Bogoslovi Požeške biskupije pod vodstvom Krunoslava Siroglavića, biskupskog delegata za bogoslove okupili su se na svoj tradicionalni ljetni susret u Velikoj prije svetkovine sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije, na čijem programu su uz duhovne točke i rekreativni pothvati u prirodi na brdu Papuk, napose u Jankovcu na osvježavajućim slapovima. Biskup Antun Škvorčević posjetio ih 8. kolovoza te je s njima slavio svetu misu u župnoj crkvi sv. Augustina u Velikoj.
U homiliji biskup je rekao da ima ljudi koji stalno sebe i druge uvjeravaju da ništa ne valja i ne vrijedi, kako se ništa ne može, i na taj način ostaju u nemoći. Naprotiv, ima ljudi koji sebi i drugima tumače da je dobro, i tako se smještaju u krug pozitivnih životnih silnica, dionici su pozitivne, svijetle i vrijedne strane života. Kojem krugu vi pripadate? Kamo ste sebe smjestili? Što zapravo hoćete od sebe i od života? Zašto ste se upisali u Bogosloviju, zašto na Teološki fakultet ako vam ondje možda nije dobro ili vam je teško studirati? Zašto tvrdite da želite biti svećenici, a možda to ne mislite ozbiljno? – upitao je biskup nazočne bogoslove. Na primjeru sv. Augustina, koji je životnu mudrost crpio drugujući s Bogom kroz čitanje i proučavanje Svetog pisma i kroz molitvu, i koji je govorio kako nisu loša vremena niti ustanove u kojima ljudi žive, biskup je poručio da njihovu bogosloviju i učilište ne čini dobrim ili lošom nešto izvan nje, nego oni koji u njoj žive i djeluju, i da umjesto o raspravama kakva je bogoslovija, radije provjere kakvi su oni. Izrazio je uvjerenje da će se ovih dana u Velikoj iskreno ispitati tko su i što zapravo žele.
Govoreći o sv. Dominiku, koji je živio koncem 12. i početkom 13. stoljeća, biskup je naglasio kako sámo njegovo ime (nomen est omen) »Dominicus« – »Gospodinov« kaže o njemu ono što je najbitnije. U teško doba previranja i ljudskih sukoba na različitim razinama, uključujući i ona vjerske naravi povezane prvenstveno s pojavom albingenza, Dominik se nije iscrpljivao pitanjem kakvi su drugi ljudi oko njega, već je sebe uvjeravao da i u takvom vremenu on može i želi biti »Dominicus«, »Gospodinov«, i da on po njemu može ostvariti svoje djelo, popraviti izgubljena ljudska stanja. Na temelju toga biskup je poručio bogoslovima kako njihov pravi identitet nije u krvnom srodstvu s njihovim roditeljima i drugim članovima obitelji, nego da on leži u njihovu opredjeljenju za Boga i onome što on u njima ostvaruje. »Vi ste mladi ljudi u Hrvatskoj u čijim je bićima Bog obznanio kako želi da budete njegovi na sasvim poseban način, da budete svećenici«, poručio je biskup bogoslovima. Ako to svakom od njih osobno nije važna činjenica, upozorio je biskup, nego tek nešto usputno i sporedno, onda nisu Dominicusi« – »Gospodinovi«, nego grade na nečem ili na nekom drugom. Poželio im je da ne budu neodlučni i kolebljivi, nego mladi ljudi istinske slobode, koji se znaju opredijeliti za prave vrijednosti i ostvarivati velike stvari u životu. Poručio im je, ako su se već opredijelili biti bogoslovima, neka to ne budu polovično i površno, nego na najbolji mogući način.
Polazeći od naviještene Božje riječi, biskup je kazao kako ulomak iz Knjige proroka Habakuka u prvom današnjem čitanju progovara o mukama i nevoljama ljudi najvjerojatnije s početka sedmog stoljeća prije Krista, koje susrećemo i u današnje doba, te postavlja najteže pitanje: zašto Bog dopušta da se događa zlo u svijetu, i zaključuje kako samo on, i nitko drugi, nema odgovor na to pitanje, jer je Bog gospodar povijesti, koji pravednog i vjernog čovjeka neće prepustiti zlu i smrti, jer pravednik živi od vjere, od oslonjenosti na njega. Kazao je kako i Isus u današnjem evanđeoskom ulomku upozorava na važnost vjere. Učenicima koji su se požaliti da nisu uspjeli izagnati zloduha iz dječaka koji je bolovao od padavice, Isus je odgovorio da to nisu mogli učiniti zbog svoje malovjernosti, te i m je slikovito kazao da svojom vjerom sićušnom poput gorušičina zrna mogu postati moćni i brda premještati. U svom Sinu Isusu Kristu Bog je razriješio pitanje zla, pakla i raja, ustvrdio je biskup. On je pobijedio zlo i Zloga svojim vazmenim otajstvom muke, smrti i uskrsnuća i tako ostvario Božji projekt čovjekova spasenja. Čovjek je središte Božjeg interesa, i sve što je on ostvario u Isusu Kristu jest za čovjeka, do kraja, do u smrt, te po otvorenosti vjere on pobjedničkom moći ulazi u naše postojanje označeno zlom i smrću.
Biskup je spomenuo kako se tijekom svoga prvog hodočašća u Svetu zemlju vlastitim očima uvjerio u malenost gorušičinog zrna, koje je sićušno poput prašine, naglasivši da je u to sićušno zrno Bog zasadio moć te iz njega izraste velika stabljika na kojoj se gnijezde ptice nebeske, kako veli Isus. Slično se događa i s bogoslovskim svećeničkim zvanjem, koje izgleda sitno i beznačajno, ali iz kojega Bog može izvesti veličanstveno djelo, ustvrdio je biskup. Potaknuo ih je bogoslove da svakodnevno mole i s Isusovim učenicima vape: »Gospodine, umnoži nam vjeru!«, da se ono što je Božje u njima ne zagubi i ne uvene, nego da poput zrna gorušičina u njima izraste u nešto veliko. Upozorivši ih da se u njihovu ponašanju i svakodnevnom vladanju prepoznaje koliko cijene Božji poziv na svećeništvo, biskup je potaknuo bogoslove da svakodnevnom molitvom i svetom misom, ispitom savjesti i redovitom ispovijeđu pročišćavaju dušu u svom opredjeljenju za Boga i u svom odgovoru na njegov poziv. Također ih je potaknuo da izvršavanjem svojih zadaća i obveza dokazuju koliko ozbiljno žive u skladu s Božjim pozivom. Ako im je pak teško učiti, ići na predavanja i polagati ispite – zapitao ih je zašto su se upisali na studij teologije. Ako su napravili taj odabir, neka očituju da nešto ozbiljno žele i postići, a ne da možda godinama vježbaju vlastitu inerciju i pritom podcjenjuju osobni poziv i druge oko sebe. Naglasivši zahtjevnost zvanja, biskup je poručio bogoslovima: »Osjećate li kako je Božji poziv izazovan, i da trebate svjedočiti svoje dostojanstvo upravo tako da vjerujete Božjem djelu u sebi i to svjedočite kroz svoje svakodnevno ponašanje. Ako sebi površno prilazite, što će od Božjega ostati u vama?« Zamolio je sv. Dominika i sv. Augustina čiji ćemo blagdan slaviti koncem ovog mjeseca, a osobito Blaženu Djevicu Mariju, koju ovdje u Velikoj posebno štujemo za Veliku Gospu, da mole za njih i s njima kako nitko od njih ne postane neki usputni, slučajni bogoslov, nego »Dominicus« – Gospodinov.
