i još je preostalo – i što je najvažnije – svi su se nasitili. Biskup je istaknuo kako nas darivanje povezano s besplatnošću povezuje s Božjim dinamizmom očitovanim u Isusu Kristu po kojem se umnaža život, čovjek ispunja Božjom puninom, postaje biće smisla. Kazao je da su roditelji Kralik dali ime bezimenom dječaku s kruhom i ribom iz evanđelja, te su u materijalno skromnom stanju založili svoju žrtvu i ljubav i tako ušli u Božji stvarateljski dinamizam, umnožili život, peto dijete u obitelji. Zahvalio je roditeljima Kralik što svojom žrtvom ljubavi prihvaćaju novi život, na najbolji način služe Crkvi i domovini te očituju svoje dostojanstvo. Potaknuo je okupljene vjernike neka u njihovu životu ne prevlada sebičnost u odnosu prema materijalnom bogatstvu, nego nesebičnost i ljubav koja ispunja i daje smisao, kojom se hranimo u svakom euharistijskom slavlju.
