U Domu sv. Augustina u Velikoj od 3. do 6. kolovoza održava se duhovno-rekreativni susret za mlade u organizaciji Povjerenstva Požeške biskupije za pastoral mladih, umjesto uobičajenog ljetnog kampa mladih, koji je izostao zbog okolnosti koronavirusa. Program su pripremili i vode Krunoslav Siroglavić, biskupijski povjerenik za pastoral mladih te Marijan Pavelić, povjerenik za pastoral duhovnih zvanja. Na susretu zbog spomenutih okolnosti sudjeluje ograničen broj mladih – njih dvadesetak – iz različitih župa Požeške biskupije. U predvečerje drugoga dana duhovno-rekreativnog susreta, 4. kolovoza mlade je pohodio biskup Antun Škvorčević te s njima slavio svetu misu.
U homiliji biskup je potaknuo mlade na razmišljanje, polazeći od nekoliko izazova povezanih s ovim njihovim susretom. Pozvao ih je da si ponajprije odgovore na pitanje zašto su došli na ovaj trodnevni program, izrazivši uvjerenje kako ih je u konačnici Bog pokrenuo i potaknuo da na njem sudjeluju. »Kad se u vašem životu dogodi nešto što Bog može u vama ostvariti, to je najljepše događanje, najljepši trenutak vašeg života. Kako bi bilo dobro da se ovih dana u vama dogodi nešto lijepo s Bogom i tako ostvari jedan jaki trenutak vašeg života«, ustvrdio je biskup.
Spomenuo im je kako mu trajno predstavljaju poseban izazov Isusove riječi koje je Isus uputio svojim učenicima nakon što im je ispripovjedio prispodobi o sijaču: »Blago vašim očima što vide i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam: mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli.« Kazao je kako je Tena u svojoj pozdravnoj riječi izrazila želju za slušanjem na ovom susretu, a da Isus u navedenom tekstu dodaje i važnost gledanja. Pojasnio je da je ovdje govor o gledanju na svijet i na naš vlastiti život u tom svijetu te osluškivanju duboke istine o našem postojanju. Poručio je mladima kako nije dovoljno da na sebe i svijet u kojem žive gledaju samo školskim, znanstvenim pogledom, virtualnim putem interneta ili nekih drugih suvremenih medija, jer se takvim pogledima zahvaća tek jedan dio ljudske stvarnosti, a ne u njezinoj cjelini. Pored toga ustvrdio je da pjesnici i drugi umjetnici promatraju svijet pogledom koji nas uzdiže na neku višu razinu postojanja, ali da ni to nije onaj pravi i cjelovit pogled. »Kad mi jedni druge pogledamo ne školskim, ni znanstvenim ni virtualnim niti pjesničkim očima, već pogledom srca i povjerenja u Boga i jednih u druge, tada najbolje vidimo«, kazao je biskup. Poručio je mladima da se u dubini njihova bića odvija drama njihova života, i odlučuje hoće li biti rascvala stvarnost, punina i ljepota, ili će u njima ostati nešto pomračeno, sitno, a možda i izgubljeno, te da se odvaže sebe promatrati i izgrađivati pogledom vjere, snagom Duha primljena od Boga.
Govoreći o Isusovu prijeporu s farizejima i pismoznancima koji su na stvarnost gledali s polazišta vanjštine, biskup je naglasio kako nas Isus u svom odgovoru na njihov prigovor upozorava na opasnost prijetvornosti, to jest da ono što izvanjski živimo ne bude usklađeno s onim što u dubini svog bića jesmo, da zbog vanjštine žrtvujemo nutrinu, da zbog ljudskih propisa zanemarujemo Božje zapovijedi. Ustvrdio je da nas Isus želi osloboditi od prijetvornosti, i pomoći nam da živimo izvornost i iskrenost našeg postojanja, da jedni pred drugima ostvarujemo ono što istinski jesmo u svojoj nutrini. Kako doći do nutarnje iskrenosti i izvornosti, upitao je biskup, naglasivši da nema drugog puta nego stati pred Isusa Krista, koji zna da smo slabi i grješni, i koji od nas očekuje da i mi tu činjenicu prihvatimo iskreno i ponizno. Pozvao je mlade da tijekom ova tri dana nastoje sebe i svijet oko sebe gledati nutarnjim pogledom povjerenja u Isusa Krista i jednih u druge, osluškivati njegovu prisutnost u dubini svoga bića i po njoj živjeti, uvjeravajući ih da će na taj način potvrditi sebe u svojoj izvornosti i istinski se radovati sebi i drugima.
Podsjetivši da danas slavimo sv. Ivana Vianneya, jednostavnog čovjeka, slabih intelektualnih sposobnosti, ali velike iskrenosti i poniznosti pred Bogom, biskup je naglasio kako je on svoju iskrenost i poniznost svakog dana vježbao molitvom. Pozvao je mlade da poput njega osluškuju što im Bog želi reći i da žive od njegove blizine i snage. Upozorivši na opasnost da nas fizičko distanciranje zbog ugroze koronavirusom ne potamni u našem čovještvu, i naglasivši kako je distanca stvarnost koja čovjeka raščovječuje, jer onaj koji je udaljen od drugoga i od Boga, u konačnici je udaljen od života. Što smo bliži Bogu i jedni drugima, naš identitet, naša jedinstvenost i neponovljivost biva snažnija i dublje se ostvaruje. Zbog opasnosti od koronavirusa potrebno je održavati fizičku distancu, ali – kazao im je – to ih neće spriječiti da na ovom susretu ostvare duhovnu blizinu koja se događa kroz povezanost s Bogom, kroz molitvu, razmišljanje, slušanje, gledanje očima vjere, i na taj način uđu u dinamizam Božje blizine i istine o sebi kao stvorenju koje je Bog pozvao u život, i koje neće napustiti ni u najtežim životnim situacijama. Poželio je mladima da svatko od njih po Isusovim riječima iz današnjeg evanđelja bude nasad koji se ne može iskorijeniti jer ga je posadio njegov Otac nebeski. Boga pak zamolio je da ih kroz ove dane još dublje zasadi u svoj božanski život i svijet. Sve sudionike slavlja pozvao je da s Marijom, Isusovom Majkom, koju se ovdje u Velikoj osobito časti, mole jedni s drugima i jedni za druge, i da u toj molitvi zadobiju puno nutarnje radosti, svjetla, mira i ponosa što su Božji.
